-
U boji tvojih očiju sanjaju
Sve moje godine
Zamisli priče se najljepše slažu
Cvjetaju breskve mirisne
U tvojim očima srce mi ne kisne
I kad dođu teške mračne kiše
Kad se sjene nad krovove spuste
Koliko je boje u tvojim očima
Toliko je naše ljubavi guste
K'o preslatki sirup
Što ti vratom klizi
I zamisli
Zamisli samo
Uvijek sam tamo
U svakom tvom pogledu živim
U boji se tvojih očiju rađam
Da te mogu ljubiti tako
Bez ikakvih tajni
I bez ikakvih briga
Zamisli
Samo zamisli
Tvoja je duša moja knjiga
U kojoj je ljubav zapisana
I predana nama
U boji tvojih očiju
Je ljubav koju će napamet učiti
Oni što još ne znaju ljubiti
I znat će po nama
Kako ljubav naći
I nikad je ne izgubiti
-
Noćas dok tražim usne tvoje
u mraku želja naviru strasti,
svaka mi grudi k'o obruć steže
i osjećam da nemam nad sobom vlasti.
Bježim od želja-ali u korak me prate,
krijem se vješto-ali me nađu svuda.
Od silne želje za usnama tvojim
ne mogu da se sklonim nikuda.
Da mi je da te dotaknem nježno
pa nek' od dodira i svijet izgori,
sa vatrom strasti u noćima teškim-
moje se srce nevješto bori.
Samo bih željela nijemo da te gledam
da ljubav vidim očima tvojim,
da vidim veličinu osjećaja tvojih-
imam li razlog zašto se bojim.
Ja čežnju skrivam od drugih ljudi
jer srce moje taoc je tvoj,
ne želim da tražim da mi ga vratiš-
jer ono te voli mili moj.
-
Nismo mi to
što naša tijela hoće,
i što se sada
u jednom grču lome,
mi ljubavi smo
samo dvije samoće
u životu ovom prividnome.
K'o oka dva
što zajedno gledaju,
a jedno drugo
nikada ne vide.
K'o oka dva
što sjaj prelijevaju,
i plaču,
i snivaju
stvari posve vidne.
Enes Kišević
-
NE BUDIM TE TEK TAKO
Nocas je ulicama naseg grada
prolazila kocija bijela
i bijela mecava vije
mutan dan.
Do utajene sobe nase stare ljubavi
trpim i svoje i tudje sto me bije
i mrzlo mi je u srcu.
Ne trebam rakije,ne grije
za tebe ljubavi govorim ove rijeci
za tebe koju nosim u mozgu
kao uzarenu kuglu djetinjstva
kao ranu koju sam bolovao toliko puta
za tebe koja si dio mene
duboko ukopana skoljka u kamenu
miris borovine
zauvijek zaboden u krv moju prokletu.
Za tebe,zbog tebe,zbog sebe.
Predlazem da saberemo nase siromastvo
u dodir koji lijeci nasa srca
u koja je rdja pala
s bijelom igrom u samoci.
Moj kriz placa racun ove noci.
Ne kuni me imenom
na koje je moja krv postala imuna,oguli narandzu
operi lice,otvori se utjeho,zagrli me jako
i probudi se dragana.
Ne budim te tek tako.
Za tebe ljubavi govorim ovu pjesmu
za tebe koja si dio mene,duboko ukopana skoljka
u kamenu
za tebe sto u toplim rukama nosis ruze njeme
i prosipas ih u suhu fontanu
za tebe,zbog tebe,zbog Prevera,
zbog svih pjesnika ljubavnih stihova i uprkos njima
ne budim te tek tako.
Otvori oci ljubavi i pogledaj kroz prozor
vani su zasijane gorcine,tumaraju pomrcine i studen
i bijela mecava u gradu vije,mutan dan.
A i srce je pocelo sumiti
divljak,ovdje je kvar
ne treba rakije,ne grije
dok bije u grudima,dobro nam je
gledaj,nemoj da ti trazim oci,
primakni se blize,zagrli me ljubavi,
zagrli me jako i probudi se vec jednom
Ne budim te tek tako.
