-
paklene misli..
pogledaj njene oci,
te divne oci gore poput plamena,
ne postoji zamena, nista me ne zanima,
nocima pitam se ko sam ja?
kakva putanja me vodi na mesto sveto?
svetlo od baklje gori ali boli poput otrova.
vidi te usne, i sneg bi otopile
kad bi mogle da ga dodirnu..
samo zelim da shvatis, budi srecna nemoj da patis.
mozes uz mene da ostaris il nekom da se vratis,
al nije kasno, nama jasno je kad tuga se sakrije
da potiskujes osecanja..
nema vracanja i tuzna secanja ako izbrises
ti obrisao si i uspomene..
srce kao spomenar sve zapise, pazi se,
ja bih da mazim te, da lezim kraj tebe
sa pogledom na zvezde..
i kad svet rushi se, ti drzi me jako
da ne budem usamljen...
prislonjen uz grudi tvoje tad pevacu ti
tiho da zaplaces.
Suze slivaju se niz obraze i oduzimaju mi dah,
kao beli prah si, zavistan sam od tebe..
zavistan od zelje da te dobijem..
da se probijem i budem ti vodic.
Slusaj ove reci srca, slusaj da kucati zeli
al slabije nego juce i slabije nego danas..
u okeanu dusa ja pronalazim sebe i chudno je
da i ti si kraj mene..
tu nepomichno lezimo..tu cestito slezem ramenima
okrecem se i odlazim ka paklu, svoju novu ranu
zatvaram u tami.. u tami gubim i tebe..
a nase cebe ostaje na praznom krevetu..
nema ko da promeni postelju..
ti u moru dusa, ja sam u paklu...
-
poslednji uzdah ljubavi...
dehidriram kroz suze, po glavi kruze secanja,
svaka shetnja nasa davno zaboravljena,
ti si ostavljena, ja sam ostavljen, kroz
suze secam se trena, i kao sena tvoja
ti se zavlacim pod kozu, osvajam te
kao princ na belom konju.. sad sam
u kupatilu, spustam prsten u wc-sholju
i zaboravljam sve..tesko je al izdrzacu to,
znaj to... ne bitno sta ce se desiti,
ne bitno dal negde pogresicu, zapalicu
svecu kao i juce, popicu 3 flashe vina,
povracacu kao debil po balkonu jer
nisi vise moja jedina, ona jedina kojoj
sam pisao pesme, ona jedina koja sve sme'
volim tvoj osmeh, tvoje usne, tvoje sve,
molim te ostani kraj mene, tako hladno
je i plasim se svega sto me okruzuje,
znas da ne zasluzujem ovako da patim,
znas da sve uradicu tebe da vratim,
izgubljen lutam kao nadrogirani manijak,
flashu razbijam dok rime u kofer nabijam
i krecem ka tebi..letim ovim nebom
u nadi da cu te sresti.. da ces mi reci
kako sve opet u redu je..kako cemo zajedno dalje..
srce usporeno kuca i svaka suza me boli,
bez tebe lud sam i svaka misao me boli...
mislis li da postoji nesto sto mogu da uradim?
ne znam cime da zasluzim opet da izadjemo zajedno,
da zajedno sedimo i provodimo se kao ranije,
ne znam sta mi je al sve pakujem i odlazim..
zivecu kao zadnji klosar... to sam i zasluzio,
radovao se svemu, radovao se danu kad ces
se ponovo probuditi pored mene a sad vise nema te...
odlazim i jako me boli, sam bez osobe koju volim...
-
Vreme..
probah da lutam tunelima vremena,
da mi svaka uspomena nestane u istom,
da blistam kao voda bistra..
tako nevina i cista tece kroz majku zemlju..
pozeleh da ugodim vremenu i postanem neko..
pozeleh najbolje samo za sebe..
al glava luda ne razmislja ni malo
pa napravi od vremena nevremene...
a ja ne volim oluje..ja divim se njima..
hodam po kisi rashirenih ruku
i u vremenu uzivam...
uzivam u svemu sto imam...sto nosi ovaj dan..
sto nosi novo sutra i ono sto ce biti...
kad me vreme pregazi
ostace potezi na papiru jednog umetnika
koji je ziveo da bi stvorio nesto...
-
Ginem za Binu...
