-
dusha twoja chista je kao latica ruze..
ja suzu pustio bih niz ruku tvoju da sliva se..
ispirises me kao bela svila tek istkana..
nosis me kao lagan list po vetru sto njise se..
da draga meni si to da krijem nemoram..
kad odem u zaborav, u pamcenju cu ti ostati..
ti secaces se poruka tebi pisanim..
tako blizu a tako daleko bio sam..
noh ti nista uradila nisi da ovo stvarno postane..
i jednom kad se svetla pogase,
ovo nama drago mozda nestace...
kad srce da kuca prestane.. tad dodji ali neplaci zamnom,
jer josh uvek nepostoji nista lepo kao osmeh tvoj....
-
ti osecanjima tudjim suditi nemozes..
ja probah da pobegnem u krajeve ledene
al sve kletve tvoje mene stigle su
nista me suza spaslo nije..
ti kao latica ruze si, ja kao vitez usamljeni,
zbog mene nemoj plakati
jer to nebih zeleo..
zamisljah te belim velom ka meni kako koracas,
noh onda otvorih oci i probudih se..
trazim zvezde padalice da mi zelju poslednju ispune,
da meni dovedu te i suze sa lica obrisu,
setam po kisi kao andjeo pakla,
noh moja krila slomljena su,
i ako te ikad opet budem video,
u oci te pogledati nemogu,
taj bol u meni koji ostao je,
za njega ti kriva nisi....
-
inspirisan tvojim koracima
lutam oblacima u nadi da pronadjem tebe..
tako blizu si a tako daleko,
ja nadam se susretu i prvom zagrljaju,
tebi divim se kao da moja si sudbina,
osecam da jesi, iako to nisi zelela da priznas,
danima pokusavam da te osvojim
da moja postanes,
da poklonis se meni i snovi da mi se ostvare,
noci me obchinjavaju jer tebe pune su,
tvojih dodira i tvojih poljubaca
i mene koji u njima uzivam bez stida..
sve zeleo bih tebi da dam a tako malo imam,
noh ipak bez krila letim ka tebi
jer ti si ono sto me podize...
drvo zivota u mom uvelom vrtu,
sa tobom penjem se pravo ka vrhu,
ja saznao sam zivota svrhu,
tebi jedina najlepsa moja ostavljam osecanja,
cuvaj ih jer tebi sam ih poklonio,
boricu se za tebe jer vredna si svega,
i kad me snaga napusti
pored tebe cu ostati, imacu zasta da se borim,
osobe kao ti vrednost ne gube,
takve usne samo jednom se ljube,
takve dodire oseticu samo jednom,
a onda sam zauvek tvoj....
-
Hvala sto si tu...
u dubini osecanja na vihorima srece
uzdignuti plove snovima koji znace..
nesto jace zele - a osecanja skrivena..
no postace stvarno kad se pozeli strasno..
ona uplasena ali predivna - on uplasen
i za nju poseban..srecan da postoji..
srecan sa njom dane kroji i broji sekunde
zajedno provedene..
pogledi i dahovi lede se..
nista izbledeti ne moze koliko jako je
ono sto spaja ih.... i kad se ucini da lupaju..
to samo srca njihova lupaju jer nedostaju
jedno drugom..
bojim se da postojim bez tebe.. bojim se
da se probudim bez tebe.. bojim se kad nisi tu..
znam da postojis..pa dodji i uzmi kad tako zelim te..
posveti mi barem malo ljubavi i paznje..
ceznje su me ubile al ti me u zivot vrati..
a molim te shvati da mi znacis..
pitam se kako.. ali ti prosto zracis..
u tami.. u mraku sijaju tvoje oci...
tvoj osmeh sja i pun sjaja obasjava mene...
sve zle sene teram..jer zelim da samo ti si
tu koja ce da stoji pored mene.. i bude tu..
uz mene da se probudi...poljubi me kao
prva ujutru... kap prolecne kise... ali ti si
vecna..ti postojis....
hvala sto si tu...
