Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Rezultati 1 do 10 od 13

Tema: Priče iz života (prema istinitim motivima)

  1. #1
    Senior Member PB-Aktus avatar
    Datum registracije
    09.07.2007
    Lokacija
    FLORIDA USA
    Poruke
    132

    Podrazumevano Priče iz života (prema istinitim motivima)

    Ideja je , da ovdje napišete nešto što je vezano da autentične, stvarne
    dogođaje iz života, vašeg ili nečijeg drugog. Ja ću početi priču o putu
    od Hadžića kod Sarajeva, do Jacksonville Florida, pa dokle stignem,
    onako kako se otprilike sve odvijalo, uz malo kozmetičko dorađivanje.
    Nadam se da će biti interesa za ovu temu.Svi komentari su dobrodošli,
    jer planiram da napravim jednu obimniju priču.





    PUT U NEIZVIJESNOST


    Dobro se sjecam dana kada sam krenuo sa porodicom iz Hadžica kod Sarajeva, te daleke 1992 godine, nakon skoro tri mjeseca u blokadi, u opštom
    haosu i ludilu koje je tada vladalo. Pošto je svega u kuci vec nestalo, sa ono nešto malo dinara u džepu krenuo sam u caršiju, ne bih li slucajno
    pronašao nešto od hrane da kupim djeci, oni su mi bili važni, žena i ja smo se nekako dovijali, još uvijek smo imali malu zalihu kafe ,koju smo poceli
    koristiti kao obroke.
    U caršiji sam naletio na kolegu sa posla, pravnika, koji me je obavijestio da za pola sata polazi autobus do direkcije u Sarajevu da radnici odu uzeti
    bar dio plate i pokušaju nešto kupiti, ako to bude uopšte moguce.
    Kao sumanut sam trcao prema stanu i kad sam uletio, svi su me zabezeknuto gledali, ne znajuci šta se dogadja. Nisam imao vremena da pricam,
    samo sam rekao ženi da spremi djecu, a ja sam potrpao par stvarcica u putnu torbu koja mi je prva bila pri ruci.Tek kasnije ce se ispostaviti da
    sam spakovao brdo nepotrebnih a samo dvije tri neophodne stvari i to uglavnom djecije.
    Cini mi se da sam vukao i torbu i djecu i ženu sve skupa do autobusa i doslovce smo stigli u zadnjoj sekundi.

