-
Mozda nikad neces saznati;
kud me vjetar odnese, pa vrati...
Ali za mene jedan osmijeh sacuvaj,
ljude nikad nepitaj
gdje smo stali, samo nastavi...
Zivi zivot kad nemogu ja,
dobro cuvaj strah u kostima,
spali slike moje sve
da te iz sna ne bude,
da ti nikad ne pozele
Dobar dan...
Cutanje me ubilo...
Pobijegnem u ludilo, a
tek ponekad dolustam,
jer Volim Te, al nediram...
I ljubim al nepricam,
ko da me razum odneo...
Moja dusa pusta ostat ce,
vjecno tvoju sliku grli ce...
Ti se vracas u svoj dom,
a ja lazem srcu svom
da bez tebe ipak cu prezivjeti...
-
Ako se sretnemo u nekom novom zivotu,
necu ti oprostiti za besane noci
i nedovrsene snove u njima.
Necu ti oprostiti za sve neostvarene
duge setnje pored jezera
i nedovrsene price o lepim iskustvima
Dobro znas da volim da te slusam.
Necu ti oprostit za sve neostvarene
duge setnje parkovima
i nedovrsene price o zivotu
U tome smo uvek bili dobri!!!!
Ako se sretnemo u nekom novom zivotu
necu ti oprostiti neostvarena
putovanja u neka nepoznata mesta
gdje su drugaciji ljudi , obicaji i predeli....
Znas da oboje to volimo!!!
Necu ti oprostiti ni nedosvirane
pesme na gitari....
i neodigrane igre uz pesme
koje su ispevane za nas.....
Znas da bi mogla to dok ne poludim
A vise od svega........
ako se sretnemo u sledecoj reinkarnaciji,
Necu ti oprostiti....
Vreme kad nismo bili zajedno....
Znas da ga je uvek bilo malo.....
Necu ti oprostiti.....
Tebe........
-
dodirni mi usne
Na rubu kristalne čaše,
iz koje sam melem duginih boja,
čežnjom za tobom obavijena,
sinoć ispila,
svjetlucaju zrnca šećera.
Po usnama mi se podatno lijepe
(ta izdajnička zrnca šećera!),
kradom ih oblizujem
da te osjetim pod nepcem,
ljubavi moja.
O, kako je slatka, unatoč
čežnji,
ta ljubav tvoja….!
Dotakni mi usne,
osjetit ćeš-
kako su žedne
svitanja zajedničkih.
-
volim te pepi moj
Ti....
Koji me vodis kroz ove putove hladne i mračne...
Ti...
Koji dajes osmijeh mom licu i brišeš svaku suzu koja hoće da krene...
Ti..
Koji me vodiš za ruku i probijaš se kroz onu masu ljudi držeći me što čvršće da me ne izgubis...
Ti...
Koji imas tako lijepe plave oci.... i naljepse usne...
Ti...
Koji imas predivan pogled pun razumjevanja i topline...
Ti...
U čijem se zagrljaju gubim dok osjećam kako me tvoje ruke sve čvršće stišću...
Ti...
Koji mi pokazuješ najljepšu stranu ljubavi...
Ti...
Koji mi poklanjas toliku ljubav a za uzvrat tražiš samo sitnicu (moj jedan osmijeh)...
Ti...
Koji si od male djevojčice učinio pravu ženu...
Ti...
Znas li da si moj život? Moja jedina radost? Moj ostvareni san?
Naravno da znaš... kao što znaš i da te volim... onako.. kao što nikoga nisam... i više nikada neću...
-
sakrij me
Sakrij me
U čeznutljivom pogledu,
U sjaju oka kojeg ću
Samo ja prepoznati..
Nosi me u kutku
Usana u smiješku
Neizgovorenim riječima
I ja bit ću s tobom…
Sakrij me…
U mirisu ljetne oluje
Bljesku munje i
Slutnji žudnje;
Čuvaj me u snovima
Nanizanim u noćima
Krhkim od samoće…
Sakrij me…
U sjećanju na ukradene
Poljupce od kiše
U očekivanju svitanja…
Sakrij me…
U prekršenim obećanjima
U uzdahu što se otima
Samotnim satima.
Sakrij me…
U priču što ima sretan kraj…
Sakrij me u zagrljaj,
- Samo ljubav mi ne sakrivaj!
-
Noc te unistava da bih te trazio
kao ludak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost rusi, zivot se zatvorio.
Kakva samoca i mrak, kakav suv mesec na nebu,
kakvi daleki putnici po nepoznatim telesima
pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,
za tvoju neocekivanu odsutnost u noci koja raste.
Moje ruke te ne stezu i moje oci te ne poznaju.
Moje su reci uspravne trazeci te utaman.
Spokojna noc u meni, horizontalna i duga,
pruzena kao reka sa samostalnim obalama.
Ali idem da te trazim, otimam te i cupam
iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje secanje.
Tisina gradi tvoju neobjasnjivu istinu.
Svet se zatvorio. Sa mnom ostajes...
