Divan si i volim te...
Zivot mi te doveo da me nagradi za sav bol iz proslih veza..
Hvala ti za onaj dan kada te upoznah,za one ruke sto me cvrsto zagrlise,za moje suze radosnice sto te konacno dodirnuh,
hvala ti za poljubac u obraz tik do usana..
Hvala ti za zivot,jer si mi pomogao da se izvucem iz ostrih kandzi bola...
Hvala ti sto postojis,sto se brines za mene..sto sam ti sve u zivotu..
Hvala ti sto me volis...znam da je to tesko..da sam nemoguca osoba..a ti si jak i zeljan mene i mojih mana...
A ti i kada spavam zavuces se neprimetno u moje snove..
Hodas mojim snovima kao po macu sa dve ostrice..
Cutis u snu..volis da budes gospodar cutnje..
A ja gospodar reci..
Cak i u snu nosis svoje omiljene patike..
Gledas zamisljeno..
Cak i u snu tvoj pogled kaze vise od reci..
Ti si gospodar cutnje,moga sna i gospodar moga srca...
Cesto puta je znao reci "Volim te" ,
a ja,iako sam znala da laze,odgovarala sam:
"Volim i ja tebe"...
Znam,lagala sam i ja tada,ali sam u dubini svoga srca osjecala
da bih uistinu i mogla da ga zavolim...
...sto se kasnije i dogodilo...
Zavoljela sam ga ludo,svim svojim srcem,
zavoljela sam ga toliko da je to pocelo da boli...
Bila je to ona slatka bol,koja mi je probadala grudi svaki put kad bih pomislila na njega...!
Igrom slucaja, u isto vrijeme, zavolio je i on mene!
Voljeli smo se iskreno,snazno i cisto..
Ali,zivot se poigrao nama i razdvojio nam puteve!
I pored velike ljubavi koju smo osjecali,svako je morao poci na svoju stranu,
noseci bol u dusi zbog toga...
Patili smo oboje,ali istovremeno bili smo i sretni..
sretni zbog toga sto smo se voljeli...
Vrijeme je prolazilo a mi smo se trudili da ugusimo tu ljubav,
svako na svoj nacin...
Bilo je tesko...sjecam se svojih suza,njegovih uzdisaja,nase zajednicke boli...
Ali moralo je tako da bude i prihvatili smo to.
Znali smo da je vrijeme jedini lijek i preostalo nam je samo da cekamo!
Nizali su se dani,mjeseci...
i cinilo se da je nasa ljubav izblijedila,nestala....
A onda,zivot je odlucio da se ponovo poigra sa nama
i opet nam je puteve spojio...
Bilo je dovoljno samo par rijeci da bismo shvatili da ljubav nikada nije ni nestala
nego,samo se skrila u nekom tajnom kutku naseg srca
i cekala trenutak kada ce opet isploviti na povrsinu.
Da li je to kazna ili dar od Boga,ko ce znati..?!
Zivot je cudan,pun raznih prepreka i iskusenja...
Nikada se ne zna sta donosi sutra...
............
Svidja mi se jako...
Vidim da je licne prirode i znam i o kome je rijec,pa zbog toga mi bas prijalo citanje tvoje "ispovjesti "...
Drago mi je sto pisete na ovu temu,jako je lijepa i kada ste tuzni,sretni,nervorni,zbunjeni samo napisite tu ono sto osjecate i olaksajte dusu ...
ja ako budem pisala poplavit cete forum,bolje da ja cutim
moj spasitelj__________________________
Ta bol sto godinama vec zivi u dnu duse,ta ceznja za necim sto nije tu,
taj strah od same sebe,o Boze do kad cu osjecati sve to,kojim putem krenuti,
gdje naci mir i srecu,cemu se radovati kada nisi tu,kome osmjehom krasiti dan,
kome se obratiti u gluvome satu,kome pokloniti uzdisaj,cemu suza koja nista
ne donosi,cemu osmjeh kada niko ga ne vidi,o zasto opet i samo bol,i zasto opet
suza na licu mom,kome poklanjam sve,za kime ceznes ti ludo srce,prestani vec jednom da kucas uzalud,prestani da mi stvaras bol,uzmi me Boze moj
moj spasitelj__________________________
Markeri