Evo sad, ovoga trena
nastaje pjesma lagana,
tiha i njezna
ko dusaa njena.
Nastaje pjesma sjetna,
ceznjiva i snena.
U pjesmi toj
njen duh zivi,
i mada znam
da nisam prvi,
sto na ljepotu
njenu je pao,
al mi je samo zao,
sto zadnji necu biti,
koji ce nektar
sa usana njenih piti.
Markeri