Strana 501 od 1535 PrvaPrva ... 40145149149950050150250351155160110011501 ... PoslednjaPoslednja
Rezultati 5.001 do 5.010 od 15346

Tema: Svako ko je petiiiiiii.......

  1. #5001
    Veteran plavi avatar
    Datum registracije
    16.09.2004
    Poruke
    18.886

    Podrazumevano

    555555555555555555

    pismo ili deo pisma Ane Karenjine Vronskom,ako neko ima...

    Velika je nesreća kad čovek ne zna šta hoće, a prava katastrofa kad ne zna šta
    može.


  2. #5002
    Senior Member nepoznatamrki avatar
    Datum registracije
    20.01.2007
    Poruke
    8.931

    Podrazumevano

    Kiki hvala za akvarijum..lep je bas ..cmoka..



    Oprostajno Anino pismo...

    Lebdim! Osecaj praznine je ovladao mojim umom. Cujem glasove - ''Kriva je! Nema opravdanja! Osudimo je! Bila je bez morala!" Ali da li se neko zapitao kako sam se ja osecala svih tih godina bola i tuge. Okruzena ljudima, a u stvari tako sama, bez ljubavi i srece. Ne govorim o miru i blazenstvu. Stalno izmedju ljubavi i mrznje, zivota i smrti. Uzimam olovku i papir i pocinjem da pisem. Reci me preplavljuju, guse. Toliko toga bih zelela da ti kazem. A onda tisina. Sve se usporava i na kraju staje, i tada nastupa taj dobro poznati osecaj bola, bespomocnosti i praznine. Reci! One same su bez ikakvog znacaja naspram osecanja koja gajim. Moje zelje, moja nadanja, moje teznje stoje ispred mene onako ogoljene i ruzne, bez onog prethodnog sjaja. Izgubile su bilo kakav znacaj za mene. Plutam u ovom beskraju zabluda. Gde su nestale sve moje godine? Svi imamo proslost satkanu od uspomena. Toliko pitanja, a ni jedan pravi odgovor. Sadasnjost mi je proletela u trazenju odgovora. A onda sam prestala sebi da postavljam pitanja. I ja sam imala svoj mali svet snova. Da li se neko to zapitao? Da li se bilo ko zapitao da li sam srecna? I on, moj muz, koliko sam se samo puta nadala da ce me to pitati, ali on to nikad nije rekao. Sada shvatam da ljudi to nikad ne pitaju jedni druge . To je suvise intimno, suvise bolno dati odgovor. Ne, to nije ono pitanje koje ljudi postavljaju jedni drugima. I moj sin. Koliko sam puta razmisljala o njemu. Koliko puta cula njegov glas, uvece u snovima - stalno me je dozivao. Zelela sam da ga zagrlim, poljubim, zamolim za oprostaj, ali uvek kad bih mu se priblizila on bi nestajao. I ja bih ostajaja tako slomljena, padala bih na kolena. Jedva osecala svoje telo. Smrznuta. Rukama bih dodirivala hladne plocice snova, ali moje telo je bilo jos hladnije, i onda bih se probudila. Napustala tu maglu, to slepilo, taj svet duhova. Proslo bi dosta vremena u mojim pokusajima da se priberem. Celu vecnost bih provela tako lezuci i grizuci ruke do krvi, ne osecajuci nista, osim metalnog ukusa krvi u ustima. Kosa mi je padala preko ociju, mokra i mlitava od znoja. Lice mi je bilo vlazno. I tada bi mi kao olaksanje krenule suze, kao topli potoci preko hladnih obraza. Ne, ne smem da placem. Plakacu kasnije, kada ispravim ono sto sam ucinila, ne svojom zeljom, nego svojom slaboscu. Primorala bih sebe da ustanem. Jos uvek nesigurna na nogama, ustala bih pridrzavajuci se za krevet. Moja ljubavi, koliko sam samo bola nanela drugima. Nisam to zelela. Samo sto je moja zelja za ljubavlju bila prejaka.A za mir i spokoj bila je dovoljna sam moja zrtva.Ne, ovo nije ono sto sam zelela,zato molim se, svim srcem, ne za oprostaj, jer to bi bilo i suvise, nego za shvatanje mojih postupaka. Ljubavi, ne krivi sebe, za ovo sam kriva samo ja. I jedino ja treba da ispastam. Ja ivreme u kome zivimo. Vreme u kome nase zrtve i ljubav nisu bile, a nisu ni mogle biti shvacene. Dugo pre nego sto sam napisala ovo pismo hodala sam po kuci u mraku kao utvara (a tako sam se i osecala), gledala u mesecinu. Osecala sam da je moj zivot grozan, ispunjen uzasom i bolom, i bila sam bez ikakve zelje da taj nemir i agoniju produzim. Opirala sam se jedno vreme osecaju gubitka i ruznoce zivota. Jedino resenje koje sam videla bilo je da zaronim u podzemni svet u kome je i sam vazduh bogatiji i smisleniji nego sto je to obican bol. Jedino resenje koje sam videla bila je smrt. Ljubavi, znaj da mene nije ubio voz, ja sam vec bila mrtva onako rastrzana. Voz je bio moj prevoz na poslednjem putu bola. Smrskana je samo moja ljustura. Moj duh se rasprsnuo, vinuo, onog kad sam te videla. Ne, nemoj kriviti sebe! Ti si mi pruzio jedino sto sam trazila od zivota. Tracak svetla u mom zivotu punom mraka. Priroda mi je podarila srce ti si ga naucio da kuca. Zelela sam i pokusala da okrenem ledja svom srcu... uzalud. I onda kada ni na sta nisam mislila ti si bio tu. Ostao si kao senka, oprostaj, bol... Da sam unistila secanje unistila bih sebe. Ovako je bolje. Od svega sto mi je nekad znacilo ostala je samo uspomena. Teska, preteska uspomena bez koje bi bilo jos teze. I za ovo poslednje zbogom, poslednji oprostaj sa tobom poklonicu ti pramen kose, svoj najlepsi deo zivota, svoju ljubav i suzu moje nepostojece buducnosti....

