-
- Rastanak
-Rekla sam im da sam samo tvoja....Lagala sam, znam.
-Nisi lagala. Jesi moja, samo moja....- divljachki je ljubio.
-Ti si najstariji dechak u Europi- nezno je rekla..
-Nisam ja dechko..- uzviknuo je !
-O jesi. Sa pogledom lava i srcem srne, koja drhti pred metkom
-Ne znash ti nishta. A znash li da te volim? Nikad ti to nisam rekao..- okrenuo je glavu.
-Znam. I ja tebe volim. Ali moram ici.
-Ne morash, mozesh ostati, sa mnom...
-Ne mogu.... Oh, kako cu ja disati bez tebe?- zaplakala je, dok ga je grlila.
***
- Nikad te necu zaboraviti. Obecavam- rekao joj je, na punoj stanici ljudi..
-Hocesh. Dechaci brzo zaboravljaju....Ali ja tebe necu, nikada...
-
Noc ceznje
Nocas dok trazim usne tvoje
u mraku zelja naviru strasti
svaka mi grudi ko obruc steze
i osecam da nemam nad sobom vlasti.
Bezim od zelja-u korak me prate
krijem se vesto-nadju me svuda
od silne zelje za usnama tvojim
ne mogu da se sklonim nikuda.
Da mi je da te dotaknem nezno
pa nek od dodira i svet izgori
sa vatrom strasti u nocima teskim
moje se srce nevesto bori.
Samo bih zeljela nemo da te gledam
da ljubav vidim u ocima tvojim
da vidim velicinu osecanja tvojih
imam li razlog zasto se bojim.
Ja ceznju skrivam od drugih ljudi
jer srce moje taoc je tvoj
ne zelim da trazim da mi ga vratis
jer ono te voli mili moj.
-
"...Pišu romane, pesme, novele,
o tome kako ljubav uvek nadje put.
Znam neke sive, tužne hotele
i neke prazne sobe gde je uvek
onaj strašni mir.
O kako tužnih ljubavi ima,
baš nešto razmišljam:
da l' je i naša, tu među njima,
brinem se ponekad.
O kako tužnih ljubavi ima,
ovaj svet je ispunjen njima,
sve više sumnjam da neko sretno
i voli još..."
-
Ponedjeljak,hladan i siv
hvala si rekla tek da vidim da sam kriv,
sve lepo sam izgubio,
nisam te kako treba ni poljubio...
-
Pisem vam - sta bih znala bolje?
i sta vam vise mogu reci?
Sad zavisi od vase volje
Prezrenje vase da l’ cu steci.
Al’ ako vas moj udes hudi
Bar malo trone i uzbudi,
Vi me se necete odreci,
Da cutim ja sam prvo htela,
I za sramotu mojih jada
Ne biste znali vi ni sada,
Bar da se nadam da sam smela
Da cete opet k nam doci
I da cu ma i retko moci
U selu da vas vidim nasem,
Da se veselim glasu vasem,
Da vam sto kazem, pa da zatim
O istom mislim i da patim
Dane i noci duge sama
Dok ne dodjete opet k nama,
Al’ osobenjak vi ste, znamo,
I teska vam je selska cama,
A mi... mi nicim ne blistamo,
No iskreni smo radi vama.
Sto dodjoste u selo nase?
U stepi, gde moj zivot traje
Ja ne bih srela vas zacelo
i ne bih znala patnja sta je.
Smirivsi burne osecaje,
Mozda bih jednom (ko ce znati?)
Po srcu nasla druga verna
i bila bih mu zena smerna,
A svojoj deci dobra mati.
Drugi!... Al’ ne, ja nikom ne bi’
Na svetu dala srce svoje!
Oduvek tako pisano je...
Nebo je mene dalo tebi:
Moj zivot sav je jemstvo bio
Da cu te sresti izmedj’ ljudi;
Znam,Bog je tebe uputio,
Moj zastitnik do groba budi...
U snove si mi dolazio,
I nevidjen si bio mio,
Tvoj pogled me je svud proganjo,
U dusi davno glas odzvanjo...
Ne, nije mi se san to snio,
Jer cim si uso, ja sam znala,
Sva premrla i usplamsala,,
I rekla: on je ovo bio!
-
Povratak (A.B.Simic)
Ti ne slutis
moj povratak i moju blizinu.
U noci kad sumi u tvom uhu tiha mjesecina
znaj:
ne koraca mjesecina oko tvoje kuce
Ja lutam plavim stazama u tvome vrtu.
Kad koracajuci cestom kroz mrtvo svijetlo podne
stanes
preplasena krikom cudne tice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala.
I kad kroz suton vidis crnu sjenku sto se mice
s onu stranu mrke mirne vode
znaj:
ja koracam uspravan i svecan kao pored tebe.
-
Potrebno mi je
Potrebno mi je mnogo sunca,
i to nocu, jedno da me susrece,
jedno da zamnom svetlost baca,
u ponoru jednom dubokom,
jedno da nosim u ruci
kad od jada ne vidim prst pred sobom.
Potrebno mi je mnogo nežnosti,
i to svakog dana, i mnogo od milošte reci,
potrebno mi je primirje
između srca i secanja
između neba
i bola koji pred njim kleci.
Potrebna su mi dobrodošlicom ozarena
lica mnoga,
i to svakog trena,
potreban mi je prijatelj i to što veci,
potrebni su mi mostovi viseci
preko mržnje,
preko nesporazuma nepremostivoga.
D. Maksimovic
-
Pati bez suze, zivi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Taste su suze, a jadikovke
ublazit nece gorki san.
Podaj se pjanom vjetru zivota,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lisce sto vir ga vije
za let si, duso, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet sto nema korijena.
-
DO VIÐENJA, DRAGI DO VIÐENJA
Do videnja, dragi, do videnja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obecava.
Do videnja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.
Sergej Jesenjin
-
ZATVORI OCI
Zatvori oci i sanjaj snove
Njezno me ljubi, srecu pozeli
Srce te moje odavno zove
Od prvog dana kad smo se sreli
Zatvori oci i ne govori
Pusti da nasa srca se vole
Od srca srcu vrata otvori
Ne reci nista, jer rijeci bole
Zatvori oci, miluj me dugo
Umjesto rijeci nek tijela zbore
Rijeci su jedno, ljubav je drugo
Ljubav je pozar gdje srca gore
Zatvori oci zelene svoje
Vatra ljubavi nek' vjecno gori
Otvori srce za srce moje
I dok me ljubis oci zatvori
Sefik Hamsic