Rezultati 1 do 8 od 8

Tema: Reèe mi jedan èo'ek

  1. #1
    Senior Member TaNaNa avatar
    Datum registracije
    24.02.2006
    Lokacija
    Negde iza duge...
    Poruke
    883

    Podrazumevano Reèe mi jedan èo'ek

    Matija Beckovic

    Reèe mi jedan èoek
    na jednom mestu,
    kod jednog èoeka,
    jednu stvar,
    ne mogu ti reæi ðe,
    odma bi se setio koji je.

    Taman se dan od noæi odvajao,
    kad ono,
    no je bolje da ne znamo ni ja ni ti za ovo,
    i ðe ti bijag poèeo prièat,
    taman u cik zore,
    a zove neko po imenu ta i ta,
    doðe tu i tu,
    u tome u èemu si,
    te ja iz onijeg stopa,
    ja s ove bande, on s one,
    ojd, ojd, ojd, bolj, bolj, bolj,
    kad imam koga i vidjet.

    Samo ja ovo s tobom,
    da ostane meðu nama,
    kažem ti ko tebe,
    ovo ti prièam s ovu stranu vrata,
    to znamo ja i ti i crna zemlja,
    to nije da reèeš ko bilo i o èemu bilo,
    no zaista biranik izmeðu nas,
    bez omrazi i ikakve ile,
    znaš ga ti posigur.

    Te ti on mene tupa i tupa,
    da te strag uvati,
    da ne vjeruješ ušima,
    da se to može desiti onome èoeku,
    nije èoèe - jes bogomi, - ama veliš li -
    velim,
    sve istinsku istinu, istinit èoek, nije od
    onijeg,
    višega èuda nijesam èuja u moje dnevi.

    A Bog ti jedan, zaðosmo u debeli dan,
    zaðosmo u duge i široke,
    a ono se naoblaèi, Bog naredi uljev kišani,
    meæe sveæice, pukli Božje nerimi,
    suvo ni pod pazuo, sve cicera voda,
    a mene koto na vatru, ona uzica bjeljavine,
    a oæu da èunem šta æe mi reæi,
    te ja poitaj, a on èeki èeki da završim.

    Sve da mi je neko prièo ne big vjerovao,
    toga kukanja, u snu se snilo,
    te savi one ðuzine, pa jopet nagradi,
    Samosazdana ruko Božja,
    šapti, šapti, šapti,
    a obrni se da ko ne èune,
    taman ko ovo mi,
    nije èoèe - jes bogomi - e vidio - vidio,
    jes - nes, dana mi današnjeg,
    more li to bit - more.

    Te živni, živni, neæemo nikud,
    viði ðe je sunce, zaranci, omrkosmo,
    te ta dan to tu osta,
    zemlje mi u koju æu,
    prièam ti ko da æu sjutra da mrem,
    ovo bez tebe danas nijesam nikome,
    a ne big voleo ni ti posele,
    tu nije bilo nikoga do Boga,
    pod kaul,
    to ni zemlja ne zna,
    nemoj preko usta da grdan nijesi,
    ne gubi duši mjesta,
    e sam ja èoek od svojega posla,
    ljudi su me tako cijenili dosad,
    a tako mislim i posad,
    dok mi se ne uspe zemlja na obraz,
    oba mi svijeta,
    umrloga mi sata.

    Na jad mi doðe dan
    i ðe ga sretog,
    a kuæeš mimo ljude,
    da me puška ubi bio bi raetni,
    to je bilo za nevjerovati,
    ne mogu ti reæi šta
    odma bi se sjetio,
    to je on mene u povjerenju,
    a mene je ko podkamen,
    a to u tebe gledam,
    tišti me na dušu,
    ne mogu ti reæi šta,
    ne èula mi se rijeè,
    gluvo bilo,
    olaknulo mi je,
    a znam neæeš nikome.

    Kune se u jedno dijete, u kamen zatuca,
    glave mi,
    prs u grlo, jes pa jes, pod garanciju,
    ako je on mene lago ja polagujem,
    a što bi me lago - da izlaze kolac,
    a ne vjerujem bogami,
    to je meðu nama zaista ko najbolji,
    ne mogu ti ga kazat,
    odma bi se sjetio,
    znaš ga ti, da ga ne imentujem,
    no otvori oba, vidiš koja su vremena.

    Reèe mi ta èoek,
    kojega nikad oèima nijesam vidio,
    sad me ne zapitkuj kako to,
    iskoèi abgara ko ðavo iz torbe,
    tuknu mi na uvo,
    a ne znam vljedomo,
    ma nemoj - moj bogomi - ama neka,
    e kad je tako - vjeruj bogomi,
    tako æe i biti,
    ovijem rijeèima zasu,
    pomagaj sude nebeski,
    a kako to - kako im se trag utro.