    Krenuli smo, u autobusu žagor.
    Ja se sa djecom provucem do stedine i nadem mjesto da oni i žena sjednu, a ja putnicima, uglavnom muškarcima. Ne sjecam se da je
    bilo žena, a mislim da nije bilo druge djece, osim mojih dvoje.
    Prva barikada i kontrola, ja sam to zvao "Unutrasnji prsten" koji su držale muslimanske paravojne snage. Posle kraceg ubjedivanja i žucnije
    rasprave vozaca i onih iza busije, propustili su nas.
    Sledeca kontrola je uslijedila ubrzo, za par minuta, na ulazu u Ilidžu. Ovaj put "Spoljni prstren" srpska paravojska i opet ista procedura, malo više
    žucna, dok onaj pravnik inace Srbin nije izašao i objasnio onima na busiji da tu ima i Srba i Muslimana i Hrvata, da su to sve radnici iste firme.
    Dopustiše da prodjemo do tramvajske stanice na Ilidži, ali autobus tu mora ostati, nemože dalje. Na srecu tramvaj je joc uvijek saobracao.
    Kad smo stigli na željeznicku stanicu u Sarajevu, žena i djeca su ostali u još uvvijek sigurnoj unutrašnjosti zgrade stanice, a ja sam krenuo
    u avanturu dugu oko 2 do 3 kilometra.
    Trebao sam od željeznicke stanice stici do direkcije "Hidrogradnje" u Dobrovoljackoj ulici, sa druge strane Miljacke i oko 400 metara daleko od
    dvorane Skenderija.
    Koristio sam sjenovite dijelove ulica, da se što manje izložim eventualnoim snajperskim hitcima. Dok sam tako išao trazeži zaklone i odmjeravajuci
    cistine koje treba pretrcati, u vazduhu sam cuo nesto kao zujanje osa, ne stalno, vec samo s vremena na vrijeme. To su vjerovatno bili
    metci koji su visoko u vazduhu prelijetali sa jedne na drugu stranu sarajevske kotline.
    Malter na zgradama i cigle su bili ošteceni od pušcanih tanadi i tromblona. Tad joc nije bilo mnogo tih oštecenja, to je bio tek pocetak rata u Bosni i Hercegovini.
    April 28 1992, rodjendan moje cerke Maje!
    Radi nje, radi njenog desetog rodendana, radi sina Slavena i njegovih 5 godina i radi neprospavanih noci u Hadžicima, dok sam kaučom i drugim komadima namjestaja
    koje sam stavljao do prozora pokušavao zaštitit djecu a djecu koja su spavala na podu, a ja budan ležao na istom tom kauču do prozora i slušao štektanje mitraljeza i
    pucnjavu PAP-ovki i po neku rucnu bombu. Zbog svega toga sam ušao u tu avanturu, jer sam ostao bez novaca. Novac je trebao za poklon cerki,
    za hranu djeci i nama i za vozne karte, da ih odvedem u božiju mater, ako treba, samo da ih izvedem iz te ludnice.
    Nekako sam došao do zgrade predsjedništva BiH i iskrao se do blizine mosta na Miljacki koji je vodio prema Skenderiji.
    Brisani prostor.! Čudno, u tom momentu mi je osmijeh zaigrao na usnama, sjetio sam se "Audicije". Pozorište na obali je bilo u neposrednoj blizini,
    sjetio se igrokaza jednog od studenata pod nazivom "Brisani prostor". Bože zar mi je sad do toga, ali to mi je i pomoglo da se malo opustim i priberem
    prije trka. Koliko je to trajalo ne znam, samo znam da sam cuo udar o metalnu konstrukciju mosta. Sta je to bilo, to ne znam jer nisam imao vremena
    da provjeravam a ni iskustva da sa sigurnošcu utvrdim. Ako je bio metak, hvala Bogu što je pogodio metalnu konstrukciju mosta a ne mene. Kad
    sam pretrcao na drugu stranu, brzo sam zamakao za zgradu: Mislim da je to gradski komitet SK ili tako nešto, više se ne sjecam i tu u pasažu izmedu
    zgrada malo uzeo daha.
    Konacno sam stigao u zgradu "Hidrogradnje", jedno vrijem se zadržao u službi
    zaštite na radu, u kojoj sam inace radio i krenuo u kancelariju šefa za
    finansije, da mi da odobrenje da uzmem dio zadnje plate.
    Izmenio/la PB-Aktus; 01.09.2007 u 13:55.

    Kradem Bogu dane,
    dok cekam da mi svane

  2. #2
    Senior Member nepoznatamrki avatar
    Datum registracije
    20.01.2007
    Poruke
    8.931

    Podrazumevano

    Evo ja cu prva da komentarisem posto sam ja po prirodi kriticna!

    Iz prilozenog na netu se vidi da si nadaren pisanjem da umes sve lepo smestiti i docarati citacu na prihvatljiv nacin! ALI

    Eto meni se ova prica ne dopada i ne bih nikada kupila knjigu sa takvim sadrzajima prvenstveno mi se ne dopada ovo pominjanje nacije..npr bilo je muslimana,srba i hrvata pa onda srbin izasao i objasnio itd...takve stvari treba da izbacis zameni ih npr s tekstom : ugledao sam slucajno cvetni park na trenutak mi je odneo misli u medjuvremenu je autobus ili tramvaj sta bese startovao ,tak nesto....jeste cinjenica da je to sve tako bilo al je i proslo ne treba ljudi da se vracaju u te godine i da na osnovu toga pisu knjige jer to nije vredno pa cak je i za nekoga bolno .Ja razumem da je to tvoja biografija i tvoj dragoceni deo zivota koji nisi proveo na prigodan nacin sad neznam mozda imas bas potrebu da izbacis to iz sebe, al sve u svemu uspeo bi ti i bez tih godina napisati uspesnu i citljivu knjigu!

  3. #3
    Senior Member PB-Aktus avatar
    Datum registracije
    09.07.2007
    Lokacija
    FLORIDA USA
    Poruke
    132

    Podrazumevano

    Citirati Originalno postavljeno od nepoznatamrki Pogledati poruku
    Evo ja cu prva da komentarisem posto sam ja po prirodi kriticna!

