prvo ide poezija bez naslova....
izadji na balkon...
oseti vetar u vazduhu..
to moji prsti su koji lice ti miluju...
vidi oblak gde smeje se..
to moj osmeh je, koji uziva u lepoti ochiju tvojih...
twoje tlo pod nogama...
to moje ruke su koje ..tebi sigurnost daju...
oseti kapi kishe u vecernjoj oluji...
zar newidis kako neko za tobom plache?
cvet ili laticu twoje ruze uberi,
u grudnjak stawi je, i znaj...
da moj osmeh zauvek bice urezan u dushi twojoj.....
nashe dve odaje jako jako bliske su,
nasha dva srca njima nalik postace...
pogledaj te stihove sto nocima bude me...
a ti rekla si da dushe srodne smo,
da polovina moja si a ja tvoja - sto mi ispunjava srce moje...
da umes da me zacaras, verujem ti srca puna...
ti kraljica si u odajji... ali kao i meni, fali ti kruna...
tako sve je jednostawno, a komplikuju ga dushmani...
nemoj tuzna biti, soli nije mesto na rani....
u zagrljaj moj udji, videces pozuda sta je...
videces da krv koja tece mojim venama moze da kljuca...
ja po tvojoj meri krojen sam..
pa nek to izaziva i strah u kostima tvojim....
Markeri