od sve po nesto
Jednoj prolaznici
Ulica je zaglusna urlala oko mene
Duga, tanka, u crnini, velicanstvo bola,
prosla je neka zena, a ruka joj ohola
pridizase, njihase skutove izvezene;
hitra, otmena, s nogom kao u kakva kipa.
A ja se napajah, u grcu osobenjaka,
njenim okom, olovnim nebom olujnog znaka,
sto zanosnu blagost i smrtonosnu slast sipa.
Jedna munja... a zatim noc! trenutna prelesti
s cijeg pogleda namah novim zivotom disem,
zar cu te samo u vecnosti ponovo sresti?
Drugde, daleko ! Prekasno ! Mozda nikad vise !
Jer ne znas kuda cu, ne znam kuda si nestala,
ti koju mogah voljeti, ti sto si to znala !
Charles Baudelaire ( A une passante )
1111111111
Ps : napokon nasla vidis da nisam zaboravila
2222222222222222222222222
Velika je nesreća kad čovek ne zna šta hoće, a prava katastrofa kad ne zna šta
može.
333333333333333333333333333333333
daliborce faal ti srce na poklonot
opet ja 555555555555555555555555
bilo sta od sledeceg
Markeri