    Iz prilozenog na netu se vidi da si nadaren pisanjem da umes sve lepo smestiti i docarati citacu na prihvatljiv nacin! ALI

    Eto meni se ova prica ne dopada i ne bih nikada kupila knjigu sa takvim sadrzajima prvenstveno mi se ne dopada ovo pominjanje nacije..npr bilo je muslimana,srba i hrvata pa onda srbin izasao i objasnio itd...takve stvari treba da izbacis zameni ih npr s tekstom : ugledao sam slucajno cvetni park na trenutak mi je odneo misli u medjuvremenu je autobus ili tramvaj sta bese startovao ,tak nesto....jeste cinjenica da je to sve tako bilo al je i proslo ne treba ljudi da se vracaju u te godine i da na osnovu toga pisu knjige jer to nije vredno pa cak je i za nekoga bolno .Ja razumem da je to tvoja biografija i tvoj dragoceni deo zivota koji nisi proveo na prigodan nacin sad neznam mozda imas bas potrebu da izbacis to iz sebe, al sve u svemu uspeo bi ti i bez tih godina napisati uspesnu i citljivu knjigu!
    Ne treba ljude podsjećati, kažeš. Pa ovako, ukratko ću ti ispričati o noju, šta on radi. Kad se uplaši nečega, on se da u bijeg i na kraju zabije glavu u pijesak, misleći da će tako da se spasi. Ali noj je noj, a mi smo ljudi ili ti homosapiensi, što znači bića koja mogu da misle i nije svojstveno takvim bićima da zabijaju glavu u pijesak. A ti što predloži u tvom komentaru je upravo to, pogledaj u stranu i vidi cvijeće i lastavice u letu, a ne jad, bijedu i nepravdu, jer pobogu to osvježava memoriju. Kad bi se vodili tim motom onda nikada ni jedna knjiga nebi bila naposana sa ratnom tematikom, sa tematikom vezanom za određene tragedije, jer to ljude podsjeća na zlo.
    Naprotiv, treba o tome pisati, ali ne ostrašćeno, već maksimalno objektivno,
    ne prikrivajući činjenice ili govoreći poluistine.
    Takav način pisanja i komentarisanja je doveo do toga da je Bosna i Hercegovina danas nedefinisana "rupa" bez budućnosti, jer svi vide sebe kao
    ugrožene, da se sve rješava na njihovu štetu, a to podupiru baš oni koji su pričali neistine i poluistine u svom sopstvenom interesu. Moja namjera je da napišem moj put, koji je bio sličan putevima mnogih običnih ljudi, bez obzira na nacionalnu pripadnost, to je bio put Ljudi,malih u odnosu na mogućnost da utiču na tok zbivanja, ali velikih u njihovoj širokogrudosti i odlučnosti da se discanciraju od pomaganja pomračenim umovima da razruše nešto što je bilo
    bolje od onoga što sad tamo egzistira, a što je samo sa malo više volje i mudrosti moglo da se dogradi i da bude po mjeri svakom poštenom čovjeku.
    Moje razmišljanje i moje viđenje neće biti po volji onima koji su profitirali na tuđoj nesreći, ali takvi su u ogromnoj manjini, ali na žalost oni sad imaju moć.
    I sve dok budemo prećutkivali istinu o tim vremenima i vremenu iza toga, oni će opstajati i profitirati i dalje. U svakom slučaju ti imaš pravo na svoje viđenje i ja to poštujem, i u tome se razlikujem od onih koji su danas moćni, oni su to shvatili kao mogućnost da postanu moćni a ja kao mogućnost da postanem slobodan čovjek i kao takav da iznosim svoje viđenje bez bojazni da budem za to procesuiran. Još jednom hvala ti za komentar i tvoje mišljenje.

    Kradem Bogu dane,
    dok cekam da mi svane

  4. #4
    Senior Member PB-Aktus avatar
    Datum registracije
    09.07.2007
    Lokacija
    FLORIDA USA
    Poruke
    132

