DA LI VERUJETE U BOGA???

SMRT I ŽIVOT VJEČNI

66 Četiri poslijednje čovječje stvari jesu: smrt, sud, nebo/raj, i pakao. Smrt je posljedica Adamovog grijeha, i nakon života koji potraje nekoliko uzdisaja ili stanoviti broj godina, svaki čovjek mora umrijeti. Svaki dan na svijetu umire oko 200.000 ljudi. Duša se odjeli od tijela i ide u vječnost a tijelo, nakon dostojnog pogreba, u grob i prah. Kao što tjelesnim rođenjem prvi put ugledamo ovaj svijet, tako poslije smrti ugledamo nove horizonte vječnosti – van vremena i prostora.
67 Odmah poslije smrti na posebnom sudu, čovjek predaje Bogu račun o svom životu. One koji ljube Boga i nemaju smrtnog grijeha, Bog prima u kraljevstvo nebesko gdje ga gledaju licem u lice s anđelima i svetima u vječnoj sreći. Oni koji nisu potpuno slobodni od grijeha, moraju biti očišćeni i pripremljeni za raj. Mi na zemlji možemo im pomoći doći u raj molitvama, posebno misama.10 Oni koji su umrli u smrtnom grijehu, sami su se vječno osudili na pakao – i Bog to potvrđuje. Velika muka u paklu sastoji se u odjeljenosti od Boga svog Stvoritelja – to je promašaj svrhe vlastitog života.
68 Sa Kristovim ponovnim dolaskom, doći će kraj ciklusima vremena/povijesti i svijetu. Krist će uskrsnuti tijela mrtvih i tada će biti opći sud/sudnji dan. Konačno, Bog će obnoviti nebo i zemlju u novo i slavno stvorenje. Vidi: Matej 24, 25; Rimljani 8:19-23.
69 Stvoreni smo za vječnu sreću i blaženstvo s Bogom. Nije kasno pokajati se za svoje grijehe i obratiti se Bogu na zadnjem uzdisaju. Bog i tada sve oprašta i daje pokajniku/obraćeniku raj vječni.

SLAVA BOGU NA VISINI A NA ZEMLJI MIR...

naravno da verujem u Boga,sa verom u Boga idem kroz ovaj muko trpni zivot on mi daje snagu da sve prezivim,,,,,,,,,,,,,,,,,

Smisao prave vere


"Kakva je korist coveku ako sav
svet zadobije a dusi svojoj naudi "
(1 Kor. 10,23)