Stignem do zadnje ograde, propadnem,
sve ulice postale su opasne, i dosadne,
ko da ne znam sta se zbiva, ja se cimam,
da sve imam, da ne primam sitna mita,
kesha imam, vi ste sitna riba, cista gnjida,
bez stida blistam…nikad sit sam, kidam sita,
sit sam shita…ipak gladan k’o cigan,
u glavi cigla, ja teram inat, i leram cashe vina…
po vratu stisak, u glavi pritisak pravi utisak
da bludnik sam koji nema cilj svoj, nego moli
za novi zivot bolji…ja novi zivot krojim,
krivo stojim, al cisto brojim, ciste racune,
neke dragulje ne bacam pod jastuk,
vazan sam ko dragulj, ipak dovoljan je i pasulj,
ujedno dobar i baksuz, svejedno ne znam za luksuz,
gotov je ciklus, zivot ruzan ko minus,
gotov je cirkus, snove valjam ko glinu,
neka svi moji ginu, ja ginucu za binu,
gradim vestinu dok uzivam u vinu…
-
Dobrodoshla u moje srce...
Dobrodosla ljubavi u mojoj odaji,
svoja osecanja ne prodaji,
zauvek moja ostani,
zauvek moja filozofija,
o tebi ce biti svaka rec pisana…
i svaka rec koja je nastala u ovoj pesmi
znaj da o tebi govorim, o tebi sanjam ,
za nas se molim, zbog nas postojim,
hvala za osecanja sta znachi ljubav,
da,.. bio sam i ja gad, i nisam bio andjeo,
u svemu tome nikad bio veseo, sve mi je preselo,
ali tebi je uspelo da pobedis na mom polju,
drago mi je da si imala dovoljno jaku volju
da trpis me kad si me tesila, kad krisom
si se smesila dok sam ti plakao na ramenu,
znaj da nikad necu traziti zamenu,
nego te postovati zauvek, vise ne trunem,
vise druge ne kunem, niti sam ljubomoran,
dobro ponekad pomislim da jesam al nikad besan,
uvek trezan, jer pored tebe mi alkohol nije potreban,
ti ljubavi me opijas, tebe jos samo jurim snovima,
i nocima te dozivam, jer nedostajes mi neopisivo
kad nisi kraj mene, kad cekam da svane da dodjes
mi i zagrlis me
ti koja zelim da budes mama dece moje,
ti kod koje se osecanja vise ne broje,
i tvoje dodire koje cenim vise nego ista,
ti si moja pista po kojoj hodam, moje sve…
prija mi sve kod tebe, imas lice andjela,
kozu malene bebe, sa mnom se nikad svadjala,
samo mi zalepis penu za kosu preko lica,
kad se smucam kao skitnica po ulici pa zakasnim,
izvini nece da se ponovi, vec cu ti to dokazati…
volim te kad me poljubis, za tobom kad poludim,
volim kako se trudim da te zadrzim,
ali hvala ti da si mi pokazala
sta znachi boriti se za osobu,
sta znachi goreti za osobom koja ti znachi toliko,
s’tobom poznao sam srecu najvecu,
zelim stan sa tobom, nasu zajednicku decu,
male klince da puze i kriju se od nas,
da ih trazimo i igramo se zmurke sa njima,
vama svima primer da budem,
tu gde se nadjem da vas vodim i plovim
kao po moru malene ladje, ni sam ne znam
sta snadje me, ali opila si me neprimetno,
meni sve cudno jer mi se nikad nije desilo…
krisom sam se smesio jer srecam sam bio,
o tebi sam snio celog zivota, ti prava si lepota,
najlepsa stvar u zivotu koja mi se mogla desiti,
znas da nigde necu pogresiti, da cu te teshiti
kada lose ti je, da cu biti kraj tebe
i kad ti je najbolje, da zauvek bicu tu,
u svakom tvom snu, svakom danu…
ti koja zelim da budes mama dece moje,
ti kod koje se osecanja vise ne broje,
i tvoje dodire koje cenim vise nego ista,
ti si moja pista po kojoj hodam, moje sve…
sad samo josh pisem pesme o tebi, kako i nebi,
hvala ti sto si mi ochi otvorila, sto si mi pomogla
da sve tripove izbacim iz glave, da na prave puteve
ponovo se nadjem, i ne kradem bogu dane dok
cekam da svane, vise ne mogu da stanem,
ja letim na krilima ljubavi i samo zato hvala ti,
volim da te posmatram, dok sva ta svetlost svece
ti svake veceri lice osvetljava, kao andjeo ti mi
izgledas, i onda bih od srece mogao da zaplachem…
jos prvi poljubac pamtim i tako sve plamti, i znam ti
svaki dodir, znam kako su mi drhtala kolena dok
si mi prilazila prvi put u zivotu, pamtim taj osmeh
i tu lepotu koja je zracila iz tebe… sad pored sebe
devojku predivnu, zaista posebnu koju zelim,
i kao da prvi put u zivotu ljubim, uvek
kad te vidim, ponovo se zaljubim u tebe….