    Podrazumevano Put u neizvijesnost II

    U hodniku sam sreo šofera mog direktora gradilišta u Foči i on mi je rekao da se direktor nalazi kod šefa finansija takodje.
    Ušao sam i ja, pozdravio se i sa jednim i sa drugim, dobro se znamo vec duže vremena. Malo smo pricali i šef mi je dao nalog i uzeo telefon, dok sam ja još malo pricao sa mojim direktorom gradilišta.
    Odjednom sam presta pricati i poceo slušati šta šef prica nekome preko telefona. Pokušacu ga interpretirati. "Halo, halo...ma da.. tu je kod mene..da..da direktor iz Foce, ma znaš ga DB, jeste
    on je..ma trebaju mu pare. Jedva je spasio živu glavu i pobjegao preko šume za Sarajevo..Ma da ..danima je lutao sa porodicom..gladan i promrzao. Ama majku su mu zaklali na kucnom pragu..."
    Prenerazio sam se, nisam više slušao, pogledao sam u DB, pokušao mu uhvatiti pogled ali nisam mogao, jer je on znao. On je znao da ja znam, da znam da je to laž, gnusna laž. Sagnuo je glavu i nije gledao ni
    mene ni šefa. Ja sam samo ustao i bez rijeci izašao iz kancelarije. Nisam ih pozdravio kada sam izlazio, vjerujem da su znali zbog cega. T što se upravo odigralo pred mojim ocima i ušima, to mi je dalo uvjerenje više da sam u pravu što želim otici odatle ,iz tog pakla koji je postajao sve veci, hranjen lažima i prevarama.
    Ja sam znao istinu, ali koga je to interesovalo? Nikoga, važno je postiži odredeni cilj, pa makar i gnusno slagavši.
    Istina je da je majka DB sahranje nakon prirodne smrti, još prošle godine, u decembru ili novembru. To znaju svi radnici gradilišta Foca i mnogi drugi, jer su autobusi gradilišta vozili radnike na dženazu (sahranu),
    a samo samo smo ja i DB svjedoci gnusne laži, cije i sa kojim ciljem, o tome tad nisam razmišljao. Ovo što sam cuo u kancelariji šefa finansija, pratilo me dugi niy godina, nisam se mogao otresti utiska neprijatnosti, i nelagodnosti. Stidio sam se njihove laži, kao covjek. Možda je želja da to kažem imala veliki uticaj na mene da donesem odluku da ovo piše. Ako ne najveci onda sigurno vrlo veliki. Sve ove godine se nisam mogao pomiriti sa cinjenicom kako su ljudi lako izgovarali laži u tim odsudnim trenutcima, ne razmišljajuci o tome, kakve sve posljedice iz toga mogu proizaci. Tada, u tim trenutcima sam cvrsto odlucio da se distanciram od svega toga. Tad sam mislio o mojoj djeci i o tome da ih što prije izvedem iz tog pakla.
    Na izlazu sam se ponovo susreo sa direktorovim vozačem, i pade mi na pamet još jedna vjerovatna laž, laž o egzodusu porodice DB. Da li je njegov lični šofer slučajno tu? Malo vjerovatno da ću u to povjerovati, nakon onoga što sam čuo u kancelariji trenutak ranije.
    Uzeo sam dio plate i krenuo istim putem nazad prema željeznickoj stanici.
    Htjeo sam da kupim voznu kartu do Kanjiže, do mog prijatelja, koji je čekao na mene i moju porodicu da dodjemo tamo. Ali žena je željela da vidi majku u Banjaluci, i kupio sam povratnu kartu do Banjaluke, da
    li samo za sebe ili za sve toga se ne sjećam, ali znam sigurno da sam sa biletarkom pregovarao dobrih pola sata za najjeftiniju varijantu i tu sam i uzeo. Mislio sam se sledećeg dana vratiti u Hadžice, kad ostavim ženu i djecu u Banjaluci. Mislio sam uzeti još neke dokumente, slike, moju svesku sa pjesmama, "svaštaru" kako sam ju zvao i nešto garderobe još.
    Mislio sam...ali nikad to nisam uradio....

    Kradem Bogu dane,
    dok cekam da mi svane

  5. #5
    Senior Member nepoznatamrki avatar
    Datum registracije
    20.01.2007
    Poruke
    8.931

