..pa cini mi se da ti ja nesto reko....nisam ja glupa kao sto to izgleda..al jbga tako je draga....bice bolje.....
..pa cini mi se da ti ja nesto reko....nisam ja glupa kao sto to izgleda..al jbga tako je draga....bice bolje.....
..nemam snage bas ni za sta,
samo sto jos bol me drzi,
bol u dusi,bol u srcu,
bol paklena,sve do srzi.......
Teško je kad ti duša nije shvaæena,kad voliš a ljubav ti nije uzvraæena.Kad od tvojih snova ostanu samo zgarišta.Kad tebi neko znaèi sve...a ti njemu...ništa!!!
..nemam snage bas ni za sta,
samo sto jos bol me drzi,
bol u dusi,bol u srcu,
bol paklena,sve do srzi.......
Kako se èuva ljubav
...Majka i djeèak hodaju plažom...
U jednom trenutku djeèak upita: "Mama, kako se èuva ljubav??"
Mama ga pogleda i odgovori: "Uzmi malo pijeska i stisni šaku..."
Djeèak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje... "Ali mama, pijesak mi bježi..!!!"
"Znam, a sada otvori potpuno šaku..."
Djeèak posluša, ali uto zapuhne vjetar i odnese sav pijesak s dlana..
"Ni ovako ne uspijevam zadržati pijesak..!!"
Na to majka, sa smješkom na licu, reèe: "Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drzi dlan kao da je u obliku žlice, dovoljno zatvoren da ga saèuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan..."
Djeèak uèini kako mu je reèeno i pijesak mu ostane na dlanu, zaštiæen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste...
Eto.. kako se èuva ljubav..
Ljubav upita prijateljstvo : "Zašto ti postojiš kad postojim ja?"
"Da nosim osmijeh tamo gdje ti ostaviš suzu.." odgovori prijateljstvo.
ljubav je akd volis nekog svimsrcem i dusom.. akd volis nekoga vise od od zivota
a tuga je akd ta ljubavnije uzvracena.. kad ta osoba voli tamo neku drugu....
Kad ti zore osvanu bez boje, spominjaces ti tad ime moje,
kad ti nemir prostruji kroz vene, to bol ti mira ne daje zbog mene..!
Originalno postavljeno od slatkisica
e bas tako
Nista Na Svetu Toliko Ne Boli... Nego Kad Srce uzalud Voli!
ljubav je kad nekoga volis vise nego samog sebe
ljubav je kad mu prastas i najvece greske
ljubav je kad zaspis s njegovim likom
ljubav je kad si spreman i drugom da ga das samo da je njemu dobro
ljubav je kad i pored svog kratkog zivota zelis snjim da provedes i to malo sto ti ostalo
ljubav je kad volis samo jednom pa cak i kad je to bolno
ljubav je kad mu das da te povredi
ljubav je kad zbog njega nemozes vise da volis
..nemam snage bas ni za sta,
samo sto jos bol me drzi,
bol u dusi,bol u srcu,
bol paklena,sve do srzi.......
Ljubav?
Evo veæ danima se trudim da ne mislim na tebe. I stalno se sve završava samo na bednim pokušajima da te zaboravim. Pred oèima mi tvoj lik, onako nežan i mio, pogled strastven pun èežnje i željan mojih dodira. Ljudi kažu da jedino oèi nikada ne lažu, samo duboko pogledaj u njih i videæeš dušu èovekovu. A u tvojim oèima vidim sigurnost, tugu, požudu i vidim sebe. Ne seæam se da su me još neke oèi tako gledale kao tvoje. U tvojoj blizini oseæam nemir u telu. Kao da me neka sila vuèe ka tebi. Kada nisi pored mene tada me jedino misli o tebi èine sretnom i ispunjenom. I dok mislim o tebi postojiš samo ti i praznina koja nam je suðena. A onda osetim kako mi telo podrhtava. To je samo požuda i to æe proæi. Tada pomislim, da æe se veæ prvog jutra, još dok se sunce bude raðalo sve rasprštati kao sitne èestice koje lete po sobi i prelamaju se na suncu. Da æe sva ta požuda nestati u prvom jutru koje doèekam sa tobom. I da æe tada ova praznina koju osetim kad nisi tu postati nepodnošljiv bol. Znaš onaj koji kida dušu i ostavlja trag. Zato æu se polako povuæi. Možeš me nazvati i kukavicom i izdajicom ali ja nemam snage da se borim protiv sebe. A ako ostanem moraæu. Jer tebe ce požuda proæi a mene rane ne.
