Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Rezultati 11 do 15 od 15

Tema: Price Srca.

  1. #11
    Senior Member PB-Aktus avatar
    Datum registracije
    09.07.2007
    Lokacija
    FLORIDA USA
    Poruke
    132

    Podrazumevano Dva svijeta razlicita

    Sjedi na obali rijeke, zamisljen i gord. Ponos mu se u ocima vidi, ponos i zadovoljstvo sto je tu, tu kraj njegove rijeke, nakon dugo vremena. O cemu razmislja, da li o onoj prelijepoj gospodji ili... Ulazim mu u misli i citam ih:

    "Mislili smo da se dobro razumijemo, da smo stvoreni jedno za drugo i da sve prepreke mozemo savladati. Ali nije tako, jer ti i ja smo svijeta razlicita dva.
    I znamo to dobro i ti i ja, ali eto furali smo taj nas fazon, pokusavali dokazati da se moze spojiti nespojivo. Svako iz svojih razloga, ti tvoje razloge sama najbolje znas isto kao i ja svoje. Moji su lako objasnjivi, imaju logicno uporiste u onome sta sam i ko sam ja. Prosjek i ispod prosjeka cak, a ti ljepotica oko koje mnogi oblijecu, kao mace oko vruce kase. Ti zanosna i prkosna, zeljna necega novog, nesvakidasnjeg, pomislila si u jednom trenutku da sam ja taj koji ce te zainteresovati na malo duzi period, da ces tako prekinuti lutanje iz ruku u ruke koje ti nista ne znace. Ti vatrena zena, zar zivi, ja faca prosjecna, neubjedljiva i pomalo usiljena. Zar ne primjecujes da to ne ide jedno uz drugo. Ja sam to primijetio eto, ali mi se nekako nija dalo da se otkacim, pa ti petljah i lagah kako ne mogu bez tebe, a istinu pravu krijem, da znam da smo mi promasaj veliki.
    Jer moje mjesto u tvom svijetu glamuroznom nije, ja ne znam da se krecem u tvom drustvu, neznam da se ponasam nobl. Da sam pas moglo bi se reci da nemam pedigre, ovako nemam dovoljno jaku rijec da izrazim to sto osjecam. Ne zelim da te pravim smijesnom. Dobro, imao bih ja novac da te izvedem na veceru u otmeni restoran, ali tad bi nastao problem, jer ja se ne bih znao ponasati u tom restoranu. Ma jesam, ucio sam ja bonton i te kerefeke o lijepom ponasanju, ali samo one elementarne lekcije, jer sam se kretao u takvoj sredini, prostoj. Gospodjo moja draga, a ti, ti si dama. Ti si rodjena za sampanjac i kavijar, za lobster i druge fine stvari poput bisera i dijamanata, a ja sam ti draga moja gospodjo navikao da gulim pasulj i to cesto go, bez icega u njemu. Ti si navikla na parkove Londona, Pariza, Madrida. Navikla na Karibe, Havaje, Kopakabanu i druga ina mjesta puna snobizma i bizarnosti, a ja mila moja na livade i rijeke,na staze i puteljke, na mjesec i mjesecinu, i sjaj zvijezda na vedrom i cistom nebu iznad mog sela. I reci mi draga gospodjo, kako to mozemo ti i ja biti par, pa vidis valjda da to ne ide ni u ovom virtualnom svijetu.
    Jer ja sam ti covjek jednostavan i prost, neznam lagati i petljati, ja se neznam folirati i glumiti ljubav, tamo gdje je nema, a da prikrivam onu pravu ljubav.
    Ma ne mogu ti lagati vise, jer ja volim svoju balkanku, jednostavnu i prostu. Znas ona i ja smo navikli i na more kad odemo, da se provedemo izvan restorana i hotela. Mi idemo na more, radi mora i sunca, radi korala i skoljki, isli bi da se divimo udarima talasa po stijenju i bistroj i prozracnoj vodi Jadrana, kroz koju se vidi svaki kamencic i svaka ribica na dnu. I onda bi ronili otvorenih ociju, tako dugo dok smo daha imali i dok nam oci ne pocrvene od slanosti te vode. I jos bi nesto gospodjo radili, ljubili se ispod povrsine mora, bez maski i opreme za ronioce. Nemam ja jahte, ali moja balkanka i ja imali jedno drugo i nase more, nase predvecerje, kad talasi udaraju o obalu, drzanje za ruke i pustanje vjetru da nam miluje kose.
    A ti draga moja gospodjo, ti sjedis u rashladjenoj sali restorana, sluzi te konobar ili dva. Otmeni gospodin, naravno dobro nafatiran pali ti tanku cigaretu, kojoj ja neznam ni ime izgovoriti, u dugackoj srebrnoj mustikli. Tvoje vitko tijelo miluje skupocijena blistava haljina koja se presijava na svjetlosti. Tvoja je postelja sva u bordo satenu, meka i hladna, to je za tebe zivot.
    A ja vise volim miris sijena na tavanu, gdje moja balkanka i ja ljubav vodimo, poj slavuja u sumarku i let leptira na livadama punim cvijeca. Volim to vise od najluksuznijih hotela svijeta.
    Ti i ja draga moja gospodjo smo svijeta razlicita dva, i zato ne trazi me vise, a necu ni ja tebe, bolje je tako, zasto da patimo zbog onoga sto je nemoguce, sto ne ide, zasto da lazemo jedno drugom, kad se mi gospodjo draga ne volimo i nikad necemo voljeti, jer voljeti znaci i razumjeti, a mi se nikada necemo moci razumjeti, jer premalo poznajemo svijetove u kojima zivi ono drugo. A ono sto ne poznajes ne mozes ni razumjeti draga gospodjo, a sto ne razumijes ne mozes ni voljeti, a sto ne volis....znas i sama mala fajda od toga, nema tu srece."