    Podrazumevano

    Citirati Originalno postavljeno od PB-Aktus Pogledati poruku
    Ne treba ljude podsjećati, kažeš. Pa ovako, ukratko ću ti ispričati o noju, šta on radi. Kad se uplaši nečega, on se da u bijeg i na kraju zabije glavu u pijesak, misleći da će tako da se spasi. Ali noj je noj, a mi smo ljudi ili ti homosapiensi, što znači bića koja mogu da misle i nije svojstveno takvim bićima da zabijaju glavu u pijesak. A ti što predloži u tvom komentaru je upravo to, pogledaj u stranu i vidi cvijeće i lastavice u letu, a ne jad, bijedu i nepravdu, jer pobogu to osvježava memoriju. Kad bi se vodili tim motom onda nikada ni jedna knjiga nebi bila naposana sa ratnom tematikom, sa tematikom vezanom za određene tragedije, jer to ljude podsjeća na zlo.
    Naprotiv, treba o tome pisati, ali ne ostrašćeno, već maksimalno objektivno,
    ne prikrivajući činjenice ili govoreći poluistine.
    Takav način pisanja i komentarisanja je doveo do toga da je Bosna i Hercegovina danas nedefinisana "rupa" bez budućnosti, jer svi vide sebe kao
    ugrožene, da se sve rješava na njihovu štetu, a to podupiru baš oni koji su pričali neistine i poluistine u svom sopstvenom interesu. Moja namjera je da napišem moj put, koji je bio sličan putevima mnogih običnih ljudi, bez obzira na nacionalnu pripadnost, to je bio put Ljudi,malih u odnosu na mogućnost da utiču na tok zbivanja, ali velikih u njihovoj širokogrudosti i odlučnosti da se discanciraju od pomaganja pomračenim umovima da razruše nešto što je bilo
    bolje od onoga što sad tamo egzistira, a što je samo sa malo više volje i mudrosti moglo da se dogradi i da bude po mjeri svakom poštenom čovjeku.
    Moje razmišljanje i moje viđenje neće biti po volji onima koji su profitirali na tuđoj nesreći, ali takvi su u ogromnoj manjini, ali na žalost oni sad imaju moć.
    I sve dok budemo prećutkivali istinu o tim vremenima i vremenu iza toga, oni će opstajati i profitirati i dalje. U svakom slučaju ti imaš pravo na svoje viđenje i ja to poštujem, i u tome se razlikujem od onih koji su danas moćni, oni su to shvatili kao mogućnost da postanu moćni a ja kao mogućnost da postanem slobodan čovjek i kao takav da iznosim svoje viđenje bez bojazni da budem za to procesuiran. Još jednom hvala ti za komentar i tvoje mišljenje.

    Mozes ti pisat sta hoces ali ti garantujem da sa svojom knjigom nemozes promenit ni jad ni nepravdu..pogledaj samo koliko je takvih knjiga ..cela Bosna bi mogla pisat ratne ispovesti i ne samo Bosna vec ceo Balkan!


    Pa ja koliko sam shvatila ti se kroz tvoju ispovest boris protiv mocnih ljudi ne sad bukvalno boris vec kao sto si rekao hoces da izneses to u javnost ...itd..joj covece ko se jos izborio protiv toga?

    Sta mislis koliko ce tvoja knjiga utecati na poboljsanje bivse republike BiH?

    Bas zato sto nismo nojevi treba da razmisljamo pre da nebi posle pozeleli da smo nojevi!ali naravno imas i ti svoje pravo na misljenje !

    Zelim ti mnogo uspeha!
    Izmenio/la nepoznatamrki; 07.09.2007 u 09:06.

  6. #6
    Senior Member PB-Aktus avatar
    Datum registracije
    09.07.2007
    Lokacija
    FLORIDA USA
    Poruke
    132