ti uvek si tu kad mi trebas, ti uzdizes me do neba,
dala bi mi i zadnje parce hleba makar ti gladna ostala,
shvatio sam da si posebna, i zato..
hvala ti sto si krochila u moje srce tako mirnim koracima....
ti koja zelim da budes mama dece moje,
ti kod koje se osecanja vise ne broje,
i tvoje dodire koje cenim vise nego ista,
ti si moja pista po kojoj hodam, moje sve…
-
Dan Proshlog Vremena..
Dan proslog vremena
sad postajem shaka prashine,
ovaj dan nestaje u moru dubine,
moje sredine, tvoje velicine,
kad zivodi su sruseni - mrtvi ostaju
da spavaju, mene nocu ganjaju
i cekaju na pobedu koju nikad
nece da dobiju, ovu bitku ja vodicu,
nevolje procicu i potopicu djavolje
vojnike, branim moje hodnike,
jezim se i bezim od tih prokletih
stvorova, masa korova, pada gomora
sluga volova, jakih trolova, al
na pocetku udara sve obaram pa
pohitram da zavijam dok ne padnem,
nasrnem i propadnem, tad naidjem
na sveto blago meni vredno i
zajedno uspemo da spasimo velicanstvo,
kisha je vrela, boli kao ubod strela,
kao zmija da me ujela, postajem
shaka pepela, jada prepada, samih
iluzija, krijem se snovima,
hranim zivotima bivsih umetnika,
najveci stilista tripujem miran sam,
svirem sam al vazan pa postojim...
dan proslog vremena se ponovo odvija,
ponovo dogadja isti dogadjaj
ja tripujem da sve sanjam u stvari
mrtav sam pa sanjam zivot
kakav sam nekad voleo da imam...
najveci stilista iza kulisa nadjen mrtav sam,
pobijenog ponosa, izgubljenog poteza bojim se,
stojim al ne placem, bezim da se ne vidi,
snegovi sivi padaju - zimi moji koraci nestaju
u dubini dubine shume moje vrline i ognjiste
koje nestaje dok ruse se iluzije, nestajem
u stvarnosti , tripujem radosti, zaboravljam
gadosti, ceznje i patnje moje mladosti,
sve ljubavi i proslosti a zanosi su sadanjost,
ushicenost i proslost su tu da odbace rane,
da pomogne da svane, al plasim se pogleda
na nove dane, ovi dani proslog vremena
su kao moja sudbina, istina koja se ponavalja, i obnavlja
na mene gledaju kao na upaljac potrosenog kremena,
izbusenog ratnika, jacheg od celika, dusa velika,
srce stilskih pacenika, stila pesnika, moja pesma
je ne shvatiljiva, situacija opisana i ne razumljiva,
ko ubija i ko igru dobija kad na redu sam...
sam i ostajem al sve to je nedovoljno, ponovo sam
izgubljen i stvarno ne znam sta sam uradio.. kome
se smejao i ko mi se smejao, zasto sam padao,
prelamao stvari kakve jesu, grcam u tuzi i besu,
zatvaram cudesnu odaju, moju tamnu zavesu proslosti..
zakljucavam pozoriste, budite samnom do sledece predstave...
dan proslog vremena se ponovo odvija,
ponovo dogadja isti dogadjaj
ja tripujem da sve sanjam u stvari
mrtav sam pa sanjam zivot
kakav sam nekad voleo da imam...