    Izlazim mu iz misli,ne zelim da vise ulazim u njegovu privatnost, jer ce sada vjerujem poceti misliti na onu pravu, na svoju balkanku.
    Izmenio/la PB-Aktus; 30.09.2007 u 05:57.

    Kradem Bogu dane,
    dok cekam da mi svane

  2. #12
    Senior Member PB-Aktus avatar
    Datum registracije
    09.07.2007
    Lokacija
    FLORIDA USA
    Poruke
    132

    Podrazumevano U inat sudbini!

    --------------------------------------------------------------------------------

    Evo jutro je, nebo su prekrili sumorni oblaci i puste samo po neku kap da pokazu da su tu, mirno je ni daska vjetra, a ja cekam da me okrenu na neku stanu. Osjecam se kao vjetrokaz koji sluzi za pokazivanje pravca vjetra i kako vjetar dune tako se on okrene i pokazuje u tom pravcu. Tako i ja kud me usmjere tamo idem, dokla, do kada i zasto? Pitanja su na koje nemam odgovore. Umor polako cini svoje, umoran sam od putovanja,od spavanja u kamionu, od iscekivanje necega da se dogodi, da se moj zivot sredi i smiri, ali to nikako da dodje. Izgleda da nisam ljubimac sudbine, zainatila se i samara me nemilice, ali nece da me srusi potpuno, vec se igra samnom ko macka sa misom, pusti me malo da pomislim da sam slobodan a onda stavi svoju sapu na mene i ne da mi da maknem. Otimam se, batrgam i mucim, ali sve na kraju zavrsi kako sudbina zeli, uzalud mi trud. A ja inatljiv pa se jogunim i mislim mogu da je promijenim, da joj uz nos idem i tako stalno, od prvog dana. Kad sam se rodio, vele mi, bio sam gotov da umrem i svi me vec prezalili bili, a ja iz inata prezivio. Kad su me ponijeli na krstenje, prevrnula se kola na mene (zaprezna, u to vrijeme nije bilo ovih danasnjih u mom kraju i otici do grada dalekog 10 km, bila je prava avantura) i opet nista, pa umjesto na krstenje mati me odnese vracari da mi vraca (baja) i kroz prozor me uzela nije na vrata, valjda hoce reci da nisam normalno dosao na svijet. I sad kontam nije li to ta prekretnica u igri sa sudbinom, da su joj tu udarili zvrcku, pa je malo zbunili da vise ne pokusava da me slomi totalno, vec me onako malo sa strane, a ja i dalje isti, inatljiv pa njoj uz nos, a ona to ne voli, zenska posla hoce da je sve po njenom.I poslije tog dana cini mi se pocinje moja odiseja, ne smirujem se nigdje, stalno mijenjam mjesta boravka, postajem vjeciti putnik, evo me i danas putujem. Putujem kroz prostor a cini mi se i vrijeme, jer sam se trenutno zadesio u jednom vremenskom medjuprostoru izmedju dva svijeta i ne mogu krenuti ni u jednom pravcu, da odaberem svoj svijet, jer sve mi se cini kakav sam odabracu pogresan i sad cekam. Cekam da neko drugi odabere za mene i ponudi mi svoj svijet da udjem u njega, ali kakva mi je sudbina mislim da i to nece proci, da je maalo kasno za to.
    E sad ce tu neki reci da kukumavcim, ma jok ja samo iznosim cinjenice i zaboravih jedno reci, ta vracara sto su me njoj dali da me spasava od mene samog i moje sudbine bjese Ciganka, pa valjda se sada zbog toga nemogu da smirim, ciganska sudbina da vjecito putujem, sta li.

