u pokusaju da se mrzimo...
U pokusaju da se mrzimo
nista nismo postigli,
nista dostigli
sem ponizenja i povreda,
nicija nije pobeda.
Gubitnici smo oboje.
U pokusaju da se mrzimo
samo smo jos vise probudili boli
i nijedno od nas nije prestalo da voli
cak kao da smo voleli vise
i sve u nama na nase mirise
i ako zajedno nismo.
U pokusaju da se mrzimo
samo smo jos jasnije shvatili
tiho u sebi patili
a sve uzaludno je bilo
dusa je tezila onom sto joj se snilo
i volela sve jace i jace
volela i u trenutku kad joj se place
neke veze su neraskidive tako.
U pokusaju da se mrzimo
izgubili smo ponos i cast
i nad grehovima vlast,
boli nanosili,boli prastali
nesto dali,a nesto krali
i zadali jedno drugom udarac niski
a u stvari postali jos vise bliski
u pokusaju da se mrzimo...
ona koja se poslednja smeje
Bolno secanje vuce me ka tebi,
kao demon iz proslosti izranjas.
Otisao si u zagrljaj druge,
nju grlis,a mene proganjas...
Jedno secanje u vazduhu lebdi,
bolno kao trn se zabada u ranu.
Ne zelim da se secam poznate price,
davno sam procitala poslednju stranu...
Mislila sam mrzeti ne umem,
to ne moze osetiti svako.
Rano sam osetila razocarenje zivota,
zamrzela sam tebe,neopisivo jako...
Zar te je moj osmeh toliko boleo,
a bio je lazan,na izmaku snage.
Cime sam zasluzila da me povredis do bola,
zar se povredjuju osobe drage?!
Zar ja nemam prava na ljubav,
moze se i meni sreca dogoditi.
Znam zelis da placem za tobom,
zar ce te sreca toliko povrediti?!
Za moju patnju nece cuti niko,
ostace skrivena od radoznalog sveta.
Danas jos uvek mislim o tebi
i jedino sto zelim-moja je osveta...
A zelela sam ljubav,Bog mi je svedok,
iskrenu ljubav tebi pokloniti,
ali,to ne moze doziveti svako,
ne zelim na kraju biti ista kao ti...
Priznajem,bio si moje plavo more,
sto u ruzicastom sutonu mirno dise,
vremenom more postalo je plitko,
maleno k'o suza,kao kap kise...
Samo kap sto na dlanu padne,
samo kap iz beskrajne morske dubine.
Ne,ti nisi vise moje malo sunce,
nisi vise ni deo moje sudbine...
Jednom su mi oci bile zaslepljene,
ta greska skupo je kostala.
Nestalo je i razloga za zivot,
onda kada sam razocarana postala...
Nema vise tuge u ocima mojim,
samo kajanje,zbog toga dusa place,
danas te mrzim snagom,
kojom sam te volela,
svim srcem,a mozda i jace...
I samo jos osvetu zelim,
da me pamtis,dok bude zivota u tebi,
da osetis bol,kajanje,razocarenje,
sve sto od mene ocekivao ne bi...
Nisam vise ono sto sam bila,
naivno dete,ranjivo i milo,
znam da pobedim i onda kada gubim,
mnogo cemu zivot me je naucio...
Nisam vise lutka u rukama drugih,
niti prasina koja zaborav seje.
Ja sam ona koju svi pamte,
JA SAM ONA KOJA SE POSLEDNJA SMEJE!!!