-
Moje izgubljene ptice
U poznu Jesen
ispratih ptice selice
put toplijih krajeva .
Po njima ti poslah
najlepsu pesmu svoju ,
nadajuci se da ce ti
bar jedna od njih
sleteti na rame ,
i odcvrkutati najlepsu
ljubavnu ariju ,
za najlepse bice
pod svodom nebeskim ...
One odletese negde daleko
put nade i beskraja ,
a ja se jos uvek
nadam i pitam ,
jesu li tako malene i krhke
imale dovoljno snage
dohvatiti zeljeni cilj ?
Jesi li ih mozda ugledala
i docekala ispruzenih ruku
sa malo zrnevlja
i vode na dlanu ?
Da se jadne malo okrepe ,
a potom ti prenesu
sve ono sto poslah ti
po njima .
Evo polako i stidljivo
stize nam Prolece .
Ustajem rano
u sam cik zore ,
upirem pogled i lutam
nebom beskrajnim ,
trazeci moje izgubljene ptice .
Cekam ih i nadam se
da mi se vrate ,
i donesu glas od tebe ,
da bar u nekoj od njih
prepoznam poruku tvoju
meni upucenu .
A njih nema , pa nema ....
U suton dana
suzno mi oko zamuti pogled ,
drhtave usne , jecaj bez glasa ,
kosmarni snovi , besane noci
telo umorno postelju trazi .
A sutradan u sam cik zore ,
opet se nadam da ipak ce doci ,
moje izgubljene ptice .
-
-
Hvala milkice , bas mi je drago da ti se to dopalo . :lol:
-
..i bre cika barofe........bas imas smisla....svaka cast........
-
ipak ovo dodje kao hrana za dusu ima nekoga smisla svaka rijec znam jer nekada davno sam i ja pisala pjesme koje su cak i bile nagradjivane u jednome tisku i znam da je svaka moja pjesma imala neki smisao neku posvetu nekome
-
Rekoh nekada , da u njima oslikavam delove svoga zivota .
-
PESNICE JA CEKAM DALJE TVOJE PREDIVNE STIHOVE .......... :P
-
Moj pok. otac za vreme II sv. rata nalazio se u sastavu VI licke divizije . Cesto mi je kao decaku pricao o svemu tome i svim tadasnjim dogadjanjima . Kada sam se poceo pomalo baviti piskaranjem , pozeleh da i o tome napisem jednu pesmicu . Ona se ne odnosi direktno na njega i njegovu diviziju , vec je to nesto kako sam ja to onda u svojopj glavi smislio .
-
Snio je ...
Jedan Balkanac je snio
na grudobranu slobode ,
u pauzi izmedju dva jurisa
svog sina sretnog uz stado
razasuto po cvetnoj livadi .
Bilo je deset , dvadeset na jednoga !
I brda su zastenjala od gada kukastog .
Jedan Balkanac je snio
miris tople brazde u zoru ,
srecna i ozarena lica
smeh razdragani i svadbu sina jedinog .
Mrtva usta decaka granatom raznetog ,
klela su avione u brisucem letu
sto su se nazad vracali sejuci smrt .
S' omcom oko vrata
kliktao je jedan Balkanac
radu , slobodi i suncu .
A kad se omca zategla
iz bezivotnog tela
planulo je hiljade kliktanja
novih i novih Filipovica .
Ponosne majke su slale
Dragane , Milane , Jovane ....
hiljade sinova svojih
da ubiju riku "Debele Berte"
da utihne stektanje sarca
sto bljujuc vatru , razdire sne decije .
A mrak je opet pravio omce
u luku Kozare i Kadinjace .
Majka je cula pesmu i usklik sinov :
"Juris drugovi , udri po gadu
sto nasu grudu cizmom gazi" .
Al' nikad nije cula jauk
decaka granatom raznetog .
I kada je sede kose rasplela
nad humkom sina jedinog - ni tad !
Crveno je drhtala Sutjeska
u jednoj godini sa mnogo crvenih dana .
Jedno NE ! Prolomilo se kanjonom
razmaklo brda umorna
i postalo huk svih vetrova .
Svako umiranje ,
bilo je novo radjanje ,
hiljade ruku splelo se u obruc ,
iz hiljade grla jedinstveno NE !
prolomilo se kanjonom ,
razmaklo brda umorna ,
i postalo huk svih vetrova .
-
Pusti da .....
Suze liju niz lice mi teku
i dusu bolnu razdiru i peku .
Ja jauk sam tvoje slasti ,
produzi svojim putem ,
a ja cu skrhan pasti .
Ja sam lutalica , pseto .
A ti ?
Eto budi neso lepo , sveto .
Budi majsko cvece ,
oblak , zelena gora ,
budi talas plavog mora .
U Raj idi ,
budi svetica zauvek .
Ne gazi po meni
i osecajima mojim ,
pusti da i ja budem covek .
Pusti da volim te
iako me ne volis .
Pusti da nada se covek
bez ljubavi i nade .
Budi ono sto oduvek zelim ,
smisao zivota mog ,
svi moji lepi snovi ,
eliksir telu skrhanom .
Pruzi ruku spasa
coveku beskucniku .
Udomi u srce svoje
psa , lutalicu .