    Stani sudbino, prikoci malo, hajde da stvorimo pakt o nenapadanju, ja cu te pustiti da bude po tvome, a ti meni daj da se smirim i da nadjem svoj savijet u kome cu prestati da lutam, daj mi razlog da se smirim i ostanem na jednom mjestu. Vazi li sudbino, da budemo jarani, dosta je bilo rata izmedju tebe i mene. Dobro de, zrtve necemo brojati. Ehhhhh koliko samo ranjenih ima, al necemo o tome.

    Kradem Bogu dane,
    dok cekam da mi svane

  3. #13
    Senior Member PB-Aktus avatar
    Datum registracije
    09.07.2007
    Lokacija
    FLORIDA USA
    Poruke
    132

    Podrazumevano Nikad izgubljena nado

    Otisao sam kad je trebalo da ostanem, nisam imao sluha za prefinjene misli koje su mi upucivane, za neizrecene zelje, koje sam citao u tvojim ocima.
    Bukvalno sam shvatio tvoje rijeci, koje su usne izgovarale, a nisam citao sta ti pise u ocima, nisam shvatio nesklad rijeci i htjenja, borbu koja se vodila u tebi.
    Povjerovao sam u rijeci koje su ti bile odbrana od same tebe, a nisam povjerovao tvom poljubcu, koji me mamio i pozivao da ostanem, da ne idem, jer taj poljubac je bio samo nagovjestaj onoga sto si zeljela, sto smo u stvari obadvoje zeljeli, ali nismo imali hrabrosti da to sebi priznamo.
    Tvoje usne su dok su govorile, izgovarale rijeci koje su me obeshrabrivale, a kad su me ljubile mamile su me i pozivale, da ne idem, da tu ostanem.
    Bio sam smuseno inertan, dozvolio da nestane trenutak kad je zelja bila jaca od volje, kad je srce bilo jace od razuma, i taj trenutak je otisao u nepovrat.
    Izgubio se jedan san, jedna zelja istovjetni u dva bica, ostala je samo ceznja da govori, kako je kad se propusti pravi trenutak, trenutak iskonske istine
    koju ne nose rijeci, nego misli, skrivene u zjenici oka, u dubini duse i u ubrzanim otkucajima srca.
    Propustio sam najljepse i najsretnije trenutke svog zivota, i ceznjivi pogled u daljinu me pita da li cu ikada vise imati takvu priliku.
    Molicu se zdusno da se ponovo dobije prilika, boricu se do zadnjeg daha da ponovo vidim sjaj u tvojim ocima, a onda cu znati, onda cu prepoznati iskonsku istinu, moja nikad izgubljena nado.

