Stihovi

[zvuk tisine]

Ako ides bilo gdje jedno znaj
necu ti stajati na put
budi iskrena
ja neccu biti ljut
i svaku svoju tajnu otkij mi
reci mi da znam ucini to
samo budi iskrena
i bicu prijatelj tvoj
Znaj
ljubavi svako dodje kraj
kad dvoje losi postanu
prijatelji tesko ostanu
i dobro znaj
za tebe uvijek bicu tu
u pola noci kad ti zatrebam
k'o prijatelj cu puno toga da ti dam
samo mi reci da znam
Ako jednog dana sama osjetis
potrebu da zivot promijenis
da s drugim probas to
necu ti uzeti za zlo

[zvuk tisine]

Daj reči guste ko smola
I reči kao krv neophodne
Za naše prazne ruke bola
Podignute u svetlo podne.

Daj onu strašnu reč što tone
Još neprobuđena u mrak mesa
Od koje grudi muklo zvone
Kao negledana kap nebesa.

Daj reči koje imaju telo
I u telu srce crveno,
Sve one koje će gorko čelo

Naći u svetu razbijeno.
Daj reči gorde ko mač topola
Za naše prazne ruke bola.

[zvuk tisine]

Odmaram oci na pismu tvom
Tragu od tebe jedinom
Necu ga nikad otvoriti
Sta ako pise:”Zaboravi”?

Mnogo sam zena pozeleo
Samo sam tebe sanjao
Svakog te dana cekao
Voleo

Po meri tvojoj, po grudima
Moja je saka stvorena
Na telu tvom da zadrema
Moja je ruka navikla
Kada bi htela sada
Kad bi se setila
Da te na istom mestu cekam ja

[zvuk tisine]

tamno je nebo zemlju pokrilo
jesen je sumorna tu
negde u meni hladnih obala
i vetrova severnih zvuk
slusam svemir kako govori
sudbina nije za nas
tvoje mi ruke salju bogovi
do mene tvoj dopire glas

povedi me u noc, i ostani u snu
oprosti mi za sve, i budi samnom tu
kisu s oblaka prolio bih svu
zaboravi na sve i budi samnom tu

umoran trag u dugim nocima
na tebi prepoznajem
verujem samo tvojim ocima
i tebi se predajem

povedi me u noc, i ostani u snu
oprosti mi za sve, i budi samnom tu
kisu s oblaka prolio bih svu
zaboravi na sve i budi samnom tu

[zvuk tisine]

Sanjam da te opet slusam kako dises
Kako dises dok savija se trava
Da me dira tvoja kosa plava
Tvoja kosa na mom licu draga

Sanjam da se opet volimo u klasju
U tom klasju sto lezi tu pod nama
I da luta tvoja ruka vrela
Tvoja ruka preko moga tijela

Samo jedan zivot imam i ludo ga bacam
Jer zavoleh jednu zenu, zenu koju sanjam
Samo jedan zivot imam, koji nisam htio
Jer zavoljeh jednu zenu koju nisam smio

Samo jedan zivot imam i ludo ga bacam
Jer zavoleh jednu zenu, zenu koju sanjam
Samo jedan zivot imam, koji nisam htio
Jer zavoljeh jednu zenu, zenu koju sanjam

Sanjam da ti kazem \"Vrati mi se draga\"
Ako treba pobegni od svega
Jer je zivot samo ovaj jedan
Nema nista, nista izvan njega

Samo jedan zivot imam i ludo ga bacam
Jer zavoleh jednu zenu, zenu koju sanjam
Samo jedan zivot imam, koji nisam htio
Jer zavoljeh jednu zenu koju nisam smio

Samo jedan zivot imam i ludo ga bacam
Jer zavoleh jednu zenu, zenu koju sanjam
Samo jedan zivot imam, koji nisam htio
Jer zavoljeh jednu zenu, zenu koju sanjam
Jer zavoljeh jednu zenu, zenu koju sanjam

[zvuk tisine]

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati najtužnijr stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U noći kao ova, bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.

