Bili su par iz snova,ona dugonoga crnka,velikih smedjih ociju,a on visok, jak, crnokosi mladic. Upoznali su se preko prijatelja i odmah se jedno drugom svidjeli. Postali su par,u drustvu omiljeni. Ona malo povucenija, sa bozanstvenim osmjehom,a on otvoren tip sa plavim ocima,koji zbija sale na svoj i tudji racun.
Bili su vec tri godine skupa i jedne veceri ju je izveo na veceru i u prepunom resoranu kleknuo je pred njom i zaprosio ju. Nikad ga do sada nije vidjela tako zbunjenog i odlucnog u isti trenutak. Naravno, pristala se udati za njega,voljela ga je,.obozavala.
Mjesci su polako,ali sigurno prolazili, upoznala je njegove roditelje,a i njega je dovela kod svojih. Osvojio ih je na prvi pogled kao i nju.
„Jos tri mjeseca do naseg dana!“, rekla je sa smjeskom ususkana u njegov topli i sigurni zagrljaj.
„Da“ , odgovorio je…“jedva cekam!“ „Ali sada moram poci,ujutro radim!“
Poljubio ju je za laku noc,rekao joj da je voli najvise na svijetu (naravno, odgovorila mu je i da ona njega voli) , obecao da ce joj se javiti kad stigne doma i otisao.
Zaspala je ubrzo nakon njegovog odlaska, ali ju je probudilo zvono na vratima. Pomislila je da je nesto zaboravio pa se vratio,al kad je pogledala na sat bilo je 3h i nije bilo sms poruke na mobitelu. Pomislila je kako je vjerojatno zaboravio se javit, vec je mislila kako ce ga prekoriti ujutro.
Tako razmisljajuci posla je otvoriti vrata na kojima je netko nestrpljivo zvonio.
Kad je otvorila,bio je to njegov brat.
„Marko sta ces ti tu,jel se nesto dogodilo???“, pomalo se osjecala panika u njezinom glasu,a u dusi joj se budio neki nemir.
A Marko je samo tiho rekao…“Poginuo je!“
Nije jos bila svjesna o kome prica,al ju je Marko samo cvrsto zagrlio i tada je shvatila. Pocela je vristati, udarati oko sebe…
Njezin svijet se srusio…pa maloprije je bio tu…
„Zelim ga vidjeti!2, izustila je tiho u bunilu.
„Nitko ga ne moze vijdeti,bolje je za tebe da ne vidis nista!“
Za dva dana je bila sahrana. Doveli su je polusvjesnu u crnini na groblje. Na groblju je nastala jos veca tuha kad su ugledali nju,onako slomljenu. Bilo je jako puno ljudi, tu je stajala i njegova mala,grcila se do poda od bola, tata, brat..svi prijatelji,.poznanici…
To je bio najgori dan u njezinu zivotu, nije sama mogla ni hodati,brat ju je nosio. Kad su spustali lijes,nagnula se nad grob i spustila bijelu ruzi medvjedica kojeg joj je on poklonio i vrisnula…“Povedi i mene sa sobom!!!“ Svi su ostali zapanjeni, nije bilo covjeka koji nije pustio suzu…
Proslo je par dana od sprovoda… tih dana se i ne sjeca jer ih je provela pod sedativima. Pocela si je prigovarati da ga nije smijela pustiti da ode one veceri…
Poslije nekog vremana je saznala i pojedinosti nesrece…Naletio je na njega sleper i smrskao mu auto o brdo,nije bilo sanse da prezivi.
Ona je od tada zivjela samo u suzama, jer je mislila da bez njega nista nema smisla, da bez njega ne moze i da je s njim otisla sva njezina sreca
Prosla je godina dana, koju je uspjela izgurati uz ogromnu podrsku obitelji i prijatelja. Polako se pocela vec smijati, malo liciti na djevojku prije nesrece.
Ne, nije ga zaboravila!!!
Ali zivi u sjecanju na njega i tjesi se pomisli kako on nebi volio da ona pati… gorb posjecuje svaki dan s bijelom ruzom…nedostaje joj.
…Uvijek ce biti dio nje,sa njim u gorb je otisao i dio njezina srca.. Uvijek ce ga voljeti
OVO JE ISTINITA PRICA...
Markeri