    Kradem Bogu dane,
    dok cekam da mi svane

  4. #14
    Senior Member PB-Aktus avatar
    Datum registracije
    09.07.2007
    Lokacija
    FLORIDA USA
    Poruke
    132

    Podrazumevano Most tuge!

    To me jos sa tobom spaja, taj most sazidan
    od bola i tuge, jer drugi mostovi su poruseni,
    izgorjeli od prevelike zelje.
    Moje, tvoje, nase, da li je sada bitno cije, ali
    su planuli i u tom plamenu nagorjeli i urusili
    se, njihovi dijelovi padaju u ponor bez dna.
    Jos se urusavaju, preko njih se do tebe
    nemoze, ali onaj jedan stoji cvrsto i stameno.
    Ne ruse ga ni vjetrovi nemaira duse, ni gromoviti
    tresak uzavrelih zelja za izlaskom iz ponora u koji
    se pada zajedno sa mostovima sto nas povezivase.

    Pokusavam da ga srusim, da me vise nista sa
    tobom ne povezuje, sad kad drugi mostovi ka
    tebi ne mogu da me vode, ali sto vise udaram
    po njemu, sto ga vise miniram, on postaje sve
    cvrsci, u granitnu gromadu se pretvara i ne da da
    mu se otrgne ni jedan jedini kamencic.
    On je gradjen od materijala koje se ne da
    srusiti. Od snovam, od zelja, od nade a vezivna
    materija koja ga sve vise i vise jaca si ti MOJA TUGO
    i tisina koja oko tebe vlada.
    Mozes li mi oprostiti za sve sto sam ti ucinio,
    za sav bol koji si zbog mene osjetila.
    Mozes li mi vjerovati da te jos uvijek volim
    i da cu te voljeti do kraja zivota.
    Oprosti mi i zbog toga, molim te, jer to je
    istina VOLIM TE.

    Kradem Bogu dane,
    dok cekam da mi svane

  5. #15
    Senior Member PB-Aktus avatar
    Datum registracije
    09.07.2007
    Lokacija
    FLORIDA USA
    Poruke
    132

    Podrazumevano Ti i ja

    Ti i ja
    (gdje je početak a gdje
    kraj?)



