KAO USAMLJENI VUK
Sam,
kao vuk u planini,
snijegom zavijanoj,
urlik bolni iz grudi
izvijam,
a proljeće je.
Miriše cvijeće,
Tip: Poruke; Korisnik: PB-Aktus; Ključna(e) reč(i):
KAO USAMLJENI VUK
Sam,
kao vuk u planini,
snijegom zavijanoj,
urlik bolni iz grudi
izvijam,
a proljeće je.
Miriše cvijeće,
Jer prsa u prsa...?
moze.. et ja sam ZA.. :D
U grudoboju si garant jača, bisepsi su ti mašala (mislim grudni)
i bacila bi me u knockdown...
u svakom slučaju, možda i nekoliko puta u toku meča...
Sinoć mi se pjesma
otrgla iz grudi,
vidio sam kako
sna imala nisi.
Šta li te to muči
šta te iz sna budi,
kad do zore rane
na prozoru tvome
svijeća dogorijeva,
dok ti sa radija
Nema na cemu sreco... ;)
Od srca, srcu... al meni cmoka dovoljna nije... :(
HOCEM VISE... :D Srce, Hocem stihic ... Od tebe ZA MENE.. :)
E pa Slatkišu, za stihić se treba pobliže upoznati......
Haha... PB.. ako ti treba pomoc javi..
Da bi joj ga skitio dobar stih potrebno ti je nesto vise o slatkis da znas.. pa ako treba materijala, obrati se nicku plavi ili meni.. ;)
Ujedno ti se...
Ljubio sam
sa mnogo strasti
tih dana,
što u nezaborav vode.
Dva tijele,
dva srca, dvije duše
u jedno se slile...
A njene su usne
slađe od meda bile.
Gorče od pelina sada
I ja se pridruzujem izjavi nase slatkisice tebi upucena... nenoj izjavljenoj srdacnoj dobrodoslici tebi.
Raduje me da opet imam cast da citam i divim se tvojim predivnim mislima spjevane u...
Prelepo..
Drago mi je Aktus da te ponovo ovde vidim uz prelepe stihice... ;)
Hvala šećerko, cmoka za tebe velikaaa od srca. :*
Hahaha PB... slatkis se ne gura vec se oni oko nje guraju.
Znam ja i samo svi chateri i forumasi YuCafe za koga je nasa slatkis potencijalna secerna bolest.
Svi bi oni objerucke njen sladoled da...
Titrale su zvijezde
na nebu vedrom i hladnom,
mjesec se još krio
iza brda nad gradom.
Tvoja kosa boje lana,
moja ruka na tvom licu,
i suza jedna vrela
između tvog oka
i mog dlana.
Kako
Kako da se
sa tobom rastanem
kad te srce moje želi,
kako da se
od tebe oprostim
kada se duša moja
jedino tebi veseli.
Ako ti jave da sam razum izgubio
i da lupam nebuloze razne,
znaj da to se dogodilo onda
kad sam prestao da te ljubim,
i da to je dio moje kazne,
ako se ikada to desi...
Tad da li da ti kažem...
Žalosna vrba suzu svoju
u jesen je sakrila,
zima ju ukočila,
u biser pretvorila
i za proljeće sačuvala.
Dok bumbar svoj
let isvirava,
podižem novčić
sa pločnika,
MOJE MISLI PUTUJU
Sjedim,
zadubljen u misli...
oči zatvorene..
teški se kapci
na njih navalili..
kao od olova da su.
Bole...
ZAJDI, ZAJDI!
Slušam pustinju kako šuti,
dok kao totem indijanski,
zaboden u vreli pijesak stojim
a u meni bubnjaju
neki daleki talambasi,
i zurle svoj piskavi ton
do neba upućuju....
Koračam tiho po sobi,
da ne probudim sjećanja.
Mrak je ovio sve oko mene
svojim crnim somotom,
samo svjetlost sa ekrana
što osvjetljava mali prosotor
oko kompjutera
i stvara nestvarnu viziju...
Prelepo,ali jedno pitanje ako je istina u vinu,lepota u dusi,sta je sa razumom?
Pjesma vam je predivna i neznam je li osoba kojoj je namenjena svesna kolika je srecnica..
I te kako je svjesna, ta...
Družili smo se,
drug moj i ja,
sjedili i pili.
Ja pivo, a on
krvi svoje natoči
i reče:
"Baci to smeće,
u njemu nema sreće.
Probaj ovo,
u njemu je istina,
Svaka cast...ne znaci uvek daleko od ociju daleko od srca!
Hvala! Bas tako, ne znaci uvijek.
Vjetar mi treba,
da moj brod nemira
do tvoje luke dovede.
Bonaca dok vlada,
ja ostacu na pucini zarobljen,
posalji dah tvoj
da mi vodic vjetru bude,
da po mirisu tvoje kose,
sto ju miluje...
Noć osta iza nas,
i kiša što kvasi prozore.
Sivo nebo napaja
zemlju žednu.
Kišne kapi
što život znače
još uvijek padaju,
raste drvo želja
negdje duboko u nama,
kiša mu hrani dušu.
Na put se spremam,
već sutra krećem,
a kuda,
Bog će to sami znati.
Spakovah stvari
u kofer stari,
i to da ih
što manje bude.
Ti slatka, sladjana, sladja, najsladja
zeno sa zutim i zelenim,
pomijesanim bojama,
u tvojim divnim ocima,
ocima punim ljubavnog prkosa.
Rodjena tri si medj' zvijezdama,
tamo na kraju...
Ne, nije to
ni prepisivacka,
nije to ni podstrekacka,
nije to ni ostavljacka,
nije to ni tuzbalacka.
Ne, nije ona
nastala ni danas,
nastala ni juce,
nastala ni prije godinu,
nastala ni u...
Zora sviće,
magle se ulicama vuku,
nigdje vjetra da ih rastjera.
Studeno jutro, koža se ježi,
vučem za nogom nogu.
Vučem se lijeno i teško,
kao magla
siva od smogova,
iz grada...