Ove reci Hristove bivale su, kroz vekove, svakom coveku koji ih je cuo i njihov smisao ozbiljno shvatio, pobuda da svoj zivot na ovom svetu upravi zadobijanju neprolaznog Carstva Nebeskoga, zbog cega ih je Gospod i rekao. Primivsi hriscanstvo, srpski narod je kroz vekove, imao i siromasnih i bogatih, i prostih i ucenih koji su, ili u braku ili bezbracnosti, ovaj cilj dostizali i ostvarivali. Najpoznatiji su i najveci svakako Sveti Sava, otac nas duhovni, i otac mu po telu, Stefan Nemanja, Sveti Simeon. Sveti Sava koji je mlad napustio i vlast i bogatstvo i sve sto oni nude mladosti, zamonasio se i ceo svoj zivot posvetio Bogu, sluzenju, dobru svojih bliznjih, a time spasenju svoje duse. Otac njegov, pak, proveo je ceo svoj zivot kao veliki zupan, trudeci se takodje za dobro bliznjih, oko osiguranja slobode svoga naroda, da bi svoje poslednje dane i snage posvetio potpuno Bogu i zajedno sa sinom, monahom Savom, polozio temelje srpskog monastva na Svetoj Gori. Pre 800 godina na molbu obojice, vizantijski car Aleksije darova im rusevine manastira Hilendara da ga obnove "za primanje ljudi od srpskoga naroda", kako bi u zajednici sa monasima drugih pravoslavnih naroda, svoj zivot posvetili Bogu i svome spasenju, a time dobru sviju ljudi. Hilendar je, zaista, od vremena svojih osnivaca, kroz vekove svetlio verom i zivotom svojih monaha koji su pred duhovnim ocima imali cilj: Ne zadobijanje ma i celog prolaznog sveta, po cenu gubljenja duse; niti spasenju duse po cenu otkazivanja od ovog zivota na zemlji. Nego onako kako nas Sin Boziji upucuje i uci kad kaze: "Ne zivi covek o samom hlebu, no o svakoj reci koja izlazi iz usta Bozijih." (Mt. 4,4). On ne kaze: Ne zivi covek o hlebu, nego ne zivi covek samo o hlebu. Covek je telo i za zivot mu je potrebna telesna hrana. Ali covek nije samo telo, nego i dusa. Za dusu takodje treba hrana, a to je rec, nauka Bozija, istina o Bogu, o svetu, o nama samima, po kojoj saznajemo ko smo, zasto smo na ovom svetu, kakav je cilj naseg zivota, smisao teskoca i nevolja, smrti i zivota posle smrti. Taj isti smisao imaju i Hristove reci: "Podajte caru carevo, a Bozije Bogu" (Mt. 22,21). Kao i u prvom slucaju sto iz Hristovih reci izlazi zakljucak: Ni telu vise nego sto mu stvarno pripada, ni dusi manje nego sto njoj pripada. Tako i u ovome drugom: Biti bez bojazni da ce Bog traziti da damo Njemu sto pripada caru jer je On rekao "podajte caru carevo". Ali ne dopustiti ni strahu od cara da njemu damo ono sto pripada Bogu - ni caru vise od onog sto mu pripada, ni Bogu manje. Jos da podvucemo evandjelsku istinu, koju su kako sveti Hilendarci, tako i svi sveti u rodu nasem znali i sveto drzali, da Pravoslavlje nije, i ne moze biti, samo nauka koja se uci umom, o njoj govori i pise, nego nauka kojom se svakodnevno zivi i postupa. Takav je covek u ocima Hristovim mudar, jer sazida sebi kucu na kamenu. Ni vreme ni neprilike ne mogu je oboriti, nego ostaje vecno (Mt. 7,24). Sveti, pak, Grigorije Bogoslov tu istinu potvrdjuje recima: "Jednako je nesavrsena hriscanska teorija bez prakse, kao i praksa bez teorije." Zivotom svojim potvrdjuje je i Sveti Sava, a u svojoj Besedi o pravoj veri, porucuje i tadasnjim i sadasnjim Hilendarcima, svima nama danas i onima sto ce doci posle nas, da "niti koristi ispravnost zivota bez prave i prosvecene vere u Boga, niti nas pravo ispovedanje (vere) bez dobrih dela moze izvesti pred Gospoda. Nego treba imati oboje, da "savrsen bude covek Boziji", a ne da zbog nedostataka (jednoga) hramlje zivot nas. Jer kao sto rece Apostol: Vera je ona koja spasava kad kroz ljubav radi". (Sveti Sava, Spomenica, Beograd 1977, str. 159). Prema svemu tome, i danas, posle 800 godina trajanja manastira Hilendara, pozvani smo da sledimo zivotu i nauci njegovih osnivaca, koja je i nauka Sina Bozijega. Ko ima usi da cuje neka cuje !


PATRIJARH SRPSKI PAVLE

Isuse dobro ti vece Isuse i hvala ti za ovaj dan...

