bez imena...
ni sama neznam kako bi pocela ovu pricu svemu je kraj iako nije bilo ni pocetka..
stojim na rusevinama ljubavi i lecim rane poraza..
ti nikada neces saznati koliko sam te samo volela koliko sam se radovala da se sretnem sa tvojim veselim pogledom koliko si mi znacio..
koliko sam samo toga htela da ti kazem....
koliko sam cekala dan da budem kraj tebe...
koliko sam samo noci neprespavanih provela u koje su mi u mislima tvoje oci pravile drustvo...
koliko eh koliko samo..
sami bog koji nebom vlada zna sta si meni bio ti...
a nisi to nikada ni znao....a ponos mi ne dozvoljava da skupim snage uhvatim te za ruku ukradem od svih i kazem ti koliko te volim..
ponos je i ovaj put jaci od mene same..
nemogu iz ove neostvarene ljubavi izlazim sama kao sto sam u nju i zakoracala...ja se zaljubila ti mi zalutao u srce kao neki slucajni prolaznik..
zaplamsao si nasmejao se i srce se bez borbe predalo..
medju hiljadama drugih uvek je tvoj osmeh prepoznalo...
ja znam da ti nesto znacim da isto osecaje imas za mene..
ali nesmem dozvoliti da se josh jednom sretnemo da te josh jednom vidim jel znam ako budem samo jednom osetila tvoje usne na mojima da te nikad iz srca necu moci pustiti..
ovako je bolje i za tebe i za mene
prolazi ono sto je trebalo da bude a nije bilo..
prolazis ti idem i ja dalje....
bez imena voljeno moje napustam ovo ljubav i zakljucavam srce od svih -...
Markeri