    Da bi se našao uzrok nečemu što se događa, potrebno je tragati pažljivo i istrajno. Potrebno je vratiti se početku. Ali problem je u ovoj situaciji u kojoj se mi nalazimo u tome što nisam siguran gdje je početak. Da li je početak onaj dan, februarski 2006 godine, kada si mi poslala poruku i kada sam osjetio,
    ono tajanstveno strujanje koje me ni danas ne napušta ili je početak negdje
    daleko u prošlosti, daleko vijekovima, milenijumima. Da li je početak u nekom dalekom sazviježđu, u nekom svijetu udaljenom tamom svemira od nas stotinama hiljada svjetlosnih godina. Kada bih znao odgovor na to pitanje, sve bi bilo lakše, jednostavnije. Objasnio bih sebi a i tebi zašto smo tako brzo nakon prvog kotakta osjetili ljubav, objasnio bih nam što je to tako naglo planulo u nama, taj plamen koji nas, iako ti to želiš potisnuti, grije i danas
    i grijaće nas još dugo. Koliko dugo? Do kraja ovog života sigurno, a ako je početak negdje daleko u prošlosti, onda još dugo u budućnosti. Još ćemo se mi susretati i rastajati. Još ćemo tražiti jedno drugo u vremenu i prostoru koji je ispred nas, nedostajaćemo jedno drugome, nedostajati više nego bilo ko drugi što bi nam nedostajao, jer mi smo vezani nekom magičnom silom. Mi smo se poznavali i prije nego smo znali da postojimo, da živimo. Poznavali smo se i komunicirali nekim, samo našim mislima poznatim komunikacijskim sistemima, tražili smo se znajući da ćemo se jednog dana pronaći. Znajući da će se to dogoditi, jer je to predododređeno našim postojanjem. Kako je to moguće? Tajnu nismo otkrili, niti ćemo kada otkriti kako je to moguće ali znamo da je to tako. Znamo da je tako bilo i da će tako biti i dalje. Sve ovo što se sada događa to je samo jedna epizoda našeg trajanja, jedno poglavlje u romanu naše vječne veze. Znam da sada ništa ne mogu promijeniti, jer tako mora biti. Znam da si ti uplašena svim što se događa oko nas, ali i da se boriš da ne pokažeš taj svoj strah. Pokušavaš sebi a i meni objasniti da nema drugog rješenja, da tako mora biti a negdje u dubini svoje duše želiš da bude drugačije. To te plaši, ta podvojenost površine i unutrašnjosti tvoje. Jer površina racionalnošću vrši pritisak na unutrašnjost, na onu suptilnu dubinu duše koja je svjesna da nije kraj i da ne može biti kraja ovoj vezi koja traje ko zna koliko dugo, uvijek počinjući od neke nove tačke. Da, od neke nove tačke jer je početak vrlo daleko. Inače kako objasniti tu bliskost, to mistično međusobno poznavanje i prije nego što smo se sreli. Znali smo jedno drugo toliko dobro da nam nije bilo potrebno vrrijeme da se upoznajemo, trebali smo samo da se nastavimo voljeti tamo gdje smo nekada stali. Svjesni smo oboje toga da se naša veza ne može prekinuti izjavama da je gotovo, da nema više veze i da je kraj. Ako je kraj, ako nema više veze, zašto postoji potreba da komuniciramo, da nastavimo ono što smo počeli ali u drugoj formi, pritisnuti bremenom sadašnjosti? Zašto onda postoji potreba da se ne izgubimo, da ne nestanemo u sivilu današnjice? Nemam odgovor na to a vjerujem da nemaš ni ti.
    U stvari imamo odgovor, no ti se plašiš tog odgovora a ja ga ne želim forsirati, radi tebe, da tebi ne nanosm bol. Nešto što je počelo tako davno, ne prekida se u par mjeseci ili godina, to nastavlja da traje unatoč teškoćama na koje se nailazi.
    Tako je bilo i tako će biti, vrijeme će to pokazati. Suština naše veze nije u fizičkom kontaktu između nas, ona je na daleko višem nivou i zato se ne može uništiti fizičkoim prekidom, toga sam svjestan a vjerujem i ti. Mi smo pripadali jedno drugom, davno prije nego što smo se spojili fizički, u jednom biću sa dvije duše koje su se razdvojile i tražile se. I kada se sada fizički ne budemo spajali naše će se duše tražiti i dalje, nedostajaće jedna drugoj. One će komunicirati kao što su to radile i ranije, samo sada u ovom životu uz saznanje da postojimo, da živimo i da tako mnogo nedostajemo jedno drugom. Što god da uradimo, kako god da pokušamo da nestanemo i da ne znamo jedno za drugo mi ćemo ipak znati, mi ćemo osjetiti jedno drugo kao što smo to osjećali i ranije,kao što to osjećamo i sada.
    Naše biće pulsira, u njemu se naše duše udaljavaju i približavaju i kad dođe trenutak nabijen energijom privlačnosti, spoje se i tako bitišu skupa.
    Svjesna si toga isto kao i ja. Mi smo neuništivi, šta god da se dogodi.
    Kad to prihvatiš kao što to shvataš, tvog straha će nestati kao što je nestalo i mog koji me je u samom početku blokirao sve dok nisam vidio tvoje oči i kroz njih tvoju dušu predivnu. Neću ti govoriti kako da se ponašaš, neću ti govoriti šta da radiš jer ti i sama znaš sve to. To će samo doći onog trenutka kad uvidiš da drugačije ne može biti. Da li će ovozemljski problemi današnjice sve to odgoditi na duže vrijeme? Ko zna, možda. Ali u poređenju sa neograničenošću vremena, to je samo tren.

    Kradem Bogu dane,
    dok cekam da mi svane

Ovlašćenja postavljanja

  • Vi ne možete postavljati nove teme
  • Vi ne možete postavljati odgovore
  • Vi ne možete postavljati priloge
  • Vi ne možete menjati vaše poruke
  •