-
Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, tisuce maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Bozje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Mozda se cini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoca.
Ali, ja to sakrivam.
Ne zelim da itko zna.
Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da ce me otkriti.
Zato freneticno kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonsalantno, sofisticirano procelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zastiti od pogleda koji zna.
Ali bas takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvacanje.
Ako slijedi Ijubav.
To je jedina stvar koja me moze osloboditi od mene samoga,
od zatvora sto sam ga sam sagradio,
od prepreka sto ih sam tako bolno podizem.
To je jedino sto ce me uvjeriti u ono u sto ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nesto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kazem. Ne usudujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda nece uslijediti prihvacanje,
da nece uslijediti Ijubav.
Bojim se da ces me manje cijeniti, da ces se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam nista, da ne vrijedim,
i da ces ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju ocajnu igru pretvaranja
sa sigurnim proceljem izvana
i uplasenim djetetom unutra
Tako pocinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj zivot postaje bojiste.
Dokono cavrljam s tobom uctivim tonovima povrsnog razgovora.
Kazem ti sve, a zapravo nista,
i nista o onome sto je sve,
i sto place u meni.
Zato kad sam u kolotecini,
neka te ne zavara to sto govorim.
Molim te pazljivo slusaj i pokusaj cuti ono sto ne kazem.
Sto bih volio da mogu reci,
sto zbog opstanka moram reci,
ali sto reci ne mogu.
Ne volim nista kriti,
Ne volim igrati umjetne, lazne igre,
zelim prestati s igrama.
zelim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moras pomoci.
Moras pruziti ruku
cak i kada se cini da je to posljednje sto zelim.
Samo ti mozes iz mojih ociju ukloniti prazan pogled zivog mrtvaca.
Samo me ti mozes prizvati u zivot.
Svaki put kad si Ijubazan, njezan i kad me hrabris,
svaki put kad pokusas razumjeti jer uistinu brines,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moci da me ozivis mozes udahnuti zivot u mene.
Zelim da to znas.
Zelim da znas koliko si mi vazan,
kako mozes biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izaberes.
Samo ti mozes srusiti zidove iza kojih drscem,
samo ti mozes ukloniti moju masku,
samo ti me mozes osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlucis.
Molim te odluci. Ne mimoilazi me.
Nece ti biti lako.
Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snazne zidove.
Sto mi blize prides
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoc tome sto o covjeku kazu knjige,
ja sam cesto nerazuman.
Borim se bas protiv one stvari za kojom ceznem.
Ali rekose mi da je Ijubav jaca od snaznih zidova,
i tu lezi moja nada.
Molim te pokusaj pobijediti zidove
cvrstom rukom
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, mozda se pitas?
Ja sam onaj kojega znas vrlo dobro.
Jer ja sam svaki covjek na kojega naides
i ja sam svaka zena na koju naides.
Charles C. Finn
-
Irving Layton
Privid
Misleci na tebe nisam mogao spavati
Ti si usla u moju tamnu sobu
kao mjesecina
i sjela na stolicu kao vir svjetlosti
Bio sam suvise plasljiv da bih te dotakao
Cekao sam da progovoris
Nastao je nagli treptaj
(od uzitka? od tuge?)
i ti si mi se tada obratila
kao svjetlost sto se krece brzo
od stolice do stola
da se prostre tamo kao bijeli stolnjak
Konacno ja sam razbio crnu tisinu
(jesam li to ja progovorio?)
Svjetlost se pomakla kao ziva
i pala na zglob moje desne ruke
Po tome znam
da si ti to usla u moju sobu
Svjetlost svjetluca na mom bijelom zglobu
koji lupa kao da je bC,lo
To zbog tebe lupa
iako se moje srce umirilo
-
Vrati mi moje krpice
Padni mi samo na pamet
Misli moje obraz da ti izgrebu
Izidji samo preda me
Oci da mi zalaju na tebe
Samo otvori usta
Cutanje moje da ti vilice razbije
Seti me samo na sebe
Secanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa
Dotle je medju nama doslo
1
Vrati mi moje krpice
Moje krpice od cistoga sna
Od svilenog osmeha od prugaste slutnje
