Originalno postavljeno od nepoznatamrki
Nasa tajna
O tebi necu govoriti ljudima.
Necu im reci da li si mi samo
poznanik bio ili prijatelj drag;
ni kakav je, ni da li je
u nasim snovima i zudima
dana ovih ostao trag.
Necu im reci da li iz osame,
zedji, umora, ni da li je ikada
ma koje od nas drugo volelo;
niti srce nase
da li nas je radi nas
ili radi drugih
kadgod bolelo.
Necu im reci kakav je sklad
oci nase cesto spajao
u sazvezdje zedno;
ni da li sam ja ili si ti bio rad
da tako bude -
ili nam je bilo svejedno.
Necu im reci da li je zivot
ili od smrti strah
spajao nase ruke;
ni da li zvuke
smeha voleli smo vise
od suma suza.
Necu im reci ni jedan slog jedini,
sta je moglo, ni da li je moglo nesto,
da uplete i sjedini
duse nase kroz citav vek;
ni da li je otrov ili lek
ovo sto je doslo
onome sto je bilo.
Nikome necu reci kakva se
zbog tebe pesma dogadja
u meni vecito:
da li opija toplo
kao sume nase s proleca;
ili tiha i tuzna
cuti u meni recito.
O, nikome necu reci
da li se radosna ili boleca
pesma dogadja u meni.
Ja vise volim da precutane
odemo ona i ja
tamo gde istom svetloscu sja
i zora i noc i dan;
tamo gde su podjednako tople
i sreca i bol ziva;
tamo gde je od istog vecnog tkiva
i covek i njegov san.
Osecam, poludecu proleca ovoga
zbog neke daleke lepote
pod nebom rodjenog bola,
i zanesena lutacu
ispod zvezdanih kola.
I ma gde bila, uvek cu
biti na visokom bregu
ispod samoga svoda.
I ma sta gledala, videcu
na vodama senku broda.
I kada leta budu
i uzri na njivama klas,
cinice mi se da cujem
zloslutnica ranih
blago rastuzen glas.
I ma sunce sijalo,
ja cu cuti sapate
mlade aprilske kise.
O, poludecu, poludecu
i necu nikada vise
iz proleca ovoga pobeci,
i vecno cu o njemu sniti.
Ni opaziti necu
zivot sto tek mi nagli;
a proslosti za mnom staza.
kao zmija,
u malen kotur ce se sviti
i nestati u magli.
Za moju slatku ljubav i jos nekoga... :wink: