PB-Aktus kao prvo kompliment za pesme..
Jel smem znat dal su to biografske pesme???
Ti i ja,
ko svijeta dva sad zivimo.
Da postojimo...
o kako to dobro znamo..
i osjecamo,
a ne mozemo..
da se vidimo.
Da..
bas toga se i plasimo..
da se vidimo...susretnemo..
i da u vatri zivoj sagorimo...
da se za sva vremena..tad..
i bez nase volje izgubimo.
Ovako....
dok jedno za drugo znamo...
da postojimo...
da zivimo...
mi se osjecamo.
I ponekad,...
samo ponekad...
tako se priblizimo,...
skoro da se dodirnemo.
A tad...
tijela nam zatrepere...
od zelje...
zelje za svim sto je nemoguce..
Od zelje....
da nam se ruke prepletu...
da nam misli se
jedna u drugu upletu..
da jedna drugu dokuce..
O kako...
kako samo od te pomisli
postaje vruce..
da nam sutra ne bude juce,
vec da nase juce ostane..
da nam to nase sutra postane,..
da vratimo one dane
kad ti i ja...
jedan svijet smo bili..
kad bliski bjesmo,..
i kad se jedno od drugog
nismo krili...
kad vjecnost postati htjesmo.
A sada...
ti i ja...
ko svijeta dva...
paralelna..
zivimo...
i nekad...samo nekad..
tako blizu prodjemo..
jedno uz drugo..
tako blizu.
Tad te osjetim..
tako te zivo osjetim..
moja tugo.
Mi,...
mada stvoreni jedno za drugo...
sresti se ne smijemo...
i trajace to jos dugo...dugo,
sve dok zivimo....
mi cemo da se osjecamo..
i sjecamo...jer..
nista nam ne osta drugo...
kad se volimo.. a mi...
a ti...
to ne smijes,
pa sad se i od mene...
i od sebe...
sebe same krijes.
Mogu mi reci da sam lud..
da bulaznim..
i previse mastam..
ali ja znam...
ja tebe,
o kako zivo osjecam..
da tu si..oko mene,
u tom svijetu drugom..
od tebe dolaze sjene
i kruze oko mene...
jer ti si tu....
nevidljiva..
a tako ziva...
i znam, ja to znam..
da u tebi ljubavi jos ima.
...........................
Ali ja znam...
i ti to znas..
da nam sudbina
ne bjese naklonjena bas..
I mada...
mada smo htjeli...
ne dadosmo
da nam se ostvari san..
i sve osta samo ne zelji..
Mada to ne htjedosmo...
ipak se prekasno sretosmo.
Kradem Bogu dane,
dok cekam da mi svane
Pokusacu danas pobijediti sebe,
pokusaca malo da te zaboravim,
pokusacu mila ne mislit na tebe,
i snove o sreci za tren izostavit.
Danas cu sa vjetrom plahim drugovati
razvijavat misli u krosnjama palmi,
pokusacu sreco stati tugovati,
da bar za trenutak ostane mi prazan
u srcu mi kutak ranjeni i tamni.
Danas cu sa morskim valom saputati,
tvoje ime njemu tugo cu odati,
da dubna morska moze sve nemire moje
u ime mi nade u se progutati.
Danas ce mi misli biti tebe pune,
al' ne one tuzne sto mi dusu more,
a srce mi danas u srecu se kune
kao da kraj sreci spoznat ne razume,
kraj pucine morske sanjacu do zore.
I kada se probudis, snena ljepotice,
do usana tvojih moj ce vihor stici,
ljubice ce ti njezno i usne i lice
dal ce novu buru u tvom srcu dici.
Upitaj se tada kad cjelov osjetis,
da li je to pravda i Bozija volja,
da li mozes samo na treen da se sjetis
da l je usamljenost nasa od ljubavi bolja.
Kradem Bogu dane,
dok cekam da mi svane
DODJI DA SUTIMO!
Dodji,
da sjedimo na stijeni
sto iznad mora se sto pjeni,
dize.
Zagledajmo se
u zvjezdano nebo,
i pricajmo sutnjom muklom,
tajnu koju ne smijemo
izreci.
Ruka u ruci,
pogledi sneni,
nagon u tebi sto budim,
kao zeni,
i nijeme rijeci.
Vjetar sto ogoljava
misli neizrecene,
tvoj pogled, lelujave sjene
i udari talasa o hrid,
stisni se blize,
dok oko nas se dize
od sutnje mukle zid
Kradem Bogu dane,
dok cekam da mi svane
Auuuuuuuu PB ako si ti ovo pisao SVAKA CAST
mnogo u dobre pjesme.......U srce me udaraju hahahah
Misljenje je kao dupe....Svak ima svoje
Ukrascu moru talase,
da lice poslije suza umijem.
Ukrascu vjetru zvizdanje
da pjesmu tebi posvetim.
Trazicu od Boga oprostaj
za to sto sam te volio,
al necu traziti kajanje
sto te nisam prebolio.
Samo bih u zivotu zelio,
jos jednom da te osjetim.
Kradem Bogu dane,
dok cekam da mi svane
Markeri