-
Od Gospodara do Sluge
Kisa lagano udara u ram mog prozora,
nova zora je na pomolu,
ja teskog lica bih se radovao izlasku sunca,
umoran nesto buncam, jecam i cekam,
osecanja stekam i nepustam ih iz mene,
tad suza iz oka krene i nemogu da je zaustavim,
pamtim sve, i ono sto zelim da shvatim - nemogu,
tebi molim se, al vise osecanja nemogu da prihvatim,
znacis mi, al osecam se laznim ko da nikad nisam bio deo tebe,
secanje me grebe i svaki dah koji izpustim,
izustim nesto da kazem, pa opet popustim,
nemogu da dopustim da izigravam sveca kojeg ti nevidis,
mogu i da se stidim al nevredi kad te nevidim,
ti da osetis nemozes ranu koju stvaras,
ti nevidis ovaj bes koji licem mojim hara,
od gospodara do sluge bila je potrebna sekunda,
godina trajace dok se opet to okrene,
i daj deo mene tebi sto pripada,
evo izvoli, nezelim ga vise, neka hvala..
al lako je reci nego posle kajem se jako,
svako pokusa nesto tako al boli me znaj to,
spokoj je nesto cega sam se bojao,
zeleo sam da ga se bojim jer znam
da bez tebe nemogu da postojim...
oci kada otvorim, prva misao si ti,
nocu kada zaspim, zadnja misao si ti,
meni vredna si, i kada lazna si kao neka kuchka,
sve dao bih tebi, pa neka si i najgora...
a bilo nam je tako lepo, setnje u parku
i vodjenje ljubavi u istom, ja blisto sam
od srece, zasto me vise neces?
molim te odgovori mi ljubavi,
ja povredjen sam, nego ti mozda nisi,
meni jako vazna si i kad nisi tu,
sa tobom zajedno u svakom snu,
zaboravio sam na patnju,
ali zlo je jer nezelim ni da se probudim,
nezelim iz kreveta da ustanem i shvatim
da vise te videti necu, ptice kao i proshle
godine iznad kuce prolecu, sa osmehom
ih pratim, boga molim da shvatim
tu stvar koja ljubav se zove, dali cu ikada
u nju opet da verujem, mozda preterujem
ali tako je,
i krv svoju cu prosuti da bih tebe nashao,
nazalost sam sve tragove izgubio,
razmisljao sam da se ubijem
mozda bi dosla na sahranu moju?
gushila se u bolu i kajala sa odluku tvoju?
kad shvatis sta si izgubila
znaces koliko si me volela....
oci kada otvorim, prva misao si ti,
nocu kada zaspim, zadnja misao si ti,
meni vredna si, i kada lazna si kao neka kuchka,
sve dao bih tebi, pa neka si i najgora...
izadji na balkon da vetrom lice ti milujem,
da se pretvorim u mesec i nezno te dodirujem,
tako zeleo bih da si kraj mene, al nezelis me,
znas sve i znas kako boli kad nekog volis,
kako se borim dok nekog ne osvojim,
tako i za tebe, i ruke koje se lede
dok ti ove reci pisem..
slusaj moje srce, slusaj kako tesko disem,
ti me inspirises, po tebi josh uvek lazno mirisem,
moja soba, moj jastuk i cela postelja,
vosak na tepihu, secanje na ljubav jednu,
i vodjenje ljubavi do ujutru..
budim se snovima ko da sanjam da si tu,
zelim te opet postelju moju da krasis,
da se tebi divim dok spavas na grudima mojim,
da osetim da postojim i reci mi da se ne bojim,
bdim nad tobom nocima i danima,
o problemima tvojim mislim i tebi kako je,
da sam ikada cuo isto pitanje dok si slusala moje jecaje,
slikanje recima nikad nisi razumela,
ni citanje izmedju redova ti nije pomoglo,
pitam se dokle tako, bol je providna ko staklo,
nista mi nije sa tobom promaklo...
pa dokle ovako....
oci kada otvorim, prva misao si ti,
nocu kada zaspim, zadnja misao si ti,
meni vredna si, i kada lazna si kao neka kuchka,
sve dao bih tebi, pa neka si i najgora...
-
Sete Danasnjice i Proshlosti...
