Nameštanje rezultata u BiH, reaguje policija?
Većina kladionica u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori u petak uveče otkrila je informacije o mogućim neregularnostima na utakmici bosanskohercegovačkog fudbalskog prvenstva između ekipa Leotara i Slavije. Informacioni sistemi kladionica obavestili su dežurne u centrali da se u Trebinjskim ekspoziturama kladionica primaju neuobičajno brojne uplate kako u singlu tako i na tiketima sa nekoliko mečeva. U pitanju su naravno bile samo visoke kvote koje su bile u ponudi za meč Leotar - Slavija.
Najviše su se igrale poznato teške kladioničarske igre „iz dva u jedan” sa kvotom 30, „više od četiri gola u prvom poluvremenu” sa kvotom 24 i „sedam i više golova na utakmici” sa kvotom 24.
Analizom snimaka sa uplatnog mesta mnogih kladionica otkriveno je da su sumnjive tikete u najvećem broju igrali igrači Leotara!!!
Kladionice su analizom uplate uspele da zaključe da će se utakmica završiti sa više od četiri gola na poluvremenu, pobedom domaćina na kraju i da će na utakmici pasti sedam ili više golova. Utakmica je, verovali ili ne, završena rezultatom 4:3 (2:3), što govori da su sve odigrane kombinacije prošle.
O tačnom ishodu ove utakmice nekoliko sati pre zvaničnog početka iste obavešteni su redom, nadležni disciplinski organi Evropske kuće fudbala, fudbalski savez Bosne i Hercegovine i SUP u Trebinju kao i mediji.
Postoje velike indicije da će se i na utakmici Posušje - Orašje u nedelju, dogoditi vrlo slična situacija, odnosno da će na poluvremenu voditi gost, a utakmicu dobiti domaćin s obzirom da je najviše uplata bilo upravo na igru „iz dva u jedan” sa kvotom 25. Udruženje kladionica je iskoristilo ovu priliku da animira sportsku javnost BiH, kao i zemalja u okruženju da sa pažnjom prate ovaj meč. (Mondo)
Večeras za zlato Srbija – Crna Gora
Finale Evropskog prvenstva za vaterpoliste u Malagi (Španija) počinje u 21 č. – Bitka za titulu evropskog prvaka još jedna potvrda da je naša škola vaterpola bez premca. – Utakmica u kojoj emocije vode u poraz. – U našoj reprezentaciji se svi nadaju pobedi, ali to niko ne može i da obeća
Vladimir Vujasinović Foto AFP Od našeg specijalnog izveštača
Malaga, 12. jula – Pre tri godine Srbija i Crna Gora je bila svetski prvak u vaterpolu. Sutra uveče, u finalu Evropskog prvenstva u Malagi (21 č), Srbija i Crna Gora igraju jedna protiv druge. Šta god ko mislio svodi se na jedno: to je neoboriva potvrda da je naša škola vaterpola bez premca u Evropi, a samim tim i na svetu. Još ako Hrvatska u utakmici za treće mesto (19,30 č) savlada Mađarsku onda bi sve tri medalje razdelile bivše jugoslovenske republike. To je već tolika nadmoć već navedene škole da je, možda, čak i neprijatno. A tome treba dodati i Makedoniju, sastavljenu od vaterpolista iz Srbije, Hrvatske i Crne Gore, koja je osvojila osmo mesto, pa da se stvarno postavi pitanje: koliko je to Jugoslavija oličena u svojim naslednicama bila ispred sveta?
Srbija je u Malagu došla kao evropski prvak iz Beograda, a kad se računaju i zajednički uspesi s igračima iz Crne Gore, onda joj je ovo prilika da se četvrti put uzastopce popne na evropski presto. Na žalost, došla je i s teškim saznanjem da se jedan od naših najboljih igrača Danilo Ikodinović umesto u Malagi za titulu bori u Novom Sadu za život. Šta da se radi, život po surovosti ponekad dostigne sport u kome nema milosti u nadmetanju.
Naši igrači se s razlogom uoči finala nadaju pobedi, ali, takođe s razlogom, ne mogu i da je obećaju. Iz onog tima koji je 2005. postao svetski prvak u Montrealu sada su petorica u protivničkoj ekipi (Zloković, Gojković, Jokić, N. Janović i Radić) i – selektor (Porobić). Bezmalo pola reprezentacije.
– Kad god smo igrali s njima nošeni emocijama – izgubili smo, – upozorava naš selektor Dejan Udovičić, koji je vodeći naše mlađe selekcije odlično upoznao perjanice crnogorske reprezentacije. – U Svetskoj ligi u Đenovi imali smo imperativ da ih pobedimo da ne bismo stekli kompleks, ali je taj poraz njima dobro došao, jer ih je spustio na zemlju. Može da se dogodi da odluči „jedna lopta“ i mi za nju moramo da budemo spremni.