-
Plochnik...Teski koraci...
teski izdisaji...
kapi znoja padaju niz ulicu..
niz oluke sliva se istina..
ochi u mraku traze me da vrate me nazad..
trazim iglu srece u plastu sena...
trazim srecu u ocima tvojim..
trazim istinu u mraku bez imalo svetla..
trazim tako puno od zivota koji me odbacuje..
i opet Plochnik..jos tezi koraci..
teski izdisaji koji bole kad udahnem..
kapi znoja se slivaju niz lice..
po krovovima puzi tajna svega...
niz oluke sliva se istina...
kuca u mraku izgorela
iza sebe je ostavila samo pepeo..
u njoj izgorela je i odlucnost...
a posteljina tako meka i predivna
jos uvek lebdi na vetru istine...
mrak... i opet ulica...
i opet kapi znoja se slivaju niz celo..
opet kapi kise niz oluke...
hodam izgubljen...
ka paklu....
-
moje plavo nebo si ti...
Pravim oblike od oblaka
Dok cekam te…
Prolecne laste tako dobre
A porushishe mi gradjevinu..
Cime sada da te odusevim,
kada srusilo se i ono malo
sto sam uspeo da sagradim..
Posmatram to plavo nebo..
Ako je providno,
zasto ne mogu da vidim kroz
plavi nebeski svod i saznam
sta se krije iza istog?
Da li je iza sakriven tvoj lik?
Da li ti moja boginja si koja
Me vodi po svemiru i uvek
Krila mi izlechi kad su povredjena?
Verovanjem u bozenstvene rechi
Jedne zene, pretvorih se u andjela…
Lagano odupirem od tla…
Osecam kako nebo me privlaci…
Zar zaista to plavo nebo si ti?
Prolazim kroz ruine oblaka koje
Porusile su lastavice, i sam rushim
Ostatke gradjevina nebeskih…
Ali ovo je drugachije, ovo je posebno…
Sa osmehom na licu pozdravlja me
zalutali monsun..
osecam tvoju kosu kako me miluje
dok nestajem sve dublje i dublje,
izmedju oblaka smejem se,
tako puno koraka bilo je potrebno
ali sada tu si… sada sam tvoj zauvek..
otvori mi vrata te ogromne kapije,
zelim da te zagrlim.. zelim da se
istopim u naruchju tvom i sanjam
spokojno…
Sada kada si tu, kada mogu da te osetim,
shvatam da si stvarna, shvatam da si
iznad mene, da sam uvek tebe
trazio u oblacima, a ti
mnogo blize bila si….
-
Moje tuzno plavo nebo si ti...
I sada kada pada ljubav josh jedna,
u oku ostaje samo sena na usne njene
koje lagano blede.. i secanja koja nestaju
u dubini njenog neba, treba mi jos samo
sekunda sa njom da joj kazem sta osecam
da ti kazem da bez tebe nisam veseo
ali da zelim ti srecu najvecu koju ti iko
pozeleti moze.. pa moj boze sta je tu je,
nestace i ove jake oluje, i bicemo mozda
srecni josh kada, mada sada kada zid je oboren
i ja josh jednom se otvorio, ne znam zasto
i ne znam kako, i ne znam po koji put zatvoren
sam u svom nebu, i trazim pravi oblak da
izadjem iz ovog plavog zatvora, jer znas
da plavo nebo si koje me vodi nocima,
i sada mi ostaje da danima patim ja..
i ovog sunachanog dana umesto da smejem se
moje suze lede se, ali nisam ljut na tebe,
budi sigurna.. jer ljubavi se radjaju i nestaju
uspomene ostaju, i znaj da tvoj osmeh
uvek ostaje tu gde je, u srcu mom…
ali znaj da drago mi je zbog tebe, znaj
da nikad necu te ochi da zaboravim koje
tako lepo sijaju u mraku, i taj osmeh
koji obasjava citavu sobu kada je ugasheno svetlo,
zelim kraj tebe da budem, zelim da budem
neko koga ces voditi kroz zivot,
da budem tvoj avion, ti da budes moj pilot,
ali kada se sve srushi i svetla prigushe
ostajem ja, dali – decko usamljene duse,
i ove suse koje nailaze, rechi se tesko pronalaze,
kako da kazem da zelim te, kako da kazem
da sam umalo zavoleo te, i da sam jako u tebe zaljubljen
sada sam izgubljen, toliko mi je zao da
zelim da me neko pogubi, i ako te izgubim ove noci
imam osecaj da cu i da poludim..