Sky Joker - Sete Danasnjice i Proshlosti
oci se zatvaraju, ja nestajem bez traga,
odlazim bez treptaja, jer pogreshno ih shvatam,
i shta vise reci, kada sve je kao vatra,
kad te opeche, iizgorish se, opekotine nemozes da vracash,
i uvek kao debil se nadash, dok propadash,
i uzaludno tragash za nechim shto nemash,
hoce da mi pomogne, behu rechi njene,
suze me tad oblishe, neshto puche unutar mene,
i sve zle sene sto kroz zivot me prate,
dolaze lagano u komu da me vrate,
ja probudio sam se jednom, evo sad opet padam,
i opet bez razloga pocinjem da sanjam,
a svi ovi snovi isto meni znache,
kad te bolovi stisnu, tada ti se plache,
suze da sakrijem zelim, ali od mene je jache,
sada polaze lagano, niz obraz se slivaju,
kao kisha liju, u ponor me bacaju,
da vratim se nemogu, ali molim se bogu,
da vratim se u zivot.. i nadjem pravi put...
nove suze na obrazu, nadam se porazu,
zauvek nevazan, pa ovo ne razumem,
mozda ja neumem a mozda mi je sudbina,
da dozivim smrt kao najveca protuva...
otvorio sam oci, opet ista slika,
sve me podseca na lika koji vise nema nishta,
i zle vestice da dodju, ja rasiricu ruke,
bolje i smrti da se predam, nego na ove muke da budem,
nezelim da kunem, jer kletve su za ljude,
a ja nisam takav, pa se uzdizem ko oblak,
jak moram da budem, i napraviti korak,
valjda ce se isplatiti, i uspece mi nesto,
samo necu socijala, bolje da odem i preko,
preko svih granica, gde me ceka pustinja,
i prelepih predela da se nagledam,
stradacu bez vode, samo njih vise mi ne pominji,
jer nisu svi isti, i sta da se radi,
struka jednom rece:
kad bog zaspi, na bozjoj pravdi dobri umru mladi,
ja isto sam mlad, ali beznadezan nisam,
mada uvek okolisham i uvek se stisham,
mali poput misha, poput vetra tezak,
napredak ce biti vecan, samo treba poci,
treba strah ostaviti, suze obrisati i
zilet u fijoku vratiti, jer vene ako posecem
nece mi se se isplatiti...
nove suze na obrazu, nadam se porazu,
zauvek nevazan, pa ovo ne razumem,
mozda ja neumem a mozda mi je sudbina,
da dozivim smrt kao najveca protuva...
seta mog detinjstva sada me ubija,
kroz mozdane zile u mozak se probija,
i da sam u zatvoru nebih vise dobio,
ovo je ko robija, ja smrtnu kaznu sam izvukao,
a tvoji kad ti trebaju, tada te ostave,
ne, nisu to skotovi, samo malo chudne naprave,
kontam greshke njihove, al ipak ih volim,
chudna sam ti ja dusa, za sebe se borim,
al ponekad poged oborim, i malo se smorim,
razmisljam zasto postojim, i cega se bojim,
da odem pozelim, il me nece biti,
bice nekog zao, al sta mi vredi,
lice kao slika bledi, na suncu se pechem,
i svako vece ista poruka stize,
da za mene je tu, i da na mene ceka,
al ja neznam sta mi vredi i ta poruka jedna,
dal njoj da se vratim, mozda budem opet srecan,
neznam dal volim je, i sta vise da obecam,
kad se ni sam nesecam sta imam od toga,
dajte mi vutre, netreba mi droga,
uvek koza se najezi kada se izgubim u mashti,
slike strave i uzasa kao na bojnom polju,
ja na bolju gledam ovaj kako se zove - da buducnost,
ako to za mene ima ikakvog znachenja,
zivot je igra, al ja sam diskvalifikovan sa ovog takmichenja!!!
nove suze na obrazu, nadam se porazu,
zauvek nevazan, pa ovo ne razumem,
mozda ja neumem a mozda mi je sudbina,
da dozivim smrt kao najveca protuva...
-
Slutim..
tu go sam-umotan smrznutih-stopala,
tuznih-koraka hodam i da dodam sta?-nista
ta-rizla vise ne pomaze, tesko je breme..
ucim nove teoreme noh sve je bez veze..
slutim kad poludim nocu se budim
i hocu da sudim drugima koji biju nocima..
koji ne gledaju ocima vec srcem..
nikad razmisljao kurcem, nikad spominjao kurve!
gadovi mi sude - lude mi nad glavom...
razbijen travom motam uglavnom ponovo...
nanovo se tripujem da sve ruzno je...
sve tuzno je i bezsmisleno..
ne prisiljeno nego sve izaslo kroz srce
posedujem tu ruznu naviku da igram na moju taktiku
ocigledno jako losu - kasno prodju crni dani
plani sada il bedan ostani..
noh sve teze je bez cilja kad se ide..
ne vide se koraci, u tihoj vatri nestaju..
zli djavoli misli su mi stisli i lome ih lagano..
a ne znaju da posledice trajne su...
prosledi ce tajnu svu koju u sebi cuvam...
onda ostacu tu gde sam, pun besa bez odbrane..
slutim nove rane, slutim gore dane...
slutim nocu lose sne slutim da zivot napusta me...
