Pjesme Djeci

Evo malo pjesmica o djeci, moj favorit je mali Bora i njemu sam posvetio
nekoliko pjesmica.


Mali Bora


Gledao je mali Bora
u sred krosnje zreli ora'.
Oblazio, od svakuda zalazio,
da bi bolje zapazio,
s koje strane da ga mlatne,
pa da orah s grane padne.
Na kraju je odlucio,
pod orah se namjestio,
onda rukom zamanio
ne bi li ga pogodio.
Leti kamen kao strijela,
al tu grana jedna sjela,
kamenu se isprijecila,
na dolje ga usmjerila.
Sad jauce mali Bora,
strefilo ga odozgora,
posred nosa isturena,
e moj Boro bas si bena.
To sto pade odozgora,
bjese kamen a ne ora'.

Kreno Bora do potoka
nasmijana dva mu oka.
Al ce biti tu veselja
dolazi i drug mu Velja.
Joj kad pocnu svoje igre,
okrecu se poput cigre,
u potoku, u toj vodi,
ta im igra pravo godi.
Pljuskace se i gacati,
i kamenje jos bacati,
ko ce dalje, ko ce bolje,
uh sto ovu igru vole.

Kraj potoka Bora cuci,
misao ga jedna muci.
Gleda ribu kako zijeva.
"Dal to ona mozda pjeva?"
On u sebi socno psuje,
pa zasto je tad ne cuje.
U cudu se Bora naso,
ko bi se u tome snaso.
Pjeva riba ispod vode,
ali ko joj pise note?

U skolu je kreno Bora,
dobrovoljno, jer se mora.
Sto prilazi skoli blize,
kosa se od straha dize.

"Al' je strasna zgrada ova,
u njoj kazu uce slova.
Kolika je mili Boze
progutat me cijelog moze,
i da opet bude gladna,
ova skola stsasna, hladna."

Zazvonilo skolsko zvono,
neprijatno Bori ono.
Sta ce jadan, mora uci,
od straha ce srce puci.
Premislja se dal' da udje,
medj' zidove ove tudje.

Na ulazu on zastade
i bez daha tu ostade.
"Vidi samo ova vrata,
ko da su od Alkatraza.
Kada jednom na njih udjes
neces brzo da izadjes."

Nego Boro, zagrij pete,
bjez' odavde jos si dijete.
Jos ti nisi odrastao,
al' zasto si to lagao?
"Pustite me jos sam mali,
jos mi puno igre fali."

Odlucio mali Bora
da popravi ocu kola,
dosadi mu kolko kuka
"Ova kola! Ziva muka!"
Uze cekic, jedna klijesta,
sad ce ruka zacas vjesta,
da uredi stvari stanje.
Dosadi mu to zezanje,
taman krenu onda stanu,
i to bas pred kafanu,
pa mu tata u behutu
slozi jednu duplu ljutu,
iza toga jos po neku,
i opet su na pocetku.
Onda tata racun plati
sa Borom se pjeske vrati.
Od hodanja i trckanja
i usnica sve grickanja,
da ne vrisne i ne place,
ceka kuci stici kad ce,
zaboljela Boru noga.
"Nece vise, mog mi Boga,
poplavicu ova kola,
ne zvao se majstol Bola."