Ljubio sam
sa mnogo strasti
tih dana,
što u nezaborav vode.
Dva tijele,
dva srca, dvije duše
u jedno se slile...
A njene su usne
slađe od meda bile.
Gorče od pelina sada
da budu onom ko je ljubi,
a meni opet
rumenog vina ukus
dabogda bile.
Snjegovi su
pahulje male bijele
vjetru prepuštali
tih dana,
dok me je ljubila Tiha Srna,
da ih on miluje,
kao ja njene grudi,
što ispod njih srce kuca
puno ljubavi i želje.
Strast je lomila tijela,
ljubav je zakone fizike pobijala,
u oblake nas,
u bestežinsko stanje nosila,
ljubav nebeska.
Bijeli su oblaci nebom plovili,
studen se topila
od vreline naše strasti.
Gradom se
miris ljubavi širio,
toliko sam strasno
moju Srnu volio,
još strasnije ljubio
milimetar svaki njene kože.
Takva ljubav
u zaborav nikada
otići ne može.
Markeri