Sada Ti donosim svaku bol, dotakni ju svojim srcem,donosim Ti siromastvo,

ispuni ga svojim bogatstvom...Donosim Ti svoj Krst, pomiluj ga svojom

ljubavlju...Donosim Ti svoje grijehe...operi ih svojom Krvlju...Donosim Ti

svakog covjeka,svakog brata,svaku sestru,svako dijete...Dotakni ih svojom

snagom...Donosim Ti sve one koji me ne ljube, koji me ne razumiju,koji su

daleko od Tebe...Potrazi ih ,poljubi ih,oprosti im,zagrli ih...Donosim Ti sve

ovisnike-bilo droge,alkohola,ljekova,,,,potrazi ih Isuse i peri njihovu krv

svojom presvetom krvlju...izbjeli njihove prljave haljine i u svoje presveto

Ime zapovjedi zloduhu droge,psovke,alkohola i drugih ovisnosti.da napusti

svaku zarobljenu osobu od toga zloduha i Ti se Isuse nastani u njihovim

srcima, kako bi upoznali samo Tebe i Tvoju dobrotu...Donosim Ti Isuse

sve teske bolesnike,starce,djecu,nemocne...dodirni ih Isuse i ljeci svaku

njihovu bol,jer samo Tebi je sve moguce...Donosim Ti i samu sebe

sa svime sto jesam,ispuni me samim sobom da budem slobodna za

uskrsnuce jos ovdje-dodji Isuse ispuni duse nase...

Isuse,dodjoh ti reci,kako me u grlu gusi,od isplakanih suza,kako me boli u dusi,dodjoh ti saptat kako mi kriz izrani rame,i kako ga tesko nosim jer je pretezak za me,dodjoh ti se tuzit u suton ovoga dana jer me odvise pece i boli ova rana,kleknuh da ti se jadam ali me zbuni tvoje raspelo,zizak ti osvjetli lice raspeto presveto tijelo,u suzama izmucen izboden raspet i sam o Boze sto da se tuzim mene je pred tobom sram,gle ti nijemo sutis nikom se ti potuzio nisi a tvoje presveto tijelo stravicno na krizu visi,probodene ruke i noge probodeno srce je tvoje kako je tuga tvoja teska i sitne boli moje,Isuse,dodjoh ti se jadat u suton ovoga dana,al motrec tebe Isuse isceznu moja rana.

U Bogu mom je snaga moja sva,on je taj sto zgazi neprijatelja,
pjevam i klicem pobjedu,Krist je kralj,jer on donese pobjedu,
i oslobodi nas,njegova rijec pobjedi sotonu i svi ce vidjeti
da u Bogu mom je snaga moja sva,on je taj sto zgazi neprijatelja
pjevam i klicem pobjedu,KRIST JE KRALJ

Boze hvala TI sto me prestaje kicma i sto se bolje osjecam...:)

Hvala ti Boze sto me danas oslobodi bola i muke,znala sam da je u tebi moje oslobodjenje i moj spas,danas si me dotakao takvom snagom koju vec odavno nisam osjetila,hvala ti za mir koji imam u dusi,jer poslije ovih par dana muke i bola nisam mogla da vjerujem da moze doci olaksanje,znam nisam te srcem zvala u pomoc,bilo mi je tako tesko da sam mislila da cu puknuti od bola,veceras predajuci tebi svu moju bol osjetih se tako snaznom i oslobodjenom svih stega,promatrajuci tebe na krizu svatih koliko sam ja malena i kako je tvoja bol bila jaka,jos sam ti i ja zadavala rane teske svojim bezvrijednim mukama koje to i nisu ako se malo bolje pogleda tebe,hvala ti Isuse sto si se dao samo za mene

Gospodine Isuse Kriste, smiluj se mojim dragima
Gospodine Isuse Kriste, smiluj nam se i nasim molbama
Gospodine Isuse Kriste, smiluj se mojim prijateljima posebno
Gospodine Isuse Kriste, smiluj se onima, koji vise ne mogu podnijeti svoju bijedu – prema tvojoj pravednosti!


Žute ruže u vrtu zabranjenom
ubrala sam u predvečerje,
pred kišu.

Nešto mi govori da ne laćam pero
nevinost uspomene da rušim u sebi,
neće biti lijepa kad izađe vani
kao što je ova što živi u meni.

Studeni vjetar mrzne najljepše
latice života moga.

Ruke ove odbacit će sjene.
Misli moje trave će plesti.

Sad će sve biti kao prije.
Oni će mi pomoći
da teret nosim
i čistoću duše
ja od Tebe isprosim.