PREDOSECANJE
Poznavala sam te kad sneg se topi,
Topi i duva vetar mlak.
Blizina proleca dusu mi opi,
Opi pa zudno udisah zrak.
S neznoscu gledah stopa ti trag,
Trag u snegu belom
I znadoh da bices mi drag,
Drag u zivotu celom.
Poznavala sam te u zvonak dan,
Dan pijan, svez i mek.
Cinjase mi se vec odavno znan,
Znan kad te poznadoh tek.
S neznoscu gledah stopa ti trag,
Trag u snegu belom
I znadoh da bices mi drag,
Drag u zivotu celom.
Poznavala sam te kad kopni led,
Led, dok se budi proletnji dah,
Kad dan je cas rumen, cas setan, bled
Kad sretno je i tuzno u isti mah.
S neznoscu gledah stopa ti trag,
Trag u snegu belom
I znadoh da bices mi drag,
ODGOVOR
Pobrala sam spokojno reci tvoje plahe
i pune nekakvog bola,
jer znam, neces otici u monahe,
kao sto zbog neceg kaza.
O, veruj mi, bice i drugih staza
kojima ces pobeci od mene ti.
Pomisli samo kako mene nije ni bilo;
kako sam ja samu sebe izumela
samo da bi me ti voleo,
samo da bih umela
biti san tvoj o meni,
tvoj san koji me je gorko boleo.
Ili poveruj jednog dana
kako mi dusa smeta
da imam duse,
kako mi srce smeta
da te volim celim srca toplim dnom.
Pomisli kako sam ja stkana
od nadopunjavanja zivota snom.
Pomisli sve sto ti je uteha.
Poveruj kako sam ja kriva
Sto u meni jos pre rodjenja,
pre detinjstva i pre mladosti
gori bolna i ziva
strast da svoje i tudje radosti
pretvaram u bol.
Ili pomisli, da je i moglo biti
sve za cim tvoja pesma zali,
bilo bi tek za dah casa,
pa vecnost celu opet ne bi znali
jedno o drugom;
u nepovrat i nista ipak bi moralo
sve da utalasa.
Pomisli, izgubicemo se u noc
kao pesme tvoje odjek tuzhni
u moj kraj;
i znaj, i san i covek
i bol i sreca prolazna da je;
i da nista nema toliku moc
da vecno traje.
Ili, kada gorku ovu
od mene dobijes vest,
pomisli da je isti ceo svet,
i bolnu o meni svest
uzberi kao otrovan cvet
i baci je na drum.
I pomisli ponovo
kako mene nije ni bilo,
kako sam ja samu sebe izumela
samo da bi me ti voleo,
samo da bih umela
biti san tvoj o meni,
tvoj san koji me je gorko boleo.
Markeri