-
POSLEDNJA NEVESTA
Vesnik svadbe po sokaku svuda je
brinu snajke sta ce koja mesiti
neko mi se, kanda, skoro udaje
cuj, moralo se i to jednom desiti.
Tu livadu ja sam prvi kosio
ma pricam vise nego sto bih smeo
ajde, odavno bih je zaprosio
da sam samo hteo.
Vetric glanca krune granja
tamis nosi par lokvanja
racun svedi,
sta sad vredi mladost tricava?
Nevazno je to sve skupa
secanje je smesna lupa
koja sitne stvari uvelicava.
Oprezno s tom violinom
ona cezne za tisinom
ko da skakljas andjelcice vrhom gudala.
A nju nemoj pominjati
nece svet zbog toga stati
ma nece biti prva sto se udala.
Nista lakse nego sebe slagati
nista lakse neg' se nasmrt opiti
i nista teze nego zalud tragati
od sto drugih nju sam probo sklopiti.
Srce cupka, al misao okleva
ceka da se stvari same dese
a tuga lepse zvuci kad se otpeva
pesma sve podnese.
Bog je katkad pravi seret
na strmini doda teret
i potura nedohvatno da se dovati.
Bog je dobar kako kome
bolje ne pitaj o tome
ucutacu ili cu opsovati!
Polagano, sanji-baci
ti si znao sta mi znaci
ko da heklas paucinu vrhom gudala.
Kad pred crkvom baci buket
neka padne, kao uklet,
neka bude zadnja sto se udala!
***
Samo bol je u zivotu siguran
srecu nosi neki postar jako spor...
Neka, samo ovu noc da izguram
sutra cu vec naci dobar izgovor...
-
MIHOLJSKO LETO
Do pola jedan je bilana casu klavira,
onda korakom merila grad i usput gledala izloge
pardon, svoj odraz u njima.
U kosi jos, poput venca,ona molska kadenca,
mala vracka da upravo tad uz caffe Kibic polagano
nadodje on, kao plima.
Tajne su tu zato
da ih neko nasluti
postoji rec koja vredi
tek kad se odcuti
Bogu je kanuo caj
svud je prsnuo sjaj
jedan platan ce ostati zlatan.
Ona kroz smeh cvrsto
svoju kajdanku stisce
ne drhti on, to je samo
to uvelo lisce
blazeno Miholjsko leto
jedno i sveto za njih.
A on je nosio naglas svojih skoro osamnaest
sve cesce mu govore vi,
beges u grudima udara bije u bronzane zice.
U dzepu sretni staklenac ko ono novcic i zdenac
mala vracka da nestanu svi,
a ona bane ko lupez i prospe mu kosu u lice.
Kao osrednji klosar
malo prosed i prostar
na uglu sam zastao sam.
Ne tako dobar oktobar
i misli sve u ruskom stimungu.
A onda shvatih na prepad
da te volim ko nekad
vreme samo raspiruje plam.
U meni miholjsko leto
to prkosno Sunce pred zimu...
-
NOC KAD SAM PREPLIVAO DUNAV
Na mostu smena straze,
znao sam da me traze,
zandara nema
koji ne zna moj lik.
Zar moja glava vredi sto forinti,
gospodo draga?
Pod slikom toliko pise,
vredi bar krajcaru vise.
Dobre smo krcme znali,
dobre smo konje krali,
dobra nas neka zvezda pratila svud.
Ostajte zbogom zeleni Karpati,
drumovi carski.
Dugo sam bio daleko,
dal' me pozeleo neko?
Dolazim, sto dukata donosim,
i kasmirsku maramu cudesnih boja.
Dolazim, da te opet zaprosim,
dok te drugom ne daju,
ljubavi moja.
Talasi ladje lome,
sta srce zna o tome?
Srce je ludi husar, pijan i mlad.
I te sam noci preplivao Dunav,
dubok i strasan.
Oprosti velika reko,
al' ja sam morao preko!
Dolazim, sto dukata donosim,
i kasmirsku maramu cudesnih boja.
Dolazim, da te opet zaprosim,
dok te drugom ne daju,
ljubavi moja.