Stihovi

[zvuk tisine]

Cvjetaju na dlanu stihovi i priče,
K’o rubac obrubljen čarolijom stiha,
Na kojemu duša pred očima niče,
Začinjena rimom, raskošna i tiha…



Zadimi se oblak u šarenu slovu,
Odleprša ptica k’o snovita slika,
Vodeći nas svili na nebeskom krovu,
Gdje se gubi odraz zamagljena lika.



Raste bol i tuga i gorčina dana,
Koja plete vijenac na tužnom planetu,
Prostire ljepotu u dubini rana,
Što zacijele stihom… U tužnom sonetu.



Osjećaj se nudi, kao cvijet na pladnju,
Riječima se kruna od dragulja riše,
S korijenom od nježne mladice za sadnju,
Radosna se pjesma… Perjem srca piše…

[zvuk tisine]

Prosipa se šapat iz pogleda nijema
I padaju riječi na travu bez glasa
Pred njima se oblak u nevrijeme sprema
U nečuju samom, one traže spasa.



Osjećaji svi se sklonili u šutnju
Bezglasno što zvoni neprisutnim zvukom,
Nek svaki se dodir pretvori u slutnju
U otkucaj srca obgrljena rukom.



Muk prekriva more kristalima pjene
U kojoj se davi i vrištanje boja,
Duboke u vodi tek su oči njene
Okovane valom i mirom spokoja.



Tišina je pjesme nevidljivo tkana
Čuti tek je može zaljubljena duša,
Uskrsla iz snova probuđenog dana
Što tišine šapat zamišljena sluša.

[zvuk tisine]

U oblaku perja dok se snaše gube
Našla se i jedna garavoga oka,
Pa bećarske usne perjaricu ljube
Zaslađenih usta, pogleda duboka.



Započinje pjesmu snaša nasmijana,
Mekano se čuje zveckanje dukata,
Tamburica svira kao davnih dana,
Svjetlo lampe tinja poput starog zlata.



Pjesma zri u srcu, dok lampaši gore
Miris zemlje plodne, površine ravne,
Njiva se talasa k'o slavonsko more
U kojem se gube misli neke davne.



O čemu ja pjevam, čemu to i kako?
Sa rojem leptira broje se pitanja
Slavonija blista, od sreće bih plak'o,
Ljepotom začara Filozofija Svitanja.

[zvuk tisine]

Ako sada odes
nek ti bude jasno,
zgazila si srce
sto je s tobom raslo.
Ako kazes zbogom,
ne pitaj se sutra,
sto se rano budis
svakog Bozjeg jutra.
Ako sada odes,
nek ti bude jasno,
zgazila si srce
sto je s tobom raslo,
ako ljubav nasa,
znacila ti nije,
bilo bi ti bolje,
bilo bi ti bolje,
da si otisla jos prije...

[zvuk tisine]

Ne dolazi,
ti nemas nista s tim,
jedna je zena covjeka
voljela srcem svim.
Neka dodju svi,
braca,sestre i rodjaci,
neka dodju kraljevi i prosjaci,
neka puknu gromovi,
oni crni oblaci,samo da ne zazvone
tvoji koraci,
necu to moci podnijeti
i mrtav cu umrijeti.

[zvuk tisine]

Sami smo mi u tami,
poslednja noc za nas,
oluja je na pragu,osjecam to,
topao dah od suza,
vrijeme je da krene,
tisina je jer sve je receno vec.
Samo jednom,ja te molim,
pogledaj me ti,
prije nego sto vrata zatvorim,
znam da isto praznih ruku ostaces ko ja,
necu takav ja glupavi kraj...

[zvuk tisine]

Da bar mogu biti pored tebe
gledati te u tisini dok snivas

Da bar mogu nacrtati moje snove
u kojima si uvijek ti

Da bar mogu biti uz tebe i reci ti
volim tvoje lice
tvoju kosu
tvoj glas
volim cuti ono tvoje:volim te duso
volim tvoj zagrljaj
miris tvoje koze
taj beskrajni horizont u tvojim plavim ocima

Da si bar uz mene da osjetis moj mir
i kada dode noc da cuvam ti dusu

Kako da se budim daleko od tebe
bez tvog tijela da moje grije
kako da zivim bez tebe ljubeci tvoje fotografije

Mozemo zamoliti vjetar da nosi nase poljupce
i gledati mjesec u isti tren
brojiti dane-jos jedan manje
i cekati onaj
kada cu zakucati na tvoja vrata
zagrliti te njezno i sapnuti volim te
jos jednom ti reci sve ono bezbroj puta receno
ne idi od mene nikada molim te
jer zivot bez tebe ne znaci nista
i ne znam ni gdje je sjever kada uz mene nisi ti...........

