Stihovi

[LJILJANA]

brutalno hahahaha jadna ptica

[gagov]

U dusi hranim plamen, sto me svija
I srce muci, al' mi ipak prija:
To ugodna je bol, i draga mi je,
Izgubiti je ! Umrla bih prije.

Al' onaj, za kim patim nece znati,
Ni glas ni oci nece znaka dati,
Jer uzdah, suza zbog tog moga jada
K'o rosa preko ruze tiho pada.

Pa da mi ljubav drugoga ne mori,
Sama je zrtva, sama sobom gori;
I dok ja patim da on mirno sece,
Vjernost mi godi, premda on je nece.

Promatrat cu mu oci, u veselju,
Zle volje se ne bojim, krijuc zelju.
Ni slutiti ne mogu vecu srecu,
A ne penjuc se, niti pasti necu.

John Dryden

[plavi]

Kad mlidijah umreti

Lisje žuti veæe po drveæu,
Lisje žuti dole veæe pada;
Zelenoga više ja nikada
Videt neæu!
Glava klonu, lice potavnilo,
Bolovanje oko mi popilo,
Ruka lomna, telo izmoždeno,
A kleca mi slabaèko koleno!
Doðe doba da idem u groba.
Zbogom žitku, moj prelepi sanèe!
Zbogom zoro, zbogom beli danèe!
Zbogom svete, nekadašnji raju, -
Ja sad moram drugom iæi kraju!
O, da te tako ja ne ljubljah žarko,
Još bih gledo tvoje sunce jarko,
Slušo groma, slušao oluju,
Èudio se tvojemu slavuju,
Tvojoj ruci i tvojem izvoru -
Mog života vir je na uviru!
O, pesme moje, jadna siroèadi,
Deco mila mojih leta mladi'!
Htedoh dugu da sa neba svuèem,
Dugom šarnom da sve vas obuèem,
Da nakitim sjajnim zvezdama,
Da obasjam sunèanim luèama...
Duga bila, pa se izgubila,
Zvezde sjale, pa su i presjale,
A sunašce ono ogrejalo,
I ono je sa neba mi palo!
Sve nestade što vam dati spravlja -
U traljama otac vas ostavlja.

Branko Radicevic

[plavi]

EMINA
Aleksa Šantiæ

Sinoæ, kad se vratih iz topla hamama,
Proðoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S' ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kada šeæe i pleæima kreæe...
- Ni hodžin mi zapis više pomoæ neæe!

Ja joj nazvah selam. al' moga mi dina
Ne šæe ni da èuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti džule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleæi puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne doðe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alèak, što za njom crko'!...

[gagov]

Nocas bih mogao napisati

Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove,

Napisati na primjer; "Noc je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini,"

Nocni vjetar kruzi nebom i pjeva .

Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove,
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U nocima kao ova bila je u mom narucju,
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam je volio,
Kako da ne volim njene velike nepomicne oci.

Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove.
Misliti da je nemam, osjecati da sam je izgubio,

Slusati noc beskrajnu, jos mnogo duzu bez nje.
I stih pada na dusu kao rosa na pasnjak,

Nije vazno sto je ljubav moja ne sacuva,
Noc je posuta zvijezdama i ona nije uza mene.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini,
Dusa je moja nesretna sto ju je izgubila.

Kao da je zeli pribliziti, moj pogled je trazi,
Srce je moje trazi, a ona nije uza me.

Ista noc u bijelo odijeva ista stabla,
Ni mi, od nekada, nismo vise isti.

Vise je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio !
Moj glas je trazio vjetar da takne njeno uho.

Drugome. Pripast ce drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oci.

Vise je ne volim, zaista, no mozda je ipak volim ?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u nocima poput ove drzao u narucju,
dusa je moja nesretna sto ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pisem.

Pablo Neruda

[scorpion70]

1 puruka primljena
1 osbi nedostajes
1 osoba misli na tebe
1je osoba nada da si dobro
1osobi mnogo znacis
1 osoba ce te uvjek VOLJETI...

[scorpion70]

Ja imam snove...
u njima si ti.
Ja imam zelju...
zelim te ljubavi.
Ja imam snage za nas da se borim.
Ja imam razlog,
jer te ludo VOLIM!!!

[LJILJANA]

veoma lepo dedice bas su mi se svidili stihici

[gagov]

JEDNA SUZA

Ponoc je. Lezim, a sve mislim na te.
U tvojoj basti ja te vidjeh juce,
Gdje beres krupne raspukle granate.

Mila, ko zlatno nebo poslje tuce,
U tihu hladu stare kruske one,
Sjede ti djeca i zadacu uce.

Nad sedrvanom leptiri se gone
I sjajne kapi, sa bezbroj rubina,
Rasipaju se, dok polako tone

Jesenje sunce... I, ko sa visina
Olovni oblak po dusi mi pade,
Najcrnji pokrov bola i gorcina.

I kobna miso moriti me stade :
Sto moja nisi, i sto smiraj dana
Ne nosi meni zvijezde, no jade ?

Sto moje baste ostase bez grana
I slatka ploda, sto rada i zrije
Na vatri sunca ? ... Gdje su jorgovana

Vijenci plavi ? ... Gdi je kletva, gdi je ?
Vaj, vjetar huji ... a ja mislim na te,
I sve te gledam, kroz suzu sto lije,
Gdje beres slatke, raspukle granate.

Aleksa Santic

[plavi]

Oèiju tvojih da nije


Oèiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz oèiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoæilo

Vasko Popa