Stihovi

[zvuk tisine]

Tiho dolazim kući
otvaram vrata pogleda snena
nema nigdje nikog
osim uspomena.
Na tvoju toplu ruku
i veliko srce
jednu malenu sliku
i vruće poljupce.
Glava mi je teška
pa zatvaram oči
još kroz nju prolazi greška
one kišovite noći.
Ne letim otada
prostranstvima ljubavi
ostala mi je samo nada
da ćeš se vratiti.

[zvuk tisine]

Potrazimo svako svoj put sada ,
kada je medju nama sve u redu ,
jer rastanak ce manje boleti ,
kada se misli da je sreca
mozda na drugoj strani .
Idi ako mislis da je tako bolje ,
idi i ne okreci se ,
a ja cu sakriti suzu na licu
od pogleda radoznalih ljudi .
Samo te jedno molim
nemoj , nemoj vise nikada
da volis nekog drugog
kao sto si mene voleo .
Nemoj da citas pesme moje ,
jer za tebe ih vise necu pisati .
I slike moje nemoj da gledas
jer one ti nece utehu dati .
Zaboravi molim te sve ono
sto je bilo medju nama .
Kise i zaborav tvoj ce trag
iz zivota moga izbrisati .
Ne trazi me vise ,
jer kajanje nemoze ,
zaceliti sve te rane ,
i bol tela skrhanog .

[zvuk tisine]

Mozda ces me se jednom ipak sjetiti, proslost tad bice za nama, izbljedelo lice i suza neisplakana, zbog tebe zivjecu i bicu sama. Jednom ces mozda pozeljeti da cujes moj glas sto dozivao te je nocima. Mozda tada kasno bice jer mene nema vise u tvojim ocima. Jednom sam te voljela na svijetu najvise tada si ti sve moje bio, kajaces se mozda jednog dana sto si me bez nade ostavio!
Jednom cu mozda i ja reci: "Za mene on ne postoji!" osjecam da se to nece skoro desiti jer te jos uvjek volim.
Znam prokockana je i posljednja sansa jednom i sama shvatila sam to, nemas predstavu koliko to boli jer treba te jedno srce ranjeno. Trebaces ti ljubav kad te ostave svi a ko zna gdje cu ja biti tada znaj da i ako ne budem medju zivima isto osjecanje u meni ce da vlada: Jednom je samo potrebno bilo da tebe ugledaju oci moje, od tada se moj zivot promjeni i sve moje postalo je tvoje. Jednom kad prohuji vrijeme jos ces teci u mojoj krvi...
Mozda tada vise necu sama biti ali ti ostajes zauvjek u meni PRVI.

[zvuk tisine]

davno sam odustala....
sve me nakako vracalo na pocetak kako god se trudila krenuti dalje,
pa sam tako odustala od nade da cu ikada ponovno zavoljeti,
iza mene uspomene prema tebi vracaju...
imao si spremne rijeci,i osmijeh koji tugu ljeci..
kad si mi kroz misli prosao...
sada ispred tebe neke druge red cekaju
jedna vise ,
sad je jedna manje,jedna blize.sad je jedna dalje
bila sam ti jedna ko nijedna
poslje tebe nisam nikom vise vrijedna...
jedu noc sam s tobom bila pa sam ljubav osjetila,
u postelji tvojoj sam blistala
dala sam ti tjelo svoje,kao da i i nije moje.....
i na sve sam s tobom pristala...
sada nemogu nastaviti dalje u svakom pogledu,
u svakom dodiru i dalje te trazim al nemogu ja vise tako
jer svaki moj ponovni susret s tobom
ponovno me vraca nedovrsenoj proslosti...
zivot ide dalje a uspomene i dalje ostaju...