    Podrazumevano Put u neizvijesnost III

    Čekali smo voz koji je trebao da dođe iz Ploča i on je došao. Mi smo ušli u kupe zauzeli mjesta i čekali polazak, koji nikako da se dogodi.
    Prvo što smo doživjeli, bilo je legitimisanje od strane takoreći maloljetnika
    koji su bili naoružani do zuba. Zvanična lica, u uniformi policije, nisi mogao vidjeti ni za živu glavu, kao da su jednostavno nestali iz tog dijela grada. Ti mladi ljudi, takoreći djeca, prepuni sebe i zadatka koji im je neko "odozgo" dao, vršili su pretrese, prisvajali ono što su smatrali da je za "oduzimanje".
    Na moju sreću nama nisu imali šta da oduzimaju osim možda ono nešto malo života što je još bilo u nama, no ni to ih nije toliko interesovalo, pa su nas poštedili. Ali nisu nas poštedili brutalnih scena prema drugim saputnicima, i bez obzira što je tu bilo dvoje djece od 10 i 5 godina, koristili su pravi arsenal nepristojnih psovki, izraza i brutalnosti, kakvu do tada u svom životu nisam vidio.
    Prvo su prilikom legitimisanja jednog mlađeg čovjeka, starog oko 30 godina, svojim osionim ponašanjem i drskošću izazvali reakciju starijeg godspodina, koji im se vrlo ljubazno obratio i zamolio ih da se predstave, ko su i šta žele od nas.
    To je jednog od "kontrolora" toliko razbjesnilo, da je tog gospodina udario
    pištoljem po sred usta, rasjekavši mu usnu i vjerujem polomio mu par zubi.
    Zatim mu je naredio da izađe iz kupea u hodnik, psujući mu najbrutalnije što je mogao sve od reda. U hodniku ga je pitao ko je on, da se drznuo da pita nešto, jer tu su oni da pitaju a njegovo je da samo odgovara.
    Kada se gospodin ponovo pobunio, rekavši da je on nešto u vlasti grada Sarajeva, mladi nasilnik ga je udario pesnicom u stomak i počeo šutirati nogama. Kad je čovjek pao na pod hodnika,Nasilnik je nastavio da ga šutira urlajući otprilike "Sad ću ti ja pokazati ko je vlast, majku ti je**m izdajničku". Druga dvojica su podigli gospodina sa poda i izvukli ga iz vagona prema zgradi stanice.
    Djeca su se tresla od straha, na sreću više se nisu vraćali.
    Ni onaj mlađi gospodin se nije vraćao u voz, nakon što su ga izveli, kao ni onaj stariji premlaćeni.
    Pošto je prošlo već par sati, otišli smo nas par kod otpravnika vozova i pitali šta je sa polaskom. Poslije nekoliko intervencija putnika, oficijelni spiker je objavio da je taj voz otkazan, kao i onaj koji je trebao krenuti nešto iza tri poslijepodne. Otpravnik nam je konačno rekao nešto iza četiri popodne, da više neće ni jedan voz krenuti tog dana, jer je došlo do sukoba kod Podlugova.
    Supruga i ja smo se dogovorili da se vratimo kući u Hadžiće, da bar prespavamo noć u toplom krevetu, a ne na zeljezničkoj stanici i krenuli smo tramvajem za Ilidžu, nadajući se da ćemo lokalnim vozom sa Ilidže stici do Hadžića,jer autobus nije duže vremena saobraćao.
    Po dolasku na Ilidžu, obratio sam se jednom čovjeku u uniformi policije, koji je imao na ramenu ušivenu srpsku trobojnicu, kao i šapku sa istom trobojnicom na mjestu gdje je nekada bila petokraka. On mi je rekao da se za Hadžiće ne može, jer je kod Rakovice došlo do sukoba izmedju srpskih i muslimanskih snaga.
    Nije nam preostalo ništa drugo nego da se vratimo nazad na zeljezničku stanicu i da se nadamo da će nešto ipak krenuti prema Doboju i Banja Luci.
    Po dolasku na stanicu, kolege sa posla me obavijestiše da je u mđjuvremenu dolazio neko iz Dječije ambasade, organizacije u kojoj je radio i pjesnik Duško Trifunović i da su odveli djecu u neki hotel na spavanje.
    Bilo mi je krivo zbog toga, mada mi se ideja da se djeca odvoje od nas nije ni malo dopala, neki unutrašnji osjećaj nelagodnosti mi se javljao na tu pomisao. Mnogo godina kasnije sam saznao, da je taj osjećaj i slučaj što sam otišao sa stanice, možda spasio moju djecu većih stahota. Naime saznao sam da su mnoga djeca koja su tako otišla sa Dječijom ambasadom, prošla prave golgote i razdvojeni izgubili kontakt sa roditeljima. Kažem sreća je to bila u nesreći za moju djecu, jer su se malo namučili i malo gladovali taj dan, da bi ostali zajedno sa nama i imali ljubav i pažnju roditelja koji su sa njima.
    Šta nam je drugo ostalo nego da sjedimo i čekamo i stalno dosađujemo
    otpravniku, koji je već bio na kraju živaca i snage.Mogao sam potpuno razumjeti tog čovjeka, jer i on je imao svoju porodicu i mislio šta je sa njima, ali je morao i tu svašta gledati i preživljavati, uz to i nervoznim putnicima objašnjavati zašto vozovi ne polaze.
    Konačno, malo svjetlosti u tami te sarajevske noći. Jedan kondukter i mašinovodja, koji su živjeli sa one strane linije koja je trenutno bila mjesto sukoba (Podlugovi) odlučili su da krenu na svoj rizik. Otpravnik se malo nećkao , i napokon im dopustio da krenu.
    Nije bilo vremena za razmišljanje, postojale su dvije opcije.
    Prva: ostati i čekati tu ni na nebu ni na zemlji i mučiti djecu gladju, jer se više ništa nije moglo naći u blizini za hranu, ili
    Druga: Krenuti zajedno sa svima koji su željeli da se izvuku iz tog košmara. Kod mene nije bilo dileme, ja sam uvijek bio za pokret, za traženje izlaza aktivnim načinom, ne pasivnim čekanjem da ti neko nađje izlaz. Supruga se nećkala, vjerovala je više u mogucnost ostanka i povratka u Hadžiće, a i ta ambasada je imala uticaja da vjeruje da je tu djeci bolje. Tek kad su se stvari pocele odvijati kako su se odvijale za vrijeme rata u Sarajevu, jednom je priznala da je to što sam insistirao da krenemo bila prava odluka.
    Ponovo smo u kupeima voza, ovaj put lokalnog za Zenicu. Čuo se zvižduk pištaljeke otpravnika vozova i lokomotive, točkovi su počeli polako kloparati
    i odvlačiti nas sa osvijetljenog perona u mrak, u nepoznato.
    Krenuli smo u susret ratu i slobodi, pa šta nas prvo snađe.
    Izmenio/la PB-Aktus; 18.09.2007 u 20:10. Razlog: greska u kucanju

