Moj je deda bio predsednik Zvezdinih navijaca u nasoj opstini (nije u Srbiji), pa eto mene ne zanima to. Mozda je razlog sto mi "srce ne lupa" ni za jednim nasim klubom to sto nasam bio u tom centru zbivanja, odlasci na utakmice, prepirke sa komsijama i to. Bio sam jednom na Zvezdinoj utakmici u Bgd-u na severu, pa su svi oko mene toliko duvali da sam se i ja sam napusio, nisam hteo ni da vozim nazad. A kada sam isao na kosarkasku utakmicu Vojvodine i Zvezde u Novom Sadu jedva sam spasio zivu glavu. Panduri su tukli sve redom, jedan momak je sav krvav lezao a njih trojica su ga lemali. Neko mi je otkinuo retrovizor usput i gadjao policiju. Sta de dodam. Sve je to pridonelo mojoj odbojnosti prema domacem sportu.
Danas je golman rukometne reprezentacije izjavio kako su clanovi nacionalnog saveza trazili da izgube protiv hrvata na evropskom prvanstvu... Muka mi je od svega toga.
Markeri