Stihovi

[scorpion70]

Ti cvijete moj tajanstveni

Ti cvijete moj tajanstveni, ti ružo èudesna,
tražio sam te ja
i kad sam prošao kraj tebe i pogledao na te,
duša mi zadrhta sva.

Srce je moje naslutilo
tajanstvenosti moæ,
srce je moje oæutilo
kako se vedri noæ.

U mojoj je duši sijevnulo
svjetlo golema blaga.
Sve moje biæe je èeznulo
za tobom, za tobom, draga,
ti cvijete moj tajanstveni, ti ružo èudesna.

O, bogat sam –
pomozi mi da podignem,
ponesem blago svoje,
sve blago duše moje!


Oton Županèiæ (1878 – 1949)

[gagov]

I NISTA TE KAO NE BOLI

Dan je kao suncan.
Ti si kao veseo.
Prolazis, kao ne vide te.

Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.

I ti si kao sretan.

Zivi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Buducnost kao na dlanu.

Savjest je kao cista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.

Svi kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe
i do svijeta.

I dan kao ode.
I ti se kao smijesis
I nista te kao ne boli.

Enes Kisevic

[gagov]

SJENE

Nedavno sam u snu doziveo
da su se nase sjene ponovo srele
i nasa je ljubav bila kao nekada.

Zasto su, draga, nase tijela rastavljena
a nase sjene sretne ?

Zar ne bi bilo bolje da i u zivotu
dolazis tako blaga u susret meni
kao i u zivotu mog sna.

Od boli ! Mi smo dva ljubavnika
koji se vole kad sanjaju,
a stvarnost je puna mrznje.

Treba se cuvati kula u zraku i snova,
ali oni su ponekad mudriji od nas ljudi.

Abu Nuvas

[scorpion70]

Malo srce

U meni ima ljubavi
i malih srca na milione
želim da ih rasijem po svijetu
da zasijem cijelu Planetu

Da jedno srce pronaðeš ti
da sreæni zauvijek budemo mi
da krv naša zajedno vrije
ljubavi nikad dosta nije.

[scorpion70]

Neka od mene ostane samo toliko, da bih te mogao
imenovati svim svojim.
Neka od moje volje ostane samo toliko, da bih te mogao
svuda cutjeti, u svemu te naci i ljubav ti svoju
pruziti svakog trenutka.
Neka od mene ostane samo toliko, da te nikada
ne mogu zatajiti.
Neka od mojih spona ostane samo toliko, da bi me
sputala tvoja volja i da bi moj zivot ostvario tvoj
cilj – neka mi ostane spona tvoje ljubavi.

[gagov]

NEMIR

Jasmini cvjetaju i baste listaju.
Prolaze behari.
O, bijelo ruho moje djevokacko,
Sto trunes pusto u staroj sehari !

U zelen cup svakog jutra
Bacam po kamicak
I tako brojim dane iscekujuc'tebe,
O dragi, tugo moja ranjena !
Suzama zalivam djerdjef,
A katmer i jasmini venu u avljiji nasoj.

I jeseni venu, i zime dolaze,
I puste duge noci jezde bijelim ravnima.
Budim se.

Vrisnem iza sna ko preplasena ptica:
- Ko kuca zverikom na vrata !
- O nije nista, nista -
To moje srce bije
I dolje u aharu zveci
Lanac nasega ata.

Hamza Humo

[plavi]