Slušati noć beskrajnu, još mnogo duže bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je pusta zvijezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini,
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti. Moj pogled je traži.
Srce je moje tužno, a ona nije uza me.

Ista noć u bjelo odjevena, ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim,sigurno, ali koliko sam je volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

Drugome! Pripast će drugome. Kao prije moji cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim!
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako duga.

I jer sam je u noći poput ove držao u naručju,
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
I posljednnji stih koji za nju pišem...

[zvuk tisine]

Sanjam slijeces na moj prag
Ja prostirem svilen sag
Tvoje mokra stopala
Sad bi tako plesala

Sanjam kisu, crven krov
Da se budim kao nov
Sanjam davno sanjano
Sto mi nije sudjeno

Prst i djerdan za tvoj vrat
Gladne usne vode rat
I sve teze podnosim
Sto te vrijeme odnosi

Ide ko zna koja zima
Na put oko svijeta
Lazu te kad kazu da sam sretan

Laku noc, moja mala Barbiko
Dzaba sve, al' ja sam na te navik'o
Usnama slucajno ali srcem beskrajno

Prst i djerdan za tvoj vrat
Gladne usne vode rat
I sve teze podnosim
Sto te vrijeme odnosi

Ide ko zna koja zima
Na put oko svijeta
Lazu te kad kazu da sam sretan

Laku noc, moja mala Barbiko
Zalud sve, al' ja sam na te navik'o
Usnama slucajno ali srcem beskrajno

[zvuk tisine]

stihovi iz srca teku
utapaju se u osjećaja rijeku....
da mi srce slomljeno bilo..
nakon dugo vremena se oporavilo..
nježna poput ruže
moja ljubav je bila
dok je nije grubost
jednoga stranca uništila...
komu trnje nisam htjela pokazati
i za to sam morala ispaštati
dugo je trebalo da svu ljepotu skupi
dugo je trebalo da bude što je nekada bila...
ali vrijeme je svoje učinilo
sad je još nježnija crvenija
mirisnija ruža ta ...
ali više trnje ne krije
jer ono što je nekada bilo zaboravilo se nije
tko je ne smije dodirnuti
bol će osjetiti
jer trna dva
čuvaju tajnu srca njenoga....

[zvuk tisine]

Ti si moje utociste pred buru.
Ti si razlog mom osmjehu na licu
Ti si taj bez kojeg se ne moze.Bez tebe…bila bi izgubljena,
tvoja je ljubav cista i iskrena…
tvoje srce…prepuno ljubavi i njeznosti.
Presli smo dug put…
ceka nas jos dio te usamljene ceste…
I ako je tesko to putovanje….
i ako mozda postane jos teze…
mi izdrzat cemo…Zajedno mi smo jaci…
i jacina ljubavi nase ce nas voditi putem tim
Ja odustati necu…nikad
sve dok imam tebe.
Kad pogledam u oci tvoje tek znam…
sta je iskrena i prava ljubav…
I kad me drzis u svom narucju…
nicim se to uporediti ne moze…
jer tad…tad sam u raju.

Pusti me da lezim kraj tebe zauvjek…
da gledam tvoje prelijepo lice
I sanjam o nama i nasem zivotu…
tebe kraj sebe zauvjek…
pusti da se izgubim u zagrljaju tvom …
sve do tog dana…kad taj san postane java.

[zvuk tisine]

Pustit cu da umjesto rijeci,govori srce moje ..
Jer ono jedino zna istinu o nama,
O ljubavi jednoj nikada ne konzumiranoj
O pjesmi nikada ne ispjevanoj..
Zelim ti sada reci sve,
Sve moje slutnje,
Ceznje,
Male tajne…
Ali mozda cu ovaj puta sve to pametnije..
Ostaviti da bude“ samo“ u mom srcu!
I kada me netko i za tebe pita
Pravit cu se da smo stranci..
Da ne razumijem o cemu mi govori,
I pustiti cu neka prica..,
A srce cu dati neka zebe,
Jer ionako smo samo jedna ispricana prica…