VI kao roditelj? MI kao deca?

Da li je tesko biti roditelj? A dete roditelja?
Neki od vas ste roditelji a neki od nas; ako Bog da; postajemo jednog dana ...
Kakav odnos imate sa svojom decom? Kakav odnos imamo mi, sto smo "jos deca"?
Ja, kao dete, kazem, da su moji roditelji (pogotovo otac) avtoritativni i dosta strogi. Kao mala nisam bash bila neki a nisam bila ni neki ; mada sam ih znala dobiti po ...
Jos danas sa svojih 25 godina, stojim mirno i cutim , dok on "galami" ... a moja mladja sestra ( odgojene na isti nacin), nema dlake na jeziku ... ona mu uzvrati - pravo ti zao ti ...

Kakvi ste vi roditelji? A vi, koji jos nemate svoje dece; kakvi ste vi prema roditeljima?

... avtoritativni, zajebani, popustljivi, previse trazite ili dajete? ...

Ja sam sa mojom mamom u super odnosu...nikad me do sad nije tukla....niti drala na mene....zna se sta smem sta nesmem i gde mi je granica....dace mi da izadjem sa drustvom itd itd...ako ja to uzrvratim na neki nacin...na primer imam dobre ocene, pomazem joj, soba da mi je u dobro stanju...i tako to....naravno da znam da ona to sve zbog mene radi, da bi se naucio kako je kad zivis sam...i znam da ja nedobijam dobro ocene zbog nje nego zbog sebe....sve sto sa stariji to mi ona vise dopusta i sve sto sam stariji se bolje razumemo....

Ja sa mojom malenom sam dosta popustljiv , mada kad se radi o nekim stvarima sto za mene su ozbiljne , sam strog mozda i isuvise :P

Imamo stvarno mnoge diskusije o svemu i neslazemo se nekad ali pokusavam da budem objektivan , jer harmonija je najvaznija . Mada i ona svati istinktivno i ponasa se za jednu devojku od 14godina dosta zrelo .
:D

Sto se mene kao deteta tice, bila sam dobro dete i slusala roditelje, sitne gluposti sam sigurno pravila kao i svako dete ali sve u svemu sam bila dobra. Kao dete sam bila jako bolesna i cesto i dugo po bolnicama pa mi je sad nekako zao mojih roditelja sto su se tako napatili samnom, divim im se i zahvalna sam im za sve sto su za mene ucinili. Moji su roditelji najbolji na svetu. Nisu me tukli imala sam puno slobode pre svega u onim najgorim godinama, jer su mislim imali poverenja u mene. Poverenje je veoma bitno. I ja sam u njih imala poverenja jer me nikada nisu slagali, obecanja su odrzavali i kupovali mi toliko koliko su bili u mogucnosti. Nisam smela da radim sve sto hocu, bilo je granica, kao sto i treba da bude. Sa njima mogu uvek i o svemu da pricam i to je veoma lepo.
Ja kao roditelj? Trudim se i mislim da sam do sada uradila sve kako valja. Mada mislim da sam ponekad previse stroga prema deci ali zato puno toga uradim za njih, ponekad i previse (kazu neki) ali ja mislim da tako treba i da ce moja deca nekad znati to da cene.
Biti roditelj je velika obaveza i mora se ozbiljno shvatiti.

Mislim da bi steta bilo da ova tema prestane da zivi . Na nasem forumu ima podosta "dece" , a bogami i roditelja , pa ne verujem da se nema sta reci o svemu ovome .


Mislim da kakvo ce dete postati zavisi od previse faktora, odnos sa roditeljima jeste bitan, medjutim za koji god da se odlucis ne mozes biti siguran u ishod
Ja sam definitivno za drugarski odnos sa nekim pravilima do odredjenog uzrasta...
Pre nego sto bilo sta zabranis detetu, dobro razmisli i logicki opravdaj zasto to radis , jer deca vole raditi bas ono sto im se brani .

Moji su roditelji jako strogi.... ja sam inace mirna al se na mene uvjek drekace, dok moja mladja sestra polazi lepo kroz zivot.... uvjek sam dobijala batine radi nekoga drugog, retko kad su bili da mi pomognu vise su me tuzili sa sve cak i dana danas zato ih retko kad i vidim, jednom u danu dosta... ima manje konflikta :)

" Zamolio bih kreatore naše nakaradne stvarnosti da imaju razumevanja bar za svoje najroðenije naslednike. Jer u našoj prošlosti najèešæe su deca patila zbog roditeljskih trijumfa . "


Mnogi roditelji zaborave na ovo jureci za svojom karijerom . Kada nesto postignu i okrenu se iza sebe mogu doziveti veliko razocarenje .

Kod mene moji roditelji pokusavaju da svoje greske popravljaju a svoje greske na meni popravljaju na mojoj sestri, tako da mojoj sestri je sve dozvoljeno!

