Osmakinja
Bio je utorak, suncan dan, nad gradom su visile slike ruzne. Hteo si vinom da utesis dusu, zasto su prve ljubavi tuzne... Osetio si tada nesto toplo, pomislio si to je ono sto ti treba jedan kaputic zute boje i jedan komad plavog neba. Rekli su ti da sam osmakinja, uredan zivot, knjige, a ne sminka i rekli su ti " ma pusti je ortak" nije za tebe uobrazena klinka. Tog si me dana pratio do kuce a ja sam ti pricala skolske probleme, posao si da me poljubis ali su te sprecile moje knjige. Pomislio si da nemam pojma, shvatio si da nece biti lako, ali mali moj nisam ja budala i poceh to da dokazujem polako. A druga
strana bajke o nama, pise o ljubavi velikoj do neba u rana
jutra i hladne noci, znala sam mali sta ti treba. Umela sam da te ljubim dugo, htela sam
sa tobom ispod duge i imala sam 14 godina i plave oci prepune tuge.
Znam sve je bilo tako lepo, sa mnom si provodio dane sto zivot znace, crvenu traku u smedjoj kosi i tuzan pogled, voleo si sve jace. Jos jedan utorak u mesecu, mlada
sto umornim zrakom luta, gde li sam sada? Da li te volim, pitao si se bezbroj puta i cekao si me ispred kuce. Uz vetar i prve pahulje isao ulicom desno do parka, do te proklete osnovne skole, tesko sam cutala i gledala u prazno, nisu pomagale nikakve fraze. Ko zna mozda sam bila tuzna jer takve su sve osmakinje. Ne znam zasto si me primetio jer nisam bila posebno lepa, ni ime moje nisi voleo ali sta ces, kazu:,, LJUBAV JE SLEPA”
Nisam se bojala ni vetra ni
mraka volela sam sa tobom
setnje duge, nikad ti nisam rekla " VOLIM TE " jer sam
se beskrajno plasila tuge.
Sanjala sam buducnost u Americi, to mi je kazem zivotni san, a ti ko pravi BALKANAC zaboravio moj 15 rodjendan. Sad cutim i gledam u prazno kad me pitas zasto sam tuzna, ponosno ti kazem:
" IZVINI, DA LI SE ZNAMO?"
Markeri