[zvuk tisine]

odavno sam znala da smo tren koji prolazi,
ali koji se ne zaboravi,
zato do kraja zivota zivjet ces u meni,
i kad me jednom ne bude,
nek ostanu samo one uspomene najljepše,
da me ne pamtiš u suzama kad smo se rastali,
vec nasmješenu kad smo se sreli..
Odavno sam znala da smo sudjeni,
al da je prava ljubav u sjeni bolne sluge,
necu ti zamjeriti nikad ako me ne nadjes
i ako budes ljubio druge,
znam da se ljubavi prave rode da bi uvelicale covjeka
i smrvile ga do tuge...
Odavno sam znala da voljet cu jednom,
onako jako, da boli do kraja vjeka,
sada vidim sve što smo imali
tece u prošlost kao rijeka,
ali ta rijeka ne presušuje..
jer i ljubav zauvjek traje..

[zvuk tisine]

Ove noći ispisujem stihove maštovite i nježne.
Sklapam oči i napuštam svoje tijelo...
Odlazim...
U morska prostranstva gdje ću osjetiti neobičnu Ljubav.
U Nepoznato gdje me čeka Netko.
Na livadu gdje cvjetaju cvjetovi Ljubavi.
Na otok Sjećanja i Uspomena.
Odlazim i napuštam ovaj svijet.
Putujem snovima,
Putujem maštom,
Putujem srcem
Tamo gdje ću ležati pod zvjezdanim nebom
i promatrati najsjajniju zvijezdu..
Još večeras odlazim u san
Dozivajući noćne leptire da me ponesu...

[zvuk tisine]

Uvek sam se plašila da ti tepam
Plašila se uvek da ti kosu držim u ruci
Prestrašena bila da naglo možeš da se okreneš
i da mi uhvatiš nežno oko na svom vratu.
Jer sam glupavo verovala
da ću ako ti ruku na rame stavim
da ću ako ti prstima čelo dodirnem
da ću ako ti u tople oči grudi slijem
da ću izgubiti sebe.

[zvuk tisine]

Ukradi minutu da me zagrliš
Da me čvrsto stisneš
Da osjetim toplinu i želju..
Ukradi minutu samo za nas,
Vidiš da život juri bez naznake stajanja
Izgubljena sam, treba mi mir..
Ukradi minutu, da pronađem taj mir
Da pronađem oazu
U naručju tvom..
Molim te, ukradi minutu,
Zar previše tražim?
Samo jednu malu minutu..
Čeznem za toplinom,
Za ljubavi beskrajnom
Za zagrljajem koji ruši sumnje..
Prokleta žurba,
Pa zar ni minutu nemaš,
Minutu za svoju malju..?
Ni molećiv pogled,
Ni stisak ruke,
Ništa nije dovoljno..
Usamljena sam,
Nikako da shvatiš što mi treba
Samo minuta..
Za zagrljaj čvrsti

[zvuk tisine]

Nocas htjedoh biti sjenka,
tiha i prozirna
da me ne vidis ali da cujes
kad te dozivam

Nocas htjedoh biti svijetlost
obojeno ljubavlju
da te obasjam i da se smjestim
na tvom ramenu

Nocas htjedoh biti zrak
da me udahnes
da ti svjezinom izmamim osmijeh
kada ustanes

Nocas htjedoh biti san
da me zapamtis
i da ti se ostvarim
kad se probudis

[zvuk tisine]

Kroz noc
koracam i cekam te
kao da ides iza mene
osecam te
kao da me stalno pratis
...govorim ti
neke slatke reci
al tiho
da ne cuju drugi
onako kao i ti
kad si prisao mi
i sasvim blizu
gorele su tvoje usne
nisam te razumela
ali sam znala
sta si mi govorio
kao i ti
kad dotakao si mi usne
i oziveo me
posle hiljada praznih zivota
vratio mi nesto
sto se zove razlog
da ne pobegnem
i ne pocnem iz pocetka
isti ovaj zivot
po ko zna koji put
sa ko zna kim
dok zivim pored
ko zna koga
dok slusam neke poznate reci
a ne razumem
njihovu smisao...
koracam
kroz noc
dok oluja se sprema
osecam oko sebe
neki cudan nemir
kao da me pratis
kao tvoje usne
kao da slutis
sta ti zelim reci...

reci mi...