Originalno postavljeno od
gagov
BAS TA
Ti. Koji sad ovo citas. Tko si ti ? Poznajemo li se ? Ili lakse - poznajes li ti sebe ? Hajde, opisi se malo, upoznajmo se, dodi i ti u moju pricu. Nabroji mi prvih pet osobina kojima se opisujes. (Ili kojima bi te opisali starci kad ih spopadnu slicne zelje za darivanjem.) Sve krasno, jel' da ?
**************
Strasni smo - ti i ja.
Mi, veliki, divni, plemeniti ljudi. Znam, nismo uvijek, ali trudimo se. Tako nas barem On uci.
I opet mi se misli vracaju na Luciju. Na sve one Lucije koje produ nasim brzim zivotima, a dah ih ne stignemo bolje ni pogledati. Ili cak i pogledamo, ali, Boze moj, kamo bismo dosli kada bismo se oko svakoga trudili ? Pa mi smo ipak civilizirani ljudi i ne mozemo sad bas biti drustveni sa svima. Bliznji ? Ma sve je to O.K., zapovijed ljubavi itd. - no, i pojam bliznjega ima svoje granice. Zar ne ? Svakako. Dok nas tragedija ne pouci drukcijem.
Trebaju li nam doista Lucije da bismo konacno poceli primjecivati ljude oko sebe, prilaziti im naprosto zato sto smo bas njih i bas sada zamijetili u gomili ? Ili sto nam se ucinilo da smo im bas sada potrebni ? Trebaju li umirati Lucije da bismo mi ozivjeli neposrednost ?
Jos uvijek mislimo - ima vremena, vec cu nekako svrnuti oko toga i toga, vec cu jednom progovoriti koju s njim, vec cu mu jednom oprostiti, mozda mu jednom kazem sto iskreno mislim o njemu... I stalno odgadamo. A vrijeme lijepo neprestano prolazi jos nam se smije onako usput misleci: "Mogli ste me i bolje iskoristiti !"
Doista, koliko vremena potrosimo u praznom hodu kada se bojimo ili jednostavno odbijamo upoznati dusu covjeka pored sebe. A zaboravljamo da svak' nosi nesto od Dobroga u sebi. Netko mozda i ne previse, ono je u njemu sasvim nezamjetljivo ispod naslaga zloce ili plahosti, no ipak - tu je.
Prihvacanjem i ljubavlju ta mala duboko zakopana klica doviva poticaj za rast. A tek upornim i pazljivim uzgojem... Dobro, koje je u pocetku bilo skriveno, polako prilazi povrsini i postaje vidljivo. Svijet dobiva novu svjetiljku koja mozda na nekom drugom ponovi postupak svoga radanja. I tako se sve siri dalje. I mi mijenjamo svijet. Zvuci li vam previse idealno ? Naivno ? Moze biti. No, na srecu, postoji jedan dio svijeta koji sasvim sigurno mozemo promijeniti. Sebe same. A, to je vec jako puno.
Pa krenimo onda u potragu za Dobrim. Mozda prvo bas u tom svijetu koji jedva ceka da ga otkrijemo ljudima. Neka barem nase vlastito Dobro postane vidljivo. Bas onim ljudima koji su nas bas danas onako uspjesno izludili. Nadam se da to nisam bila ja. No, ako jesam, bas vam oprastam sto vam idem na zivce. I bas mi je drago sto ste ovo procitali do kraja. I bas... ma bas je Dobro !
Enes Kisevic
Evo nepoznata
( ja volim a ti ................)
Ovlašćenja postavljanja
Odgovor sa citatom
Markeri