    Rijeèe mi pod cijenu života,
    ja nikako da se alavertim da se to
    moze desit.
    vjeruj ga - taman je tako,
    nije to iz njegove glave,
    pade èiè na zemlju,
    svojijem bi prstom oko izbio,
    a on udri, udri, Gospodu se poklanjam,
    sve mu zadnja prvu pritiska,
    ko da mu kiša naodi iz jezika,
    reko bi èoek neæe nikad,
    nemoj ovo kome,
    ni crnoj zemlji,
    no prs na usta,
    e bi se odma znalo ko je reko,
    ma šta veliš - velim bogumi.

    Tucismo se taman nonje, og junaèe,
    e volig bi da nijesmo,
    e može bit nesto pa èudno na mene,
    to se mene uvijek šæelo,
    da me snaðu jadi na pravdi Višnjega,
    da se sve izlize i istanji,
    na kule na vile,
    da se spuže ko led izmeðu prsta,
    pa da od toga ne bidne ništa,
    pa æe bit da sam ja reko,
    a ova godina znaš kakva je bila,
    ni suve, ni sirove, ni okoliša,
    kuj bi ona pilez, prosula po famelja,
    desetoro onijeg puža,
    jedno drugome do uva,
    no rijeè iz usta ko kamen iz ruka,
    je li - jes, nije èoèe - jes bogomi,
    nema se kuj,
    a u jednu ruku milo mi je te mi reèe,
    da to ne èug ne big prežalio,
    ne smijem ti reæi šta,
    no se pripazi dobro.

    Nemoj da bi ovo kome za otkup života,
    ja ovo tebe, a ti nemoj nikome,
    to on ne bi drugome,
    a mene je ko podkamen stanac,
    povrg svega jada još i to,
    nemoj me ništa pitat,
    kazo big ti da mogu,
    nemoj ovo daljit,
    to je èoek koji zna svake niti,
    nijesam ti smio ni ovoliko,
    ako jes - ako nije.

    Te ti se on mene takvu i takvu stvar,
    da me ne zapadne jedne da izgovorim,
    koliko izgovori li ti oðe,
    no ne zaboravi na koju si,
    medom ti se presjekla,
    dušmanin ti je ne prekinuo,
    taj jezik u vilice ne uvodi,
    a imo je i rasta, noæi mi noæašnje,
    valjetno ime Božje,
    granu zora a on zaparadio,
    sve iz jednog vitilja ,
    a ja sluša, sluša, sluša,
    ovijeg mi nebesa, aug, aug.

    Tako ni proðe dan i noj, dvije
    poluredice,
    sve od rasvita do smirovišta,
    granu li to zore - ogranu bogami,
    ne umjesmo se razdvojit,
    taman ko ovo mi,
    ne bilo primjenjeno,
    no ja ne misljag ni o èemu no o
    svome jadu,
    ali kad navlaèi prièu i jade zaboravig,
    a pogotovu kad mi spomenu za toga èoeka,
    to i to, tu i tu, na tome i tome mjestu.

    A nije ni do Bog,
    a jes bogomi,
    a prekrsti se lijevom kod desne,
    može li to bit - može bogomi,
    nemo me sad ništa pripitkivat,
    i da ti kažem neæeš mi vjerovati,
    a mene da je neko drugi vaistinu ne big,
    to je ostalo tu i tutilo,
    i tu zapeèati,
    zemlje mi u koju æu,
    oba mi svijeta,
    umornog mi sata,
    ovoga mi nimeta,
    života mi svaèijega,
    no otvori èetvere,
    i pazi,
    ne smijem ti reæi na što,
    i nemoj,
    ne mogu ti reæi šta,
    no dobro utuvi i ne izvrzaj iz glave,
    e æeš svakoga svoga u crno zavit,
    svakoga ko ima iše u tebe,
    nemo me ništa zapitkivat,
    nijesam ti smio ni voliko.

    Ako nije tako odsecite mi ruke i pretvorite me u kamen
    Ko zna glasove misli, retko kada se oglasi glasom govora... Ljudi se poštuju reèima, a vole æutanjem...

  2. #2
    Senior Member TaNaNa avatar
    Datum registracije
    24.02.2006
    Lokacija
    Negde iza duge...
    Poruke
    883

    Podrazumevano

    Богородица Тројеручица


    Ја ти не дођох, брза помоћнице,
    Да би ми отсечену шаку замирила,
    Нити да те носим кући, Свемоћнице,
    Да би завађену браћу измирила...

    Ишчупане су ми руке из рамена,
    Кућа раскућена, а браћа поклана,
    Па сиђох до свог најдоњег камена
    Да себе тражим, Мајко са три длана.

    Једино овде, Царице Небеса,
    На мом језику се моли без застанка,
    И не лаже ништа, и не једе меса,
    И осам векова пости без престанка.