BARBARA



Seæaš li se Barbara

Padala je kiša neprestana

Nad Brestom tog dana

A ti si išla nasmejana

Pokisla ozarena oèarana

Pod krupnim kapima kiše

Seti se Barbara -

Sretoh te u ulici Sijama

Smejala si se

I ja sam se smejao

Seæaš li se Barbara

Nisam te poznavao

A nisi ni ti mene

Seæaš li se

Seti se toga dana

I ne zaboravi ga

Jedan èovek ispod neke kapije

Zaklonjen

Viknuo je tvoje ime

Barbara

A ti si potrèala ka njemu po kiši

Pokisla ozarena oèarana

I bacila si mu se u zagrljaj

Seæaš li se Barbara

Ne ljuti se na mene što ti kažem TI

Jer TI kažem svakom koga volim

Pa maker ga samo jednom video u životu

Jer TI kažem svakom koga volim

Pa èak i ako ga ne poznajem

Seti se Barbara

I ne zaboravi nikad

Tu kišu tako blagu i tako sreænu

Na tvome licu sreænom

Nad tim gradom sreænim

Tu kišu nad morem

Nad arsenalom

Nad brodom iz Cesana

O, Barbara

Velika je svinjarija taj rat

I šta je sa tobom sada

Pod kišom od gvožða

Vatre, èelika, krvi…

A onaj koji te je stezao u zagrljaju

Zaljubljeno

Da li je umro, nestao ili je još živ

O, Barbara

Još uvek pada kiša nad Brestom

Kao što je padala nekad

Ali nije to isto, jer sve je porušeno

To su samo posmrtne kapi kiše

Užasne i oèajne

A nije ni onaj potop više

Gvožða, èelika, krvi…

Veæ prosto kiša iz oblaka

Koji nestaju kao psi

Kao psi koje odnosi

Vodena struja iz Bresta

Da istrule negde daleko

Vrlo daleko od Bresta

Od koga nije ostalo ništa.

PREVER

[scorpion70]

Moje posljednje zbogom

Ono sto cu ti reci
Neka ostane tajna
Izmedju tebe i mene
Dva srca prividno spojena
Zlatnom niti

Zasto sam cekao
Da se i posljednja
Nada ugasi
Da bih otisao

Sramno priznajem
Da te vise
Ne mogu ovako voljeti
Jer me iznova gusi
Osjecaj da te nemam
Da ti zagrljajem
Ne mogu pokazati
Gdje pripadas
Niti ljubiti
Lice andjela

Ja vise
Snage nemam
Da budem blizu tebe
Na ovaj nacin
Jer tvoja hladnoca
U mom srcu
Izaziva jezu

Osjecam
Da polako nestajem
U tvom crnom oku
Treptaja nedostojan
Ne mogu vise
Niti govoriti

Nehoteci
Razbila si jednu dusu
Na komade
Slomila si
Hrabrog covjeka
Cija sam sjenka

Stoga
Neka ovo bude
Moje posljednje zbogom
Zadnji poklon tebi
Andjele bez duse

Ostajem
Vjeran molitvi
Da jednom shvatis
Sta je prava ljubav
I kako se voli do smrti

[nepoznatamrki]

Ako me ikad potražiš,
znaš gdje æeš me naæi.
Naše jezero još uvijek te èeka
i èezne za tvojim prštavim smijehom
i kamenèiæima
koje si samo ti znala
onako nehajno bacati u njega.
Voda je još bistra i zelena,
još je u njoj odraz tvojih oèiju.
Kad viknem tvoje ime,
ptice umuknu i jeka mi vrati glas.
Ma što znaèe te duge godine?!
Ja sam još tvoj
i bit æu,
èija god da si sad.
Ako me ikad potražiš
u svojim snovima,
znaš gdje æeš me naæi.

[nepoznatamrki]

Stišat æu krv



Pokušat æu stišati krv
i voljeti te toplo i tiho
kao što volim vjetar
i titranje dubokih akorda orgulja.
Ponekad sjedim pod svjetiljkom na Grièu,
sve dok me ne ponese vjetar
iznad mog grada u plavièastoj idili,
i dalje, iznad Save, iznad polja.
Ponekad zaželim da poðemo zajedno,
da te nauèim lebdjeti
iznad vremena i materije.
I tada te vidim dolje,
okovan lancem vremena.
Stišavam akorde svoje krvi
i silazim da èagamo toplo i tiho,
uz neke tužne orgulje,
tako daleko od sunca.
Ponekad,
kad ne mogu stišati krv,
dotaknem tijelo drugog
i gnjeèim ga u negativ svog tijela,
i lebdim s njim iznad materije,
ususret spoznaji.
Kad ne mogu s tobom.
I tek kad shvatim
da to tijelo ne može patiti,
vraæam se tebi.
Pa ako i dokuèim spoznaju,
želim je podijeliti s tobom.
Pa ako i ne znaš letjeti,
stišat æu vjetar, orgulje i krv,
odbacit æu spoznaju
i poljubit æu te toplo i tiho.