Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Rezultati 11 do 13 od 13

Tema: Djordje Balasevic

  1. #11
    Junior Member Otilia avatar
    Datum registracije
    20.09.2012
    Lokacija
    Hrvatska
    Poruke
    24

    Podrazumevano

    POSLEDNJA NEVESTA

    Vesnik svadbe po sokaku svuda je
    brinu snajke sta ce koja mesiti
    neko mi se, kanda, skoro udaje
    cuj, moralo se i to jednom desiti.

    Tu livadu ja sam prvi kosio
    ma pricam vise nego sto bih smeo
    ajde, odavno bih je zaprosio
    da sam samo hteo.

    Vetric glanca krune granja
    tamis nosi par lokvanja
    racun svedi,
    sta sad vredi mladost tricava?
    Nevazno je to sve skupa
    secanje je smesna lupa
    koja sitne stvari uvelicava.

    Oprezno s tom violinom
    ona cezne za tisinom
    ko da skakljas andjelcice vrhom gudala.
    A nju nemoj pominjati
    nece svet zbog toga stati
    ma nece biti prva sto se udala.

    Nista lakse nego sebe slagati
    nista lakse neg' se nasmrt opiti
    i nista teze nego zalud tragati
    od sto drugih nju sam probo sklopiti.

    Srce cupka, al misao okleva
    ceka da se stvari same dese
    a tuga lepse zvuci kad se otpeva
    pesma sve podnese.

    Bog je katkad pravi seret
    na strmini doda teret
    i potura nedohvatno da se dovati.
    Bog je dobar kako kome
    bolje ne pitaj o tome
    ucutacu ili cu opsovati!

    Polagano, sanji-baci
    ti si znao sta mi znaci
    ko da heklas paucinu vrhom gudala.
    Kad pred crkvom baci buket
    neka padne, kao uklet,
    neka bude zadnja sto se udala!
    ***
    Samo bol je u zivotu siguran
    srecu nosi neki postar jako spor...
    Neka, samo ovu noc da izguram
    sutra cu vec naci dobar izgovor...
    U meri u kojoj ljubav u tebi raste, raste i tvoja lepota, jer ljubav je lepota duše.
    Aurelije Augustin

  2. #12
    Junior Member Otilia avatar
    Datum registracije
    20.09.2012
    Lokacija
    Hrvatska
    Poruke
    24

    Podrazumevano

    MIHOLJSKO LETO

    Do pola jedan je bilana casu klavira,
    onda korakom merila grad i usput gledala izloge
    pardon, svoj odraz u njima.
    U kosi jos, poput venca,ona molska kadenca,
    mala vracka da upravo tad uz caffe Kibic polagano
    nadodje on, kao plima.

    Tajne su tu zato
    da ih neko nasluti
    postoji rec koja vredi
    tek kad se odcuti
    Bogu je kanuo caj
    svud je prsnuo sjaj
    jedan platan ce ostati zlatan.
    Ona kroz smeh cvrsto
    svoju kajdanku stisce
    ne drhti on, to je samo
    to uvelo lisce
    blazeno Miholjsko leto
    jedno i sveto za njih.

    A on je nosio naglas svojih skoro osamnaest
    sve cesce mu govore vi,
    beges u grudima udara bije u bronzane zice.
    U dzepu sretni staklenac ko ono novcic i zdenac
    mala vracka da nestanu svi,
    a ona bane ko lupez i prospe mu kosu u lice.


    Kao osrednji klosar
    malo prosed i prostar
    na uglu sam zastao sam.
    Ne tako dobar oktobar
    i misli sve u ruskom stimungu.
    A onda shvatih na prepad
    da te volim ko nekad
    vreme samo raspiruje plam.
    U meni miholjsko leto
    to prkosno Sunce pred zimu...
    U meri u kojoj ljubav u tebi raste, raste i tvoja lepota, jer ljubav je lepota duše.
    Aurelije Augustin

  3. #13
    Junior Member Otilia avatar
    Datum registracije
    20.09.2012
    Lokacija
    Hrvatska
    Poruke
    24

    Podrazumevano

    NOC KAD SAM PREPLIVAO DUNAV

    Na mostu smena straze,
    znao sam da me traze,
    zandara nema
    koji ne zna moj lik.

    Zar moja glava vredi sto forinti,
    gospodo draga?
    Pod slikom toliko pise,
    vredi bar krajcaru vise.

    Dobre smo krcme znali,
    dobre smo konje krali,
    dobra nas neka zvezda pratila svud.

    Ostajte zbogom zeleni Karpati,
    drumovi carski.
    Dugo sam bio daleko,
    dal' me pozeleo neko?

    Dolazim, sto dukata donosim,
    i kasmirsku maramu cudesnih boja.

    Dolazim, da te opet zaprosim,
    dok te drugom ne daju,
    ljubavi moja.

    Talasi ladje lome,
    sta srce zna o tome?
    