tu noc kada sam napisala ovo , posvadjala sam sa moj bubav..i jednostavno su rijeci krenule ..same..kao bujica..
tu noc kada sam napisala ovo , posvadjala sam sa moj bubav..i jednostavno su rijeci krenule ..same..kao bujica..
Nije me dugo bilo , a ti se raspisala . Odvojicu vreme samo za to da procitam pazljivo , jer zasluzuje vrednu paznju .
Ako ikada doživiš poraz, ne dozvoli da u tvome oku zablistaju suze, jer ljudi su zlobni i na ruševinama tvoje sreće, sagradiće spomenik svojoj pobedi .
Ljubav,
moj zabranjeni grad,
za koji kartu nemam,
a sve novce potrosih na salteru.
Ljubav,
moja bolest neizleciva
jer mi ti popi
sve lekove.
Ljubav,
ne rec,vec pesma
koju peva srce moje.
Ljubav,
koja zakljuca vrata
kad nesreca pokuca,
ali bol je stari prijatelj,
pa se reza pomeri
i vec vidim
kako se hladni pogled,kao glecer lomi
kako oci pune se vodom...
Te reci mrznje,
to ne pricas ti,
to bol vristi iz tebe
posle kojeg ostaje samo slatki eho.
Ljubav je ulica
bez znakova
gde hodas slep,
pusti je da te vodi,
Idemo.
Osmeh na mom licu
Zagrljaj nas
Sve je preliveno bojom purpura
koja prelazi u crvenu
Tvoj zaljubljeni pogled
iskazuje mi ljubav
Okrenuh sliku
Imah sta da vidim
Stari datum
Izbledela olovka
Ovo dvoje vise ne postoje
Zajedno
Ovo je samo
stara fotografija
Kao ptica
ka nebu
Polete
Ti visoko
Ruke pruzam
Da te vratim
Ali ne…isuvise je daleko…
Izmedju nas
Neraskidiva nit
Koju preseca ova praznina
Zrno razocarenja
U pesku vecem od tuge
Vetar nosi
Pravo u moje oci
Ali nema suza
Oci odavno presusise
Pisuci ti ime
Na poslednjoj strani knjige
Koja mogla je
Da ima srecan kraj…
Ovde,na dnu
I dalje se mucim
Bol vise ne osecam
Samo gorki ukus
U ustima
Kad glavu podignem.
Zatvaram oci,
Vidim samo nacrte
Nista od sarenih slika
Koje zajedno
Nekad bojismo…
Ali vremenom
Boje nestaju
Kao I cvetovi
Ako se ne neguju…
Vremenom
I rane zacele
Ali oziljci
zauvjek ostaju.
Ukoliko postoji mir, nastanjen je u tvojim ocima, izlezava se na zelenim poljima i kupa se u svetlosti dana. Sta je potrebnije coveku od kutka u kome moze da spava i sanja neograniceno?! Slazem se da bi mu i parce hleba i kap vode bili dovoljni da isprati sunce na pocinak i pozdravi kociju koja vozi mesec i zvezde nebom. U trenucima kada cujes glas svog srca i radujes se njegovom jeku, verovaces da je svet sarena lopta koja se obrce da bi nas razonodila. Stasaces u princa srece kad ti se mir, onako iznenada i bez najave, usunja u skute i zaspi ti na grudima kao umorno dete. Bajka je stvorena da bi davala nadu da je srecan kraj neminovan na kraju zivota, ali ukoliko si strepio od najslabijeg vetra i skrivao se od najsitnije kise, ne ocekuj dugu pred sobom. Morao si razgovarati bar jednom sa pticama koje su te molile za mrvu hleba i kljunovima kucale po prozoru do podneva. Verujem da si ocekivao cvrkut, makar i u zimski dan, ali kako da ti pevaju nemirnog duha?! Dakle, priznajes da nisi, a to je jedna istina koja se stidi sto je kao takva izasla medju ljude. Ti ne naslucujes zbog cega je dan pozurio da ode, a noc pozurila da stigne. Pod prstima svetlosti se lakse dodiruje masta, ali u narucju tame se oblikuje. Trazio si camac za uzburkano more, to koje se prostire pred tobom i mami te na plovidbu, bez obzira sto se sprema oluja da ga uhvati medju zube i ne pusti dok joj se ne prohte. Uocavas da je nebo tamno plavo, kao da se potuklo sa vetrom i u borbi izaslo s modricama, protiveci se njegovoj nameri. Ne cini li ti se da se senke sumnje svijaju nad morem kao da su nesigurne u dubinu vode i jacinu talasa. Vrati se da mir sacuvas daleko od njega. Zar nisi svestan da te jedna naizgled nezainteresovana zvezda moze prevariti sjajem i oduzeti ti to blago koje cuvas u pogledu godinama?! Spoznaj valove zivota sa strane, pa onda se usudi da ih dodirnes dok nose dane.
Volim te sredinom ljeta, zelim te u jesen ladnu, tvoj mi pogled srcem seta, kad mi tvoje zjene kao sjene padnu. Volim te od neba do neba i jos dalje. Volim te u zime bijele, i proljece kad zarudi, usne tvoje srecu dijele, tvoj me pogled iz sna budi. Volim te, ma volim te i voljecu vijecnost te cijelu u ljeto,jesen,proljece i zimu bijelu.
kako je ljepo biti glup.....
Daleko sam od tebe
nek te to ne boli
znaj da moje srce samo tebe voli.
Nemoj tugovati nemoj suze liti ti si moja ljubav i to ĆeŠ uvijek biti.
kako je ljepo biti glup.....
Papir zna vremenom izbledeti , ali poruka na njemu , jednom napisana , ostaje za vek vekova .
Ako ikada doživiš poraz, ne dozvoli da u tvome oku zablistaju suze, jer ljudi su zlobni i na ruševinama tvoje sreće, sagradiće spomenik svojoj pobedi .
Markeri