Njegov pomoćnik Nebojša Novoselac je ovako raščlanio igru suparnika:
– Moramo da zaustavimo njihove plejmejkere Gojkovića i Ivovića i da time smanjimo protivniku posedovanje lopte. U Đenovi nije igrao Zloković, a od njega preti ogromna opasnost. Veoma su dobra braća Janović, koji pored odlično šuta umeju da se ubace i odigraju duplog centra.
Denis Šefik je uvek naša velika uzdanica, pa on može da bude taj tas koji će na vagi da pretegne u našu korist:
– Crna Gora je zasluženo ušla u finale i biće to teška utakmica. Đenovskih 13:3 ništa ne znače, kao ni njihova pobeda u Atini. Imaju odlične igrače i najboljeg centra na svetu Zlokovića. Moramo da igramo bez emocija, iako su na drugoj strani naši dojučerašnji saigrači iz reprezentacije i da u finale uđemo kao da igramo protiv bilo koje druge reprezentacije.
Vanja Udovičić je na ovom šampionatu sigurno među najzapaženijim igračima:
– Prirodno se nameće pitanje šta bi bilo da to nisu dve ekipe, nego jedna kao ranije. Ali, šta je – tu je. Odlika crnogorske reprezentacije je da veliki broj njenih igrača može da igra na više pozicija u timu i te promene primenjuju na utakmici. Ipak, sami sebi krojimo sudbinu. Ako savladamo sebe onda ćemo i njih, a ako ne izađemo na kraj s našim dečjim bolestima, onda...
I Srbija i Crna Gora su pokazale da mogu da preokrenu rezultat. Crnogorci su na gotovo celom turniru prespavali prvu četvrtinu, ali su ipak zasluženo stigli u finale. Naši vaterpolisti su, na primer, gubili od Italijana u odlučujućoj utakmici za prvo mesto u grupi, a ono je obezbeđivalo da se preskoči četvrtfinale, sa 7:4 i pobedili, dok su u polufinalu Mađari stekli prednost od 7:5, ali im to nije bilo dovoljno da uđu u finale.
– I mi i Crnogorci smo završili istu školu. I nas i njih su učili da se nikada ne predajemo, usadili nam veliku želju da uvek idemo na pobedu i to je vidljivo i sada kada smo dve reprezentacije. U sutrašnjem finalu pobediće onaj ko bude staloženiji, koncentrisaniji – smatra naš vaterpolo biser Filip Filipović.
Aleksandar Ćirić je među onima koji su obeležili poslednjih desetak godina našeg vaterpola i sada mu se pruža prilika da osvoji i četvrto evropsko zlato:
– Činjenica da za titulu evropskog prvaka igramo mi i Crna Gora pokazuje koliko je naš vaterpolo kvalitetan. Odlično se poznajemo i očekujem da će biti malo golova. U finalu svako od nas dobije neko nadahnuće i uradi ono što u običnom meču ne bi mogao.
Centar Slobodan Nikić ovako razmišlja uoči utakmice:
– Ako sutra budemo igrali u odbrani kao u prvih 10-12 minuta protiv Mađarske – pobedićemo. Crna Gora ima četiri-pet igrača koji umeju da uplivaju na dva metra i to moramo da sprečimo. Protiv Mađara je ulog bio veliki, a sada je još veći.
Duško Pijetlović, koji ima isti radni zadatak kao i Nikić, kaže:
– Odlučivaće nijanse, tim pre što se mnogo dobro poznajemo i kao igrači i kao ličnosti. Crna Gora je ekipa u usponu i po rezultatima, a i po godinama.
Branko Peković, takođe centar, ovako vidi sutrašnji meč:
– U finalu iznenađenja neće biti moguća, jer se odlično znamo. Ostaje da se pruži maksimum i nadam se da će Srbija da pobedi.
Nikola Rađen obavlja lavovski posao u odbrani, ali je u Malagi postizao i vrlo važne pogotke:
– Biće ovo, što se kaže, koska u kosku, od samog početka utakmice. Neće biti poštede, neće biti emocija. Crnogorcima sigurno imaju veliki motiv, jer im je prvi put da kao reprezentacija igraju u finalu, ali ni naša motivacija neće biti ništa manja, mada smo već ostvarili veliki uspeh osvajanjem medalje.
Zaista, nije mala stvar osvojiti srebro. Ali, svima nama, a naši vaterpolistima najviše, srce bi bilo na mestu tek kad na njihovim grudima zasija zlato.