DRAGOCJENO VRIJEME
Bojažljivim glasom i očima ispunjenim ljubavlju dječačić pozdravi oca koji se vratio s posla.
- Tata, koliko zaradiš za jedan sat?
Prilično iznenađen, pogledavši svog dječaka blistavim pogledom, otac odgovori:
- Nemoj me sada gnjaviti. Umoran sam.
- Ali, tata, samo mi reci, molim te!? Koliko zaradiš za jedan sat? - navaljivao je dječak.
Otac je na koncu popustio odgovorivši:
- Dvadeset dolara na sat.
- OK, tata. Možeš li mi posuditi deset dolara? - upitao je dječak.
Pokazujući svoj umor i izrazitu uznemirenost, otac je viknuo:
- Znači, zato si me pitao koliko zaradim, zar ne? Idi spavaj i ne dosađuj mi više!
Već se smračilo i otac je razmišljao o onome što je rekao, osjećao se krivim. Možda je njegov sin želio nešto kupiti.
Konačno, želeći sebi olakšati misli, otac je otišao u sinovu sobu.
- Spavaš li, sine? - upita otac.
- Ne, tata. Zašto? - upita dječak drijemajući.
- Evo novac koji si tražio - reče otac.
- Hvala, tata! - obradova se sin. Stavi svoju ruku pod jastuk i izvadi nešto novca.
- Sad imam dovoljno! Imam dvadeset dolara! - reče.
Otac se zagleda u sina pokušavajući odgonetnuti što se događa.
- Tata, hoćeš li mi prodati jedan sat svoga vremena?


jedva nadjoh gdje ovo da stavim,svidjelo mi se

a mene skoro rasplakalo
i ja imam kcer od 3 godine
i nemogu ni zamisliti da joj svaki tren svog zivota ne poklonim!
i kada sam umorna,bolesna,kicma me ubija da ne mogu da sjedim ni lezim,ja uvjek mogu sa njom u setnju,ili da se valjamo po podu ili travi,da se mazimo..jutrom se uvuce meni pod pokrivac i mazimo se nekad i 1-2 vremena:D
neznam ...volim da sam sa njom
i ne mogu shvatiti da ima takvih ljudi
da je sve prece od porodice ,narocito djecice!

Vaša djeca nisu vaša.
Ona su sinovi i kćeri žudnje Života za samim sobom.
Oni nastaju preko vas, ali ne od vas,
I, iako su sa vama, ona vam ne pripadaju.

Možete im darovati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer ona imaju misli vlastite.
Možete im udomiti tijela, ali ne i duše,
Jer duše njihove obitavaju u kuci sutrašnjice,
koju vi ne možete pohoditi, cak ni u snovima svojim.
Možete težiti da budete kao oni,
ali ne pokušavajte da ih tjerate da oni budu kao vi.
Jer, život ne ide unazad, niti se zadržava u prošlosti.
Vi ste lukovi iz kojih se djeca vaša poput živih strijela odapinju naprijed.
Strijelac vidi metu na stazi beskraja i On vas savija snagom svojom,
kako bi strijele Njegove letjele hitro i daleko.
Neka vas ispuni sreća sto vas
Strijelac savija u ruci svojoj;
Jer, bas kao sto voli strijelu sto leti,
On voli i postojani luk.

kutija puna poljubaca

Priča kaže da je jednom neki čovjek kaznio svoju trogodišnju kćer jer je potrošila cijelu rolu zlatnog papira za omatanje. Novaca je bilo malo i on se naljutio kad je vidio kako dijete pokušava ukrasiti kutiju koju će staviti ispod božićnog drvca.
Ipak, mala je djevojčica slijedećeg jutra donijela poklon svom ocu i rekla:
'Ovo je za tebe tatice.'
Osjećao se posramljen svojom prijašnjom reakcijom, ali njegova se ljutnja opet razbuktala kad je otkrio da je kutija prazna.
Vikao je na nju:
'Zar ne znaš da bi, kad daješ nekome poklon, trebalo biti nešto unutra?'
mala djevojčica ga je pogledala s očima punim suza i rekla:
'Ali, tatice, kutija nije prazna, upuhala sam poljupce u nju. Samo za tebe, tatice.'
Otac je bio slomljen. Zagrlio je svoju malu djevojčicu i preklinjao je da mu oprosti.
Kažu da je taj čovjek čuvao onu zlatnu kutiju pokraj svog kreveta mnogo godina i kad god bi bio obeshrabren, izvadio bi iz kutije jedan zamišljeni poljubac i sjetio se ljubavi djeteta koje ga je stavilo unutra.


Na neki način, svakom od nas dana je zlatna škrinja ispunjena bezuvjetnom ljubavi i poljupcima naše djece, prijatelja, obitelji ili Boga.
Nema ničeg vrednijeg što bi čovjek mogao imati, zar ne?

Da ljubavi odusevila si me sa ovim tekstovima..

Citirati:

---

Originalno postavljeno od nepoznatamrki

Da ljubavi odusevila si me sa ovim tekstovima..

---

i mene su odusevili ovi tekstovi zato sam ih i stavila tu jer su istiniti,neke stvari sam vec vidjela od ovoga u zivotu svoje djece koja su vec odrasla