Originalno postavljeno od
Dadi
Crno Kraljevstvo
Crno kraljevstvo
Nil nije bio jedina kolevka egipatske civilizacije. Južno od prve katarakte prostirala se tajanstvena zemlja nazvana Nubija, koju su naseljavali ljudi crne kože, a najmoænije kraljevstvo te zemlje zvalo se Kuš.
Pod egipatskom vlašæu
Još od nastanka svoje države egipatski faraoni su napadali Nubiju - bogata je bila ova zemlja i iz nje su odnosili zlato, srebro i slonovaèu. Naravno, i robove. U doba XVII dinastije Egipæani prestaju samo da pljaèkaju ove zemlje - oni ih osvajaju, sve do èetvrte katarakte. Tokom devetnaeste dinastije poèinje i podizanje gradova, tvrðava i hramova, pa viši slojevi nubijskog stanovništva primaju i egipatsku kulturu. Tada u nastaje i jedno od najstarijih "crnih kraljevstava" sa sedištem u gradu Kermi - Kuš.
Ovo kraljevstvo najviše je ojaèalo izmeðu XVIII i XVI veka, tokom vladavine Hiksa u Egiptu. Ipak, dolazi do novog uspona zemlje faraona i Nubija i Kuš ponovo postaju plen moænih osvajaèa. Ipak, u periodu slabljenja Egipta, poèetkom prvog milenijuma pre Hrista, vojska se povlaèi iz Nubije i Kuš jaèa. Osvaja celu Nubiju i bogate rudnike koje su do tada koristili faraoni. Kušiti premeštaju svoju prestonicu u Napatu. Tada je zapretila nova opasnost: libijski carevi osvajaju Egipat i sa svojom vojskom prete Kušu.
Preokret sudbine
Kralj Kuša u doba libijskih osvajanja bio je Kašta, prepreden i sposoban vladar iz takozvane napatske dinastije. On je uspostavio dobre odnose sa libijskim Bubastidima, a onda krenuo u osvajanja na svoju ruku - pobeðuje Tebu. Egipatsku princezu Šepenopet, vrhovnu sveštenicu Amona u ovom gradu, uspeva da natera da usvoji njegovu kæi Amenirdis. Ovo je bio jedan od naèina da zavede potpunu kontrolu nad Tebom i bogatom riznicom tebanskih sveštenika.
Zato i nije iznenaðujuæe što je njegov sin Pijanhi nastavio energiènu delatnost svoga oca. On je osvojio Egipat, nekadašnjeg kušitskog gospodara i sebe je smatrao zakonitim naslednikom faraona, nikako stranim osvajaèem.
Faraon iz Kuša
Na jednom natpisu naðenom u Napati Pijanhi sebe naziva "carem, živim likom boga Atuma - blagim bogom", a svog protivnika Tefnahta "voðom zapada". Ipak, taj "voða zapada" iz Saisa uspeo je da oko sebe okupi mnoge vladare Donjeg i Gornjeg Egipta. Tefnaht se "kreæe na jug, na èelu brojne vojske", piše u natpisu, i Pijanhi se odaziva na pozive mnogih egipatskih velikaša okupivši svoju vojsku. U nekoliko bitaka on pobeðuje Tefnahta, a onda stiže do Memfisa i na juriš zauzima ovaj utvrðeni grad - postaje faraon ujedinjenog Egipta i osnivaè XXV dinastije.
Povlaèenje na jug
Pijanhi možda nije vladao celim Egiptom, ali njegovi naslednici jesu - Šabaka je ujedinio èitavu zemlju, ali veæ Taharka je morao da se brani od asirskih napada. Ovaj vladar sebe opisuje kao pravog faraona koji se stara o državi, ali kada je 671. godine pre Hrista, Asarhadon sa vojskom došao do Egipta nije mogao da uèini ništa da ga zaštiti - morao je da beži.
Asirci, a zatim i Persijanci naterali su Kušite da se povuku na jug. Kada je Napata osvojena 591. godine pre Hrista, Mero, grad u središtu Kuša, postaje nova prestonica, a vladari se okreæu zemljama južno od Sahare i postaju posrednik izmeðu moænih država sa severa i srca Afrike iz koga dolaze mnoge blaga.
Jedinstvena kultura
Izolacija od ostalih razvijenih civilizacija tadašnjeg sveta dovodi do toga da kušitska kultura konaèno dobija jedinstven oblik - nije više bleda kopija nekadašnjeg Egipta veæ spoj egipatske i kulture centralne Afrike.
Ali, ne menja se samo kultura veæ i struktura vlasti. Kraljevi koji sad vladaju moraju da poštuju obièajni zakon koji su postavili i utvrdili sveštenici. Vladari se biraju iz kraljevske porodice, ali po ženskoj liniji. To je dovelo do toga da su mnogi vladari bili upravo žene. Kuš sa sedištem u Merou uspevao je da opstaje tokom tri veka, ali, na kraju su ga uništili pripadnici naroda Nuba.
A. Ivanoviæ
____________
Markeri