Pismo kćeri iz srednje škole
Dragi mama i tata,
Prošla su već 3 mjeseca od kako sam otišla u školu. Nisam vam dugo pisala pa sada ispravljam tu grešku.
Pa, prilično mi dobro ide. Fraktura lubanje i potres mozga su već skoro prošli. A, da ... do toga je došlo kada se učenički dom zapalio, i ja sam iskočila kroz prozor. Srećom, taj požar, i mene kako skačem, vidio je radnik na obližnjoj benzinskoj pumpi i vatrogasci su brzo stigli. Također me je posjetio u bolnici, i kako je moj stan izgorio, ponudio se da živim kod njega. Taj stan je više bio kao podrum, ali je sladak. Zaljubila sam se u njega i odlučili smo se vjenčati. Još nismo odredili datum za vjenčanje ali će to sigurno biti prije nego što počnu primjećivati znaci trudnoće. Da, mama i tata, trudna sam. Sigurna sam da jedva čekate da postanete baka i djed, i da ćete mojem djetetu posvetiti istu pažnju i ljubav kao i meni kad sam bila mala. Razlog kašnjenja našeg braka je što moj dečko ima neku manju infekciju, koju sam i ja slučajno dobila od njega. Ovo će uskoro proći, jer redovito uzimam injekcije penicilina. Znam da ćete ga raširenih ruku primiti u obitelj. Vrlo je uljudan, mada nije baš puno obrazovan. Iako je druge rase i religije od naše, sigurna sam da njegova boja kože neće biti prepreka u vašoj ljubavi prema njemu. Sigurna sam da ćete ga zavoljeti kao ja. Čim prije što dolazi iz dobrostojeće obitelji. Naime, njegov otac je ugledan kovač u njegovom selu, u Africi, odakle dolazi.
Sad kad sam vas obavjestila o zbivanjima, moram vam reći da ipak nema ni jednog čovjeka u mom životu, da nisam trudna, ni bolesna i da ne živim u podrumu nego u domu jer požara nikad nije ni bilo, pa samim tim ni frakture lubanje. Ali bilo je jedinice iz povijesti i jedinice iz kemije, a ja sam samo htjela da vam ovo prenesem u najboljem mogućem svjetlu.
Vaša voljena kći.! ! ! ! !
Markeri