Uzalud,uzalud,uzalud je budim!
Rade Serbedzija
-
Ne vjeruj
Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kažu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime.
Ne vjeruj! No kasno kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krša
Tamo, gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,
Dođi, čekaću te! U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi t'jelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem,
Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna,
Ona samo plamti, silna, neoprezna
Niti mari, draga, da stihove piše.
Aleksa Šantić
-
Sve te vodilo k meni, iz daljine, iz mraka,
Sve te vodilo k meni vec od prvih koraka.
Mada nista nisi rekla, ja Sam znao,
Ja Sam znao, iz tih kretnji i porijekla,
Sve je isto, sve je kao.
Sve te vodilo k meni, sve sto rode samoce,
Mala primorska mjesta, isti pisci i ploce,
Kad te baci kao ladu nocni val do moga praga,
Nije bilo tesko znati da mi moras biti draga,
Da mi moras biti draga.
Sve te vodilo k meni, tvoje oci i usta,
Tvoje ljubavi mrtve, moja losa iskustva,
Mi smo bili na pocetku istim vinom opijeni,
I kad si isla krivim putem, sve te vodilo k meni,
Sve te vodilo k meni.
Mi smo bili na pocetku istim vinom opijeni,
I kad si isla krivim putem, sve te vodilo k meni,
Sve te vodilo k meni.
-
Uz priguseno svijetlo ,
i uz dim cigarete..
Pisem stihove ove…
Zelim samo reci,
da sam krenula u pobjede nove..
Zaboravila sam da sam nekad s tobom bila,
sretna sam da su dobri ljudi bili uz mene,
kad si mi slomio krila.
Digla sam se iz pepela.
Cujem ponovo pjev ptica.
Uzivam u prvim zrakama ,
ovog proljetnog sunca
i napokon sam obrisala suze s lica..
Ponekad te se još sjetim,
priznajem to..
Ponekad me cak uhvati strah,
da nikad nikoga
necu imati snage tako iskreno voljeti.
Ali to su samo trenuci slabosti..
Mlada sam i toliko toga me jos ceka..
a ti ces ostati moja mladenacka ljubav..
i proslost vijeka…
-
Tesko je cekati , nekog u ciji povratak nisi
siguran…
Tesko je vjerovati usnama kad govore…
istinu ili laz……
Tesko je prepoznat u njima..
…radost ili tugu….
Tesko je nekog sanjati
sebi lagati..a znati da on sanja drugu…
Tesko je biti nista u ocima onih ,
…koji su tebi sve…
Tesko je sanjati lijepe sne….
Tesko je biti sam..
Nekog dugo cekati..
Tesko je..tesko…
Danas svakome vjerovati…
-
Urezan si u mom sjećanju
i s mislima te držim u sebi,
nisi otplovio morem kao drugi
i nikad te zaboravila ne bi.
Plivaš na površini uzburkanog mora,
najljepši si dio mog razrušenog sna,
nisi blijeda slika u sjećanju mom
nisi početak mog životnog dna.
Najtoplija si pahulja snijega,
koja nam je kraj donijela,
bio si mi najhladnija zima,
usprkos tome što sam te voljela.
-
Znam,
više ne misliš na mene,
sad pomalo nam mladost vene.
Znam,
ništa ti ne znači što noću nad tvojom
slikom bdijem, što mi je teško sklopit oči,
što beskrajno suze lijem...
Znam,
sad je moje mjesto zauzela neka druga,
dok je ljubiš, ja plačem...
mene razdire tuga...
Znam,
da naša ljubav nije kao vatra,
da ponovno plane...
al život mi teče dalje, s mislima
na one propale dane...
Sjećam se,
bili smo tad jedno ja i ti,
odsjaj kiše u čaši,
koju je jedna kap uspjela razbiti.
Sjećam se svega,
i onog što sam davno več trebala
zaboraviti,
sjećam se okusa tvojih usana
koje nisam smjela ljubiti...
Znam,
ne mogu te zaboraviti
sve i kad bi htjela,
al pitam se zašto sam te voljela,
kad to nikad nisam smjela?