-
Jedna Legenda
Prema jednoj legendi postoji ptica
koja pjeva samo jednom u svom zivotu,
ljepše nego bilo koji drugi
stvor na ovoj Zemlji.
Od trenutka kad napusti
gnjezdo ta ptica traži trnovito drvo,
i nema mira dok ga ne nađe.
UvuÄe se meÄ‘u njegove
divlje isprepletene grane i,
pjevajući, nabode svoje
tijelo na najduži, najoštriji trn.
Dok umire, njena bol
prerasta u pjesmu
daleko ljepšu od pjesme slavuja ili ševe.
Cijena te predivne pjesme je život,
ali Äitav svijet zastaje da sluÅ¡a,
a Bog na nebu se osmjehuje.
Jer ono najbolje što postoji može se dobiti
samo pod cijenu velike boli…
ili bar tako kaže legenda.
"ptice umiru pjevajuci"
-
Predivan film je snimljen na tu temu .
-
cula sam za tu pricu :D ali film nazalost nisam gledala
-
Bas steta . Mislim da ces imati prilike za to .
-
nadam se :) vjerovatno da hocu hihi
-
Pitanje za autora ove teme bass8711 :
Moze li se ovde upisati jos po koja legenda da malo prosirimo ovu temu ?
-
ako je legenda. smijes, pisi hahah prosiruj... mislim da je ova tema namerena za to hahaha ;)
-
Verujete li da oni postoje ?
MIT O LUCIFERU
"U pocetku bese rec, i rec bese u Boga i Bog bese rec..."
Kao sto kazu svete knjige, pre svega za sta znamo, bese samo jedna svest, rec ili logos, i to bese u Boga, i Bog bese sve. Svest je bila i ostala velika, a nama nespoznatljiva, nosilac svega sto je postojalo, svega sto postoji i svega sto ce postojati. Iz nje izvire najjaca ljubav prema stvaranju. Ali ta svest je bila sama, i mogla je da stvara samo dajuci samu sebe, zato je to stvaranje vrhunsko, Bozije...
I tako je Bog odlucio da da deo sebe i stvori novo bice, a to je bio Luconosa (Lucifer), tj. onaj koji nosi svetlost. Bio je on najlepsi i najbolji Boziji andjeo, Bog je u njega ugradio velik deo sebe, imao je veliko znanje i veliku dobrotu, i svoju sopstvenu svest, koja je od Boga njemu data. Bog je bio i ostao njegov otac i brat.
Vremenom, stvarao je Bog druga bica, odricuci se dela samoga sebe, stvarao je druge andjele i ljude, zivotinje i druga svesna bica. Posmatrajuci kako Bog - vrhunska svest, daje sebe i stvara neka druga bica, u Luconosi je pocela da se radja ljubomora i zavist, i on je odlucio da se otrgne od Boga, i napusti ga. Sva losa osecanja su pocela da vladaju Luciferom, i daleko od Boga, njegova svetlost je slabila, i pocela je da prelazi u mrak. On nije vise onaj koji nosi svetlo, on je onaj koji nosi tamu...
Danas je Lucifer poznatiji ljudima kao Djavo, ili Sotona, predstavlja sve suprotno Bogu, ljubavi i slobodi, lepoti i stvaralastvu. Njegova snaga slabi, a on je dopunjava daleko u mracnom Paklu hraneci se dusama slabih i pokvarenih ljudi. Ljudi lako krenu njegovim putem razvratnistva i mraka, i dospeju pravo do Lucifera gde ih on lisava identiteta i stapa ono malo njihove jadne energije u sebe. Lako je poci njegovim putem, isto onoliko lako koliko je tesko poci pravim putem...i tako su ljudske duse lak ulov, na jos laksu udicu, za nekada najlepseg Bozijeg Andjela - Luconosu.
-
tu pricu isto znam.. ima mnogo toga vise o njoj :) lucifer je bio najcisci od svih andjela.. ali tako je isto postao i najgori, zato se sada znade kao princ i kralj podzemlja i kraljevine zlobnog carstva :D muhahahaha :lol:
-
Na Zemlji je bilo dzinova
Džinovi se gotovo po pravilu pojavljuju i u arapskim legendama i pricama, prisjetimo se "Hiljadu i jedne noci", kao i u najstarijim indijskim epovima, koji sežu sve do prastarih vremena u kojima su nastajale velicanstvene tradicije vedske kulture.
Kad sve ovo znamo, nije onda nikakvo cudo što se divovi pominju i u najstarijim pisanim dokumentima. Naprotiv! Babilonski su žreci (ucenjaci i cuvari naslijedenih tajnih znanja i vještina), kako je klinastim pismom na glinenim plocicama zabilježio nepoznati kronicar, svoja su fantasticna znanja iz oblasti matematike, astronomije i zvjezdoznanstva, primili od misterioznih bica džinovskog stasa, što su na obale Mozopotamije pristigla iz mora ili - s mora!
O divovima govore i najstariji epovi svijeta, kao što su staroindijska Mahabharata, sumerski Ep o Gilgamešu ili Homerova Odiseja. O njima kazuju egipatski papirusi i svete knjige Talmud, Stari zavjet, Biblija i Kur'an.
"Na zemlji je bilo džinova" - citamo u Bibliji - "narocito od vremena kada su sinovi Božiji odlazili do kceri covjecijih i one im pocele radati djecu..." Slicnu konstataciju nalazimo i u Genezi (Knjiga postanka) u kojoj se doslovno kaže: "Tada su na zemlji prebivali divovi!..."