    И кад би ми земљу и језик збрисали,
    Све, сем ове стопе на којој сад стојим,
    Знам: још се из људи нисмо исписали,
    А док тебе има да и ја постојим.


    Хиландар 1976. године
    Ko zna glasove misli, retko kada se oglasi glasom govora... Ljudi se poštuju reèima, a vole æutanjem...

  3. #3
    Senior Member TaNaNa avatar
    Datum registracije
    24.02.2006
    Lokacija
    Negde iza duge...
    Poruke
    883

    Podrazumevano

    Косово поље

    Краду ми памћење,
    Скраћују ми прошлост,
    Отимају векове,
    Џамијају цркве,
    Арају азбуку,
    Чекићају гробове,
    Издиру темељ,
    Размећу колевку.
    Куд да чергам с Високим Дечанима?
    Где да предигнем Пећаршију?
    Узимају ми оно
    Што никоме нисам узео,
    Моје лавре и престонице,
    Не знам шта је моје,
    Ни где ми је граница,
    Народ ми је у најму и расејању,
    Пале ми тапије
    И затиру постојанство.
    Зар да опет затрапим Свете Архангеле?
    Да ми помунаре поново Љевишку?
    Очни живац су ми одавно растурили,
    Сад ми и бели штап отимају,
    Жртвено поље са крвавом травом
    Не смем да кажем да је моје.
    Не дају ми да уђем у кућу
    Кажу да сам је продао,
    Земљу коју сам од неба купио
    Неко им је обећао.

    Ко им је обећао
    Тај их је слагао,
    Што им не обећа
    Оно што је његово?
    Зато јуришају на мене удружени
    Кивни што сам их познао.
    Ko zna glasove misli, retko kada se oglasi glasom govora... Ljudi se poštuju reèima, a vole æutanjem...

  4. #4
    Senior Member TaNaNa avatar
    Datum registracije
    24.02.2006
    Lokacija
    Negde iza duge...
    Poruke
    883

    Podrazumevano

    Volim te

    Izmeðu dva uporednika dok provirujem glavu
    izmeðu dve žiške u slepooènicama
    u pauzama kad radnici piju èaðavo mleko
    i prašnjavi maslaèak lepi se za pluæna krila
    dok crpem med iz jezika i sipam u tvoje uši
    izmeðu dva daleka poreðenja
    Volim te
    Brodovi se ljuljaju kao poljupci
    i sloj vazduha se na lepe senke cepa
    u mašineriji noæi
    moje je srce slièno kompresoru
    naklonjeno svemu što nema veze sa mnom
    dok pokušavam nestati u poljupcu
    Volim te
    Rudnici kamene soli u mom srcu
    zora lomi suðe od porcelana
    kad si sa mnom znam da si na drugom mestu
    postaæu prašina ako prašinu voliš
    ti koja me tuðim imenom zoveš
    Volim te
    Dolazi proleæe i jednu pravu damu
    niko ne može zamisliti bez pudlice
    stavi mi ogrlicu oko vrata i vodi me
    ja ne znam put-krijem se u tvojoj senci
    ja sam tvoja senka i noæ je moje carstvo
    svet me izgubi ali ti me dobi
    Volim te
    Što vide slepi ne vide zaljubljeni
    pokvareni anðele o sneže u avgustu
    moje ruke su ostale oko tebe kao obruè
    ljubomorna na vazdušni pritisak i vodu
    ljubavnu vodu koja gori dok se kupaš
    odavno veæ svojim oèima ne verujem
    Volim te
    Ko zna glasove misli, retko kada se oglasi glasom govora... Ljudi se poštuju reèima, a vole æutanjem...

  5. #5
    Senior Member TaNaNa avatar
    Datum registracije
    24.02.2006
    Lokacija
    Negde iza duge...
    Poruke
    883

    Podrazumevano

    Lažne mi puteve

    Lažne mi puteve pod noge poturaju.Lažne mi reèi u usta guraju.Pun mi je život laži pune uši.Do grla u strasnoj laži što me guši. Sve što je moje lažni prizvuk ima.Sve što je moje ko da je od dima.Laž je podržana lažnim svedocima.I istina nigde nikog ne zanima. Kako da izdvojim laž iz tog što dišem.Kako da ne lažem u tome što dišem.Kad me lažima kao pticu pune:Ko i druge laži moja glava trune.
    Ko zna glasove misli, retko kada se oglasi glasom govora... Ljudi se poštuju reèima, a vole æutanjem...