"Život je ono sto ti se dešava dok ti praviš planove za život."... J.Lennon
uffffffffffffffff DJEDJAAAA svaka castttt
lepo napisanoooo!!!!!
Jednom davno, svi ljudski osecaji i svi ljudski kvaliteti nasli su se na jednom
skrivenom mestu na Zemlji.
Kada je Dosada zevnula treci put, Ludost je, uvek tako luda, predlozila: "Hajdemo
se igrati skrivalice! Ko se najbolje sakrije, pobednik je medju osecajima."
Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavsi precutati, zapitala: "Skrivalice?
Kakva je to igra?"
"To je jedna igra", zapocela je objasnjavati Ludost, "u kojoj ja
pokrijem oci i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete. Kada zavrsim sa brojanjem,
polazim u potragu i koga ne pronadjem, taj je pobednik."
Entuzijazam je zaplesao, sledilo ga je Odusevljenje. Sreca je toliko skakala da je
nagovorila Sumnju i Apatiju koje nikada nista nije interesovalo.
Ali nisu se svi hteli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se skrivala?
Ionako je uvek,na kraju, svi pronadju. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je
zapravo mucilo to sto on nije bio taj, koji se setio predloziti igru. Oprez nije hteo
reskirati.
"Jedan, dva, tri." pocela je brojati Ludost. Prva se sakrila Lenjost, koja se kao i
uvek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vera se popela na nebo, Zavist se sakrila
u senku Uspeha koji se muceci popeo na vrh najviseg drveta. Velikodusnost se nikako
nije mogla odluciti gde ce se sakriti, jer joj se svako mesto cinilo savrsenim za jednog
od njenih prijatelja. Lepota je uskocila u kristalno cisto jezero, a Sramezljivost je
provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je nasla svoje mesto u letu leptira, a Sloboda
u dahu vetra. Sebicnost je pronasla skroviste, ali samo za sebe! Laz se sakrila na dno
okeana (laze, na kraju duge!), a Pozuda i Strast u krater vulkana. Zaborav se zaboravio
sakriti, ali to nije vazno.
Kada je Ludost izbrojavala 999.999, Ljubav jos nije pronasla skroviste jer je bilo sve
zauzeto. Ugledavsi ruzicnjak, uskocila je, prekrivsi se prekrasnim pupoljcima.
"Milion", povikala je Ludost i zapocela svoju potragu.
Prvo je pronasla Lenjost, iza najblizeg kamena. Ubrzo je zacula Veru kako raspravlja
o teologiji s Bogom, a Strast i Pozuda su iskocile iz kratera od straha.
Slucajno se tu
nasla i Zavist, i naravno Uspeh, a Sebicnost nije trebalo ni traziti.
Sama je izletela
iz svog savrsenog skrovista koje se pokazalo pcelinjom kosnicom. Od tolikog trazenja
Ludost je ozednela, i tako u kristalnom jezeru pronasla Lepotu. Sa Sumnjom joj je bilo
jos lakse jer se ona nije mogla odluciti za skroviste pa je ostala da sedi na obliznjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronasla gotovo sve. Talenat u zlatnom klasju zita, Teskobu
u izgoreloj travi, Laz na kraju duge (laze, bila je na dnu okeana!), a Zaborav je zaboravio
da su se uopste icega igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigde pronaci. Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kada
je vec bila besna, ugledala je ruzicnjak. Usla je medju ruze, uhvatila suvu granu i od
besa i iznemoglosti pocela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se zacuo bolan krik.
Ruzino je trnje izgrebalo Ljubavi oci.
Ludost nije znala sta da ucini. Pronasla je pobednika, osecaj nad osecajima, ali Ljubav
je postala slepa. Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i naposletku odlucila
zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.
Tako je Ljubav ispala pobednik nad osecajima, ali ostala slepa, a Ludost je prati
gde god ide.
"Život je ono sto ti se dešava dok ti praviš planove za život."... J.Lennon
Markeri