"... postojalo je vrijeme u nasim zivotima kada smo bili toliko bliski da je izgledalo kao da nista ne moze zasmetati nasem prijateljstvu i bratskom odnosu, i samo nas je mali most radzvajao. bas kada su htio da krocis na njega, pitao sam: 'hoces li da predjes do mene?' - istog trenutka ti to vise nisi zelio; i kada sam te ponovo pitao, cutao si. od tada su se ispred nas isprijecile planine i nabujale rijeke i sve sto nas razdvaja i otudjuje, pa cak i da smo zeljeli da se susretnemo, to ne bismo mogli. ali sad kada razmisljas o tom malom mostu, rijeci te izdaju i ti jecas i cudis se..."
Fridrich Nitzsche
Jedna osoba se sprema da predje most, to jest, da se priblizi drugoj - a u tom istom trenutku druga osoba je poziva da ucini bas sto je nameravala. tada prva osoba nije u stanju da nacini taj korak, zato sto bi sada izgledalo kao da se potcinjava drugoj - moc se ocito isprecila na putu bliskosti...
Zasto smo tako sujetni?
Sta je to sto nas sprecava da ucinimo taj korak ?
Da cujem vas , sta o svemu ovome mislite .
Markeri