111111111111
TISINA
Mrak se skupio u kap
rano jutro kao slap ulazi u sobu
da l' si ikada pitala
tamne senke zidova ujutro gde odu
Oci su ti sklopljene
usne su ti umorne
ne ljubi me njima
nisu cvorci pevali dok je
iznad krovova svirala tisina
Hajde, Boze, budi drug
pa okreni jedan krug unazad planetu
noc je kratko trajala
a nama je trebala najduza na svetu
U mom oku samo hlad
u mom srcu samo stud, inje i prasina
nisu cvorci pevali dok je
iznad krovova svirala tisina
U cik zore zvizdi voz
njime odlazim u OZ
necu da se vratim
sto god tebi napisem pocepam i obrisem
al' ti moras znati
Nisi se probudila, zato nisi videla
igrale su sene
nek te dobri duhovi i kraljevski orlovi
cuvaju od mene
MIR
Ne pitaj me noćas ništa,
pusti me da šutim,
ja noćas trebam mir.
Stare rane opet peku,
moje bitke dalje teku,
dušo ti nemaš ništa s tim.
Sa tvojeg izvora,
moja se duša napila,
žedna tvojih godina,
i sada mamurna
pita gdje je utjeha,
gdje je mladost nestala.
Idu dani, ja ih pratim,
ponekad do tebe svratim,
dušo tražim zaborav.
Molim sate da se vrate,
tragovima njenim hodam tiho,
kao da je tu.
Sve jos miriše na nju,
i dan, i jutro sto će doći,
nakon ove noći, noći bez sna,
i dvjesta godina,
da ih brojim u samoći,
otkako je otišla.
U mojim venama jos je njenog otrova,
jos je doza prejaka,
a tebe ljubim
da ne poludim,
da zaboravim.
Originalno postavljeno od zvuk tisine
Ovlašćenja postavljanja
Odgovor sa citatom
Markeri