[zvuk tisine]

Nista nije vazno, kao vjestina nasih osjecaja kad primi boje ljubavi
i nista ne treba osporiti promjenama koje nastaju u vremenu cekanja,
jer svako disanje tada ima svoj ritam, ponekad blag, ponekad trom,
ali ipak skladan i nas ritam, sto uci dusu vjecnom privikavanju.

Sto smo prije bili i zasto sjajnim koracima tako preplaseno zastajemo,
neznam, ali ponekad poludim poput vjetra i zaurlam tvojim bicem,
nasrnem divljacki, pa se u strahu, da ne pokleknes, povucem i utihnem
i znam suncokrete zatamniti i prisiliti ih da se mog nemirnog sna napiju.

Ali, sve to radim iz ljubavi i koliko god ti cudno izgledalo, ja te volim
i ne mogu bez tebe i vjecno sam ti zahvalna sto u meni odavno postojis.
Ovoj pjesmi ne pripisuj nikakvo zlo, niti mojoj ljubavi, oni su lom nemira
i skup su stihova svih mojih nestrpljenja i ceznje za tvojim toplim dodirima.

Neponovljiv si, neizmjerno blag i mojim snovima potreban, otkriven
i zacet u svakom mom pokretu, posadjen korijenom moje velike ljubavi,
izrastao rijekom mojih drhtaja i u svakom njenom valu ljubavlju zablistao,
dohvatio vjecni smisao i pomjerio granice mog beskonacnog svemira.

Prepoznajem pogled mjeseca u kojem zabrinuto trcis svojim toplim usnama
i poznajem obrise bijelih breza sto se skrivaju iza tvojih njeznih zagrljaja,
zato te i vodim ravnicom mojih nadanja, jezerima mojih dugih iscekivanja
i zanosnim proplancima sa kojih drvoredi visokih jablana nad tobom strepe.

Jedina moja ljubavi, samo tebi pripadam i u tvom se srcu jedino snalazim,
kao zena svaku sumnju odbacujem, kao ljubav tvojom dusom odzvanjam,
kao miris tvojim tijelom ustajem, kao vjetar tvojim se nebom propinjem,
predivni moj, nista mi u zivotu nije vazno, osim tebe i boje tvoje ljubavi.

[zvuk tisine]

....Mislila sam da te mogu zaboraviti...
... Potisnula sam te na dno povrsine svoga mora..
... Zapravo sma zivjela u tom uvjerenju...
... Sve dok nisi isplovio na povrsinu...
... Sve dok se nije vratilo ono sto je bilo prividno zaboravljeno...
... Tvoj glas...
... Sva ona sjecanja...
... Sve ono sto nas je nekada spajalo...
... Sve je to previse boljelo...
.. I ono sto sad osjecam je preveliki teret..
.. Jer ne mogu te zaboraviti...
.. Pokusavam ali mi ne ide...
.. KAD vidim tvoj lik...
... sjecanja i uspomene poprimaju oblik...
.. i tada postajem svjesna sta jos osjecam...
.. a boli me da sam ja za tebe samo stranac...
... i bojim se onoga sto se u meni javlja...
... ti si moj zivot...
... moja inspiracija...
... najveci san...
.. moje sve...
... odustala sam od svojih borbi...
... sve prepustam vremenu...
... neka bude sve kao sto je zacrtala sudbina...
... protiv nje nema borbi...
... borbi zivota...
... ti si jutro sto me zorom budi...
... ti si mrak sto me tamom vuce...

[zvuk tisine]

Došao je drugi. Poljubio mi nadlakticu i naklonio mi se kao što su to nekad radili prinčevi svojim princezama. Osjećala sam se posebno. Zagrlio me i prošao rukama kroz kosu.
"Lijepo mirišeš!"
Šetali smo ukrašenim gradom. S njim pod ruku sve izgleda tako ljepše i ugođaj je predivan. Svjećice kao nestašne zmije bih mogle gledati cijelu noć. Ne daj da ovaj osjećaj prestane. Ti budi Mali Princ, a ja ću biti tvoja ruža koju ćeš paziti od vjetra i kiše. Ne tražim puno. Ne tražim slatke riječi. Nekad djela govore više. Puno više.
Sutra ću otvoriti tvoj dar. Zanima me kakav će omot biti. Dar nije važan. Da li će biti crveni sa srcima, plavi s zvjezdicama ili ljubičasti na pruge? Voljela bih crveni.