Lezimo na travi opruzeni
pogleda uprtih u zvezdano nebo .
Ovo je nasa poslednja noc ,
jer sutra odlazis od mene daleko .
Kost u grlu zastala
neda mi da pricam ti
sve one lepe reci
koje si nekada volela cuti .
Srce se steze u grcu ,
suzno je oko zamuceno .
U uhu odzvanja eho
tvojih prigusenih jecaja .
Proklinjem sudbinu , tvoju i moju ,
zasto je tako surova prema nama ?
Zasto nam neda da budemo srecni ,
od sutra sam sam i ti si sama .
Javi se bar ponekad , ako hoces ,
pisacu i ja tebi pisma duga ,
trajace to dok se kod tebe
ne pojavi drugi , a kod mene druga .
Markeri