    Kradem Bogu dane,
    dok cekam da mi svane

  7. #7
    Senior Member nepoznatamrki avatar
    Datum registracije
    20.01.2007
    Poruke
    8.931

    Podrazumevano

    Pa dobro kako si poceo procitah ja tvoj put u neizvesnost ..htela il ne procitah ga

  8. #8
    Senior Member PB-Aktus avatar
    Datum registracije
    09.07.2007
    Lokacija
    FLORIDA USA
    Poruke
    132

    Podrazumevano

    Citirati Originalno postavljeno od nepoznatamrki Pogledati poruku
    Pa dobro kako si poceo procitah ja tvoj put u neizvesnost ..htela il ne procitah ga
    Postvana prijateljce vjeruj mi nije moja krivica to sto si ti procitala
    ovo sto sam do sada napisao, jer ja nikoga ne tjeram na to, negosvako sam o tome odlucuje. A ovo smatgram velikim komplimentom, jer nije lako nekoga "natjerati" da cita ono sto ne voli, treba biti zaista majstor pa ga privoljeti na to. Mada licno sebe ne smatram necim posebnim, vec samo nekim ko zna prenijeti na papir ono sto prozivi, osjeca i ko zna da gleda i vidi oko sebe.
    Rekoh ovoje samo pocetak, dug je put do nepoznatog, a ja kako sam krenuo
    ovdje ga necu stici zavrsiti .
    No nemoj se prerano radovati, bice jos toga sto ces biti "natjerana " da procitas. Srdacan pozdrav i hvala na citanju.
    Izmenio/la PB-Aktus; 05.10.2007 u 18:14.

    Kradem Bogu dane,
    dok cekam da mi svane

  9. #9
    Senior Member PB-Aktus avatar
    Datum registracije
    09.07.2007
    Lokacija
    FLORIDA USA
    Poruke
    132

    Podrazumevano Zamjena teza

    OVU PRICU SAM NAPISAO INSPIRISAN STVARNIM DOGADJAJEM.
    OPIS NIJE IDENTICAN STVARNOM DOGADJAJU, JER NA SRECU SVI SU
    ZIVI I ZDRAVI.


