Originalno postavljeno od
Srna
Pa da se i ja oglasim na ovu temu.
Ponos za mene je respekt… prvo prema sebi ako se o nama licno radi. Ali mi mozemo biti ponosni i na druge, znaci imamo respekta i za druge.
Osobe sa nedostatkom ponosa smatram da takve osobe sebe licno ne dozivljavaju dovoljno dobrom osobom. Kad kazem dobrom.. ne zelim da shvatite ovo sad bukvalno kao losom osobom. Ima i ona druga strana. Ukoliko osoba ima previse ponosa u sebi, onda se iza coska arogancija iz te osobe javlja.
Ponosan biti na sebe ili na drugog je ustvari vrh koji si svojim respektom dostigao. Jer tu zasigurno ne pasu negativni argumenti. On ili ona su nesto prestirali, tako da si njenom ili njegovom prestacijom 100% zadovoljan bio ili bila. Od trenutka kad postajes ponosan na tu osobu, obicno ti ta osoba postaje posebna za tebe.
Ne mora to biti samo osoba, to moze biti primjera radi i drzavna fudbalska reprezentacija.
Svima nam je poznato da je ljepota zasigurno unutar nas, ali vecina nas zele rado da i s vana dobro izgledamo.
Ja sam ponosna na nasu slatkisicu. Njenu disciplinu, njenu upornost da postigne zeljenu tezinu. Veliki je to korak za nju bio, tezak put je pregazila do zeljenog rezultata.
Ponosna sam na tebe slatkisu moj.
O svom licnom ponosu pisem drugi put.
Markeri