Od moga cipkastoga tkiva
Moje krpice od tackaste nade
Od zezene zelje od sarenih pogleda
Od koze s moga lica
Vrati mi moje krpice
Vrati kad ti lepo kazem
2
Slusaj ti cudo
Skini tu maramu belu
Znamo se
S tobom se od malih nogu
Iz istog canka srkalo
U istoj postelji spavalo
S tobom zlooki nozu
Po krivom svetu hodalo
S tobom gujo pod kosuljom
Cujes ti pretvornice
Skini tu maramu belu
Sta da se lazemo
3
Necu te uprtiti na krkace
Necu te odneti kud mi kazes
Necu ni zlatom potkovan
Ni u kola vetra na tri tocka upregnut
Ni duginom uzdom zauzdan
Nemoj da me kupujes
Necu ni s nogama u dzepu
Ni udenut u iglu ni vezan u cvor
Ni sveden na obican prut
Nemoj da me plasis
Necu ni pecen ni prepecen
Ni presan posoljen
Necu ni u snu
Nemoj da se zavaravas
Nista ne pali necu
4
Napolje iz moga zazidanog beskraja
Iz zvezdanog kola oko moga srca
Iz moga zalogaja sunca
Napolje iz smesnog mora moje krvi
Iz moje plime iz moje oseke
Napolje iz mog cutanja na suvom
Napolje rekao sam napolje
Napolje iz moje zive provalije
Iz golog ocinskog stabla u meni
Napolje dokle cu vikati napolje
Napolje iz moje glave sto se rasprskava
Napolje samo napolje
5
Tebi dodju lutke
A ja ih u krvi svojoj kupam
U krpice svoje koze odevam
Ljuljaske im od svoje kose pravim
Kolica od svojih prsljenova
Krilatice od svojih obrva
Stvaram im leptire od svojih osmeha
I divljac od svojih zuba
Da love da vreme ubijaju
Kakva mi je pa to igra
6
Koren ti i krv i krunu
I sve u zivotu
Zedne ti slike u mozgu
I zar okca na vrhovima prstiju
I svaku svaku stopu
U tri kotla namcor vode
U tri peci znamen vatre
U tri jame bez imena i bez mleka
Hladan ti dah do grla
Do kamena pod levom sisom
Do ptice britve u tom kamenu
U tutu tutinu u leglo praznine
U gladne makaze pocetka i pocetka
U nebesku matericu znam li je ja
7
Sta je s mojim krpicama
Neces da ih vratis neces
Spalicu ti ja obrve
Neces mi dovek biti nevidljiva
Pomesacu ti dan i noc u glavi
Lupices ti celom o moja vratanca
Podrezacu ti raspevane nokte
Da mi ne crtas skolice po mozgu
Napujdacu ti magle iz kostiju
Da ti popiju kukute s jezika
Videces ti sta cu da ti radim
Seme ti i sok i sjaj
I tamu i tacku na kraju mog zivota
I sve na svetu
8
I ti hoces da se volimo
Mozes da me pravis od moga pepela
Od krsa moga grohota
Od moje preostale dosade
Mozes lepotice
Mozes da me uhvatis za pramen zaborava
Da mi grlis noc u praznoj kosulji
Da mi ljubis odjek
Pa ti ne umes da se volis
9
Bezi cudo
I tragovi nam se ujedaju
Ujedaju za nama u prasini
Nismo mi jedno za drugo
Stamen hladan kroz tebe gledan
Kroz tebe prolazim s kraja na kraj
Nista nema od igre
Kud smo krpice pomesali
Vrati mi ih sta ces s njima
Uludo ti na ramenima blede
Vrati mi ih u nigdinu svoju bezi
Bezi cudo od cuda
Gde su ti oci
I ovamo je cudo
10
Crn ti jezik crno podne crna nada
Sve ti crno samo jeza moja bela
Moj ti kurjak pod grlo
Oluja ti postelja
Strava moje uzglavlje
Siroko ti nepocin-polje
Plameni ti zalogaji a vostani zubi
Pa ti zvaci izelice
Koliko ti drago zvaci
Nem ti vetar nema voda nemo cvece
Sve ti nemo samo skrgutanje moje glasno
Moj ti jastreb na srce
Manje te u majke groze
11
Izbrisao sam ti lice sa svoga lica
Zderao ti senku sa svoje senke
Izravnao bregove u tebi
Ravnice ti u bregove pretvorio
Zavadio ti godisnja doba
Odbio sve strane sveta od tebe
Savio svoj zivotni put oko tebe
Svoj neprohodni svoj nemoguci
Pa ti sad gledaj da me sretnes
12
Dosta recitoga smilja dosta slatkih trica
Nista necu da cujem nista da znam
Dosta dosta svega
Reci cu poslednje dosta
Napunicu usta zemljom
Stisnucu zube
Da presecem ispilobanjo
Da presecem jednom za svagda
Stacu onakav kakav sam
Bez korena bez grane bez krune
Stacu oslonjen na sebe
Na svoje cvoruge
Bicu glogov kolac u tebi
Jedino sto u tebi mogu biti
U tebi kvariigro u tebi bezveznice
Ne povratila se
13
Ne sali se cudo
Sakrilo si noz pod maramu
Prekoracilo crtu podmetnulo nogu
Pokvarilo si igru
Nebo da mi se prevrne
Sunce da mi glavu razbije
Krpice da mi se rasture
Ne sali se cudo s cudom
Vrati mi moje krpice
Ja cu tebi tvoje
Vasko Popa
-
Ne sluti na kisu
to opkoljavanje
sliti na muku
visu
Proviri
kao stidljivi
mjesec i
skloni mirno
prvu cetvetinu
u odaje
medju talasima
Kao marama
oko
djevojackog
vrata
otimaju se u
nedogled
sjecanja