    Izvoli kolega....
    Izmenio/la nepoznatamrki; 01.05.2008 u 12:32.

  3. #5003
    Senior Member nepoznatamrki avatar
    Datum registracije
    20.01.2007
    Poruke
    8.931

    Podrazumevano

    11111111111111111111111

  4. #5004
    Senior Member boraf avatar
    Datum registracije
    24.02.2005
    Lokacija
    Stepojevac , Srbija
    Poruke
    17.955

    Podrazumevano

    222222222222222
    Ako ikada doživiš poraz, ne dozvoli da u tvome oku zablistaju suze, jer ljudi su zlobni i na ruševinama tvoje sreće, sagradiće spomenik svojoj pobedi .


  5. #5005
    Veteran plavi avatar
    Datum registracije
    16.09.2004
    Poruke
    18.886

    Podrazumevano

    hvala kolegice divno je...

    333333333333333333

    Velika je nesreća kad čovek ne zna šta hoće, a prava katastrofa kad ne zna šta
    može.


  6. #5006
    Senior Member
    Datum registracije
    04.01.2008
    Poruke
    1.056

    Podrazumevano

    4444444444444

  7. #5007
    Senior Member nepoznatamrki avatar
    Datum registracije
    20.01.2007
    Poruke
    8.931

    Podrazumevano

    5555555555555555

    molim kolega...i drugi put..

    ja zelim ..neku pesmu od Ducica..il M.Rakica..

  8. #5008
    Veteran plavi avatar
    Datum registracije
    16.09.2004
    Poruke
    18.886

    Podrazumevano

    izvoli kolegice
    Krila


    Leteti, leteti, leteti visoko,
    Neznanom prostoru kao starom drugu,
    Vitlati se kao omađijan soko,
    I umreti, sjajan, u sunčanom krugu.

    Čuti samo zamah svoj u prostorima-
    Muziku svog krila! I na samom kraju,
    Svoj trag izgubiti i cilj među svima,
    Iščeznuvši tako u nebu i sjaju.

    Da mi žeđ osete kobnu i sve višu
    Oči što su tude dugo svetlost pile,
    Kao vir dve ovce sa runom od svile,
    Kao krv dve noćne sablasti što sišu.

    Da ne pamtim nisko rođenje pod mrakom;
    Da kao gnev svetlost sva ispuni mene;
    Da sam kao kopljem prožet svakim zrakom,
    Tu gde gore večne podnevi bez sene.

    I strasna raskršća sunaca, i puti
    Kud oluj svetlost neprekidno ide,
    Kroz nemi predeo gde vlada i ćuti
    Bog koji ubija oči kad ga vide.

    Da samo s visina za ponore znadnem
    Bacivši u prostor konce svojih žila;
    I letim večito, i letim dok padnem
    Samo pod teretom ozarenih krila.


    111111111111111

    Velika je nesreća kad čovek ne zna šta hoće, a prava katastrofa kad ne zna šta
    može.


  9. #5009
    Senior Member Djedja avatar
    Datum registracije
    09.02.2006
    Lokacija
    Bec
    Poruke
    12.215

    Podrazumevano

    2222222222222222222222222
    "Život je ono sto ti se dešava dok ti praviš planove za život."... J.Lennon

  10. #5010
    Senior Member
    Datum registracije
    08.12.2007
    Poruke
    798

    Podrazumevano

    33333333

Ovlašćenja postavljanja

  • Vi ne možete postavljati nove teme
  • Vi ne možete postavljati odgovore
  • Vi ne možete postavljati priloge
  • Vi ne možete menjati vaše poruke
  •