-
Razocharan u Ljubav...
Sky Joker
Razocharan u ljubav
neke ptice nikad ne polete,
neke ljubavi nikad ne ostare,
neki parovi u suzama odlaze,
ja pisem stihove kroz suze
dok brojim svoje poraze....
Strofa1:
Neke Ptice rodjene su da nikad ne polete,
glavu gore nisi dete, bori se za ono sto volis,
padas i gubis, ali se trudis da spases sto
je ostalo,
sve se promenilo, sve je bilo samo maska,
istog casa se zapalila i zadnja vatra,
pocinju svadje,pocinju ladje da tonu,
bezim iz naseg kraljestva, postajem desetar,
odlazim, ali se trudim da ne zaboravim,
ne, nezelim da se osvetim ljubavi,
nemam te hrabrosti, imali smo lepih trenutaka,
pamtim sve radosti, osmehe i uzivanja,
tuge prikrivanja, a gde si sada
kad si mi potrebna? nestala si kao
losa kopija, neznam sta si ocekivala?
najboljeg decka koji zelje ispunjava,
e sada mi je tesko, zivim sa greskom
da sam mogao vise da ti pruzim,
da idem putem uzim samo da bi nama
najbolje bilo, djavolu sam cesto sedao u krivo,
imali uspeha i padova...
nas dvoje, ptice koje se boje
krila da rashire,
trazili smo nachine ali pogresili zachine,
rastanak boli me, boli sve jache...
Strofa2:
nova noc bez sna
se priblizava, osecam umor u kostima,
kocim se na stolici ali strah me je
oci sklopiti, jer gde god da pogledam,
ti tu si, vidim tvoj osmeh, osecam tvoje dodire,
dodire koji u meni izazivaju nemire,
hocu da iz ovog nesto lepo nastane,
ali nase bajke su ispricane, sad jos
mogu samo da se nadam...
zelim te kraj sebe lice da mi mazis,
da na mene pazis, dozivam te snovima,
budim se nocima, ali tebe ni od korova,
bila si moja zivotna putanja,
linija po kojoj sam se kretao, nisam
nista lose uradio ili pogresio, uvek se
smeskao, kad je bilo lose, ja te tesio,
za tebe se brinuo, ako treba i glavu
u vatru za tebe stavio,
neki ljudi neznaju proceniti stvari posebne,
kad ih imas u saci, izgledaju bezvezne,
nisam znao da spadas u takve osobe,
moj zivote, jedina moja, znas li koliko
boli me dok ispisujem ove redove,
sve moje patnje, i slusanja ove muzike,
gusim se u placu, tuga me ubija...
nas dvoje, ptice koje se boje
krila da rashire,
trazili smo nachine ali pogresili zachine,
rastanak boli me, boli sve jache...
bacila si dete u vodu koje nezna da pliva,
i kako mislis da je meni?
mislis da mi je svejedno ha?
nemogu u oci da te pogledam koliko sam razocaran,
znam,
bice opet ona prica da ti je svega zao,
ja po ko zna koji put pao sam...
dusu tebi na dlanu dao sam,
svoje srce ti takodje poklonio, nisam
mislio da bi se zbog toga kajao,
sa tobom sam sve prevazisao, strahove iz detinjstva,
slusala si me do ujutru dok nam se oci nisu zaklopile,
od mene oterala sve nevolje, naucila me u sebe
da verujem, nikad da se ne zanosim, da se kontrolisem
u svemu sto pokusam, i zbog tebe josh uvek mikrofon
u ruci drziim, zelim na bini sve da sprzim,
samnom da se ponosis, kad bi barem ispred bine stajala,
mene i jednom pogledala, trema bi nestala,
ovako ostaje samo suza na obrazu,
i opet gusim se u placu, ubod maca u srcu...
nezelim nikad, bas nikom ovakvu ljubavnu pricu...
nemam snage dalje da pisem, samo da kazem
da sada prezirem te....