    - Da li si dosao da mi se svetis? Da uzivas u mojoj muci, da se nasladjujes! Malo ti je bilo to sto sam zbog tebe dozivjela najvece ponizenje u svom zivotu! - bijesno je govorila, pjena joj je na usta udarila od srdzbe. Nije se mogla zaustaviti samo na rijecima, vec je pocela da ga udara sakama u grudi. A onda je, iznemogla i prazna, ovila ruke oko njegovog vrata i pocela da place. Dugo i neutjesno.
    On je svo vrijeme stajao uspravan i cutljiv, poput kipa. Ni jednu jedinu rijec nije progovorio, pustio ju je da histerise, jer je znao da ce ona da se umori i da stane, ali nije ocekivao da ce mu se objesiti oko vrata.
    Dok je ona plakala, polako je i njezno uzeo njene ruke i sklonio ih sa svog vrata, jer ona vise nije imala pravo da ih tamo stavi, ne poslije onoga sto je ucinila.
    - Ne. Nisam dosao da ti se svetim, nisam dosao ni da uzivam u tvojoj muci. Dosao sam kao covjek koji razumije sta je tragedija i tuga, da ti izrazim saucesce i pitam treba li ti kakva pomoc.- mirno joj je govorio.
    - Od tebe mi ne treba ni saucesce, ni pomoc. Ti si mi zivot unistio, ti si me od djece rastavio, kucu mi prodao, pukom sirotinjom me ucinio. Na sudu me ponizio. Skote pokvareni, sta je, sad bi da ispitas put kako da mi se vratis, sad kad sam nesretna usamljena zena, svoje bi kandze ponovo stavio na mene. To hoces, je li propalice?- ponovo je pocela da histerise.
    - Stani malo, ti mene krivis za sve sto se dogodilo, pa to je da covjek ne povjeruje. Da li sam ja ili si ti napustila kucu i djecu? Da li sam ja otisao sa drugom zenom ili ti sa drugim covjekom? I sud je donijeo odluku, imajuci u vidu ko je pocinio brakolomstvo. Ja sam ostao sa nasom djecom, njima zivot posvetio. Nisam se ozenio, ne radi tebe, nego radi njih. Da njima ne dovedem neku poput tebe, da ih maltretira. To je istina, prava.- i dalje je bio smiren, nista ga nije moglo izbaciti iz takta.
    - A kuca, sta je sa parama od kuce, sve si spiskao na kurve, a mene ostavio da zivim u bijedi, nakon sto si mi ono ponizenje na sudu priredio.
    Ti si prokleti sebicni stvor, samo da je tebi da imas.- nije se dala ona pomjeriti sa svog pravca.
    - Zeno luda, tim parama sam kupio stan u kome zive nasa djeca. Zar bi imala obraza uzeti nesto sto je njihovo,- mahao je glavom u nevjerici da je toliko zastranila.
    - Tvoja djeca, tvoja!- viknula je ona - sud ih je tebi dodijelio. Ja imam jos jedno dijete, koje nema nista, bas nista.- sijevala je ocima na njega.
    - Oprosti, ali ja nisam duzan da mislim na tvoje dijete koje si rodila sa drugim covjekom. Na zalost, on je umro kako je i zivio i ostavio svoje nezbrinuto dijete. Ja i moja djeca sa tim nemamo nista. Zao mi je kao covjeku, ali to je sve. Ti vise ne zasluzujes.- okrenuo se i polako otisao
    prema automobilu iz koga su virile dvije djecije glave. Usao je u automobil, upalio ga i krenuo. Ona nije ni pogledala prema automobilu i djeci, ostala je stajati ispred svjeze humke.
    - Skot sebicni,- promrmljala je. Digla je pogled i tek tad je postala svjesna
    da su se ljudi koji su bili na sahrani nijemo razilazili i da su bili svjedoci njene histericne scene.
    - Boze, koji smrad je on, opet me je obrukao.- sagela je glavu i krenula prema ocevim kolima, u kojima je njena mati drzala sestomjesecnu bebu.

    Kradem Bogu dane,
    dok cekam da mi svane

  10. #10
    Senior Member nepoznatamrki avatar
    Datum registracije
    20.01.2007
    Poruke
    8.931

    Podrazumevano

    Dobro si shvatio kao kompliment ( a nije ni vazno)

    Ja imam jednu manu ..pamtim to sto citam al ne pamtim pisce a i to nije vazno!

    Na kraj krajeva svi ljudi idu putem neizvesnosti i nepoznatog a zavrse na istom mestu...

    Ma mene u principu raduje dobro delo necijih ruku!

Ovlašćenja postavljanja

  • Vi ne možete postavljati nove teme
  • Vi ne možete postavljati odgovore
  • Vi ne možete postavljati priloge
  • Vi ne možete menjati vaše poruke
  •