ja samo zelim da si srecna, ja znam da bices..
i nadam se da sutra novo jutro svice i da sve
bice u redu, da cemo se opet smejati zajedno,
i svejedno kako god da se desi, ti bices
ona koja i dalje me vodi kroz zivot..
hvala ti sto postojis…
i ovog sunachanog dana umesto da smejem se
moje suze lede se, ali nisam ljut na tebe,
budi sigurna.. jer ljubavi se radjaju i nestaju
uspomene ostaju, i znaj da tvoj osmeh
uvek ostaje tu gde je, u srcu mom…
-
molim te stani..
molim te stani# plani ali dokazi da razumes...
ne trazi me na istoj strani samo reci da ne trunes#
nemoj da se kunes - bes izbaci a ne suze,
probleme reshi samo nemoj da ih ostavish,
nemoj da ih preskochis vec se okreni..
reshi ih brate# ne znam sta te sprecava..
stvari ne resavas - boris se s'greskama...
tezak san - plako sam juce - plachem i danas,
gorke su suze# brisem tudja osecanja...
izbegavam vas - izgledam vam kao izbledela slika,
iz negativa, odajama lutam - vodom plutam
kao usamljeni gusar# more gutam# talase slusam#
na prozoru proslosti....
osmehni se al sutra se spremi da patis#
obrisi suze al sutra budi spreman da slavis...
koristi tudje al znaj moraces da ostavis...
kad jednom ostaris tad se skroz suprostavi
tad shvatis da si slabiji - zato sad bori se
da stvoris sve i pobedi sve ljude zle...
ja bicu uz tebe...textom snagu ti dajem -
besom nadu ti shaljem - umesto aduta znanje
ti dajem sto traje# no prestace - nestace
ne znam te , ne poznajem te prikaze,
mecima ubadam - lezim na kostima
rezim nad gostima...oprosti nam....
boze oprosti nam....
-
oduvek mrtav..
mislite da sam vampir?
da sam nishtak?
bol u srcu,
oseca se kao drveni kolac,
topla krv u venama..
potomak djavola i duhova bez lica..
novi odlomak al ne, jos uvek ptica nisam..
veseo nekad? ne nikad..
leteo nekad? ne nikad..
bedan freak ostavljen zauvek,
ceznem u stihu - ostavljen zauvek..
placem i jecam jer sam ostavljen zauvek..
tugujem nocima jer sam ostavljen zauvek..
palim mostove i gledam ih kako gore,
okrecem se i gledam kako sve u vodu pada..
a sad pijan se vucem tako do zore..
krvarim dok puzim ulicama svog grada..
tvoj lik stvara se u hrpi krvi..
tvoj glas mrvi srce moje dok krv mi kljuca..
pluca nemaju mesta za vazduh u njima
jer su ispunjena ljubavlju..
a prema kome? kakvi su to bolovi
sto potiskuju me nocima..
ne vidim ocima jer sam zaslepljen lepotom..
u kapi otrova pronalazim istinu..
uzivam u vinu.. i kapi istine..
spojene u krvi mojoj dolaze do zakljucka
da nikad ni nisam
trebao da budem rodjen...
-
ostani jedina...
gazim sneg dubok...
ledeni dah ispisuje ime tvoje...
slusam vetar kako te zove umesto mene...
gledam oblake kako
mi pokazuju put ka tebi...
zar je to put ka sreci?
zar preko ledenih bregova preci moram,
da konacno padnem u zagrljaj tvoj?
zar svojih hirova i svog ponosa
moram da se odreknem da bi konacno
mogla biti moja?
koliko jos linija da ispisem..
koliko jos noci da te zelim..
koliko jos suza da prolijem,
koliko dana neveselih?
podigni taj veo...
nije ti doslo vreme da nosis ga...
potrchi ka meni..
zelim da pokrijem te poljubcima..
zar je tvoj veo sneg po kojem hodam?
zar je tako dubok i cist...
borim se da isplivam dok za rub se drzim..
a vetar sve glasniji je...
zove te i zove te da stanes...
zove te da se okrenes i pohitras k'meni...
da padnes u narucje moje...
....
......
.......
otvaram oci...skazaljke sata su se poklopile..
znam na mene da mislis..
dok spavas na njegovim grudima...
ostani zauvek jedina...