  6. #6
    Senior Member TaNaNa avatar
    Datum registracije
    24.02.2006
    Lokacija
    Negde iza duge...
    Poruke
    883

    Podrazumevano

    Vera Pavladoljska

    Lukavica je htela da me nadlukavi
    Punio se mesec u avgustu kao lokva
    Ispaljivane pune duge preko jezera i glava
    Na radilištima u rudnicima boksita
    Ubeðivao sam nepoznate ljude
    U tvoje ime
    Vera Pavladoljska

    Grešile su pijane ptice u prostoru
    Prepelica je kljunom gore okretala
    Svest je mrèala meðu liticama
    Gonjen toèilima kršima i gubom
    Do grla u živom blatu mislio sam
    Koliko si me volela
    Vera Pavladoljska

    Mrak je u mraku sjao kao životinja
    Grom u lancima èamio za brdima
    Molio sam za sluh fizièkih radnika
    Divio se njihovom surovom apetitu
    Zaklinjao jednog gluvonemog mladiæa
    Da izgovori tvoje ime
    Vera Pavladoljska

    Ceo dan u nebu izgoreo mesec
    Pod lažnim imenom leèi svoj pepeo
    U mrcavi meðu dvojnicima
    Dok muzika sneg u uši ubacuje
    Kleo sam se u obe ruke naroèito desnu
    Da te nisam voleo
    Vera Pavladoljska
    Ko zna glasove misli, retko kada se oglasi glasom govora... Ljudi se poštuju reèima, a vole æutanjem...

  7. #7
    Senior Member TaNaNa avatar
    Datum registracije
    24.02.2006
    Lokacija
    Negde iza duge...
    Poruke
    883

    Podrazumevano

    Udvarao se nepoznatoj devojci
    U kanjonu Tare kod Kolašina
    Govorio istine na svim jezicima
    Žario i palio da ih poveruje
    Dok je æutala seæao sam se
    Da si mi najkrupnije laži verovala
    Vera Pavladoljska

    Pevao je slavuj sa grlom grlice
    Sve na svetu me na te podseæalo
    Hvalio sam se da si luda za mnom
    Cela plaža da ti se uzalud udvara
    Kako te teram da ideš iz glave
    I kako neæeš
    Vera Pavladoljska

    Kulo crnog žara pod slepim oèima
    Zarazna zvezda sve i svašta saždi
    Dok mi se padobran nije otvarao
    I kad sam u zavièajne bezdane padao
    Prièali su da te zovem iz sveg glasa
    Al nisam priznavao
    Vera Pavladoljska

    Ronio u najdublje bežao u gore
    Da te glasno zovem da niko ne èuje
    Bio sujeveran - pitao prolaznike
    Kako tvoje lice zamišljaju
    Èeznuo da ceo dan prolaziš kraj mene
    Pa da se ne okrenem
    Vera Pavladoljska
    Ko zna glasove misli, retko kada se oglasi glasom govora... Ljudi se poštuju reèima, a vole æutanjem...

  8. #8
    Senior Member TaNaNa avatar
    Datum registracije
    24.02.2006
    Lokacija
    Negde iza duge...
    Poruke
    883

    Podrazumevano

    Na ljubavnoj promaji izmeðu dve zvezde
    Nevidljivi uhoda ima nešto protiv
    Žeð za rakijom je slièna fantaziji
    U teretnom kamionu koji juri snegu usred leta
    Bile su dve usne nepismenih žena
    Po ugledu na tvoje
    Vera Pavladoljska

    Po nevremenu sam lovio na ruke
    Med zlatnih meridijana u vodi
    Opisivao oèi jedne žene mesec dana
    U vozovima bez reda mnoge saputnice u prolazu
    Ubedio da su mi sve što imam u životu
    Misleæi na tebe
    Vera Pavladoljska

    Pita za mene metak lutalica
    Sada me pogrešno traži oko zemlje
    Vuèen tajnim magnetom mog èela
    Napija mesec da prokaze gde sam
    Zlostavlja mora kuša vazduh i podmiæuje
    Ti æeš me izdati
    Vera Pavladoljska

    Traje monotona biografija sunca
    Sve sijalice gore usred dana
    Slovoslagaèi su sreæni dok ovu pesmu slažu
    Vazduh ne shvata da sam sebe bombarduje
    Jedan od vlašiæa sklon je porocima
    I jedni i drugi vetrovi te ogovaraju
    Nekoliko država tvrdi da si njina
    Ti si na svoje ime ljubomorna

    Kablogrami se u dubokoj vodi kvare
    Niko ne zna gde su slova tvog imena
    U mrtvim i lažnim jezicima u pogrešnim
    naglascima
    U rukopisu zvezda po nekoj samoj vodi
    Ko æe uhvatiti sjaj samoglasnika
    Koje ptica kuka
    Vera Pavladoljska
    Ko zna glasove misli, retko kada se oglasi glasom govora... Ljudi se poštuju reèima, a vole æutanjem...

Ovlašćenja postavljanja

  • Vi ne možete postavljati nove teme
  • Vi ne možete postavljati odgovore
  • Vi ne možete postavljati priloge
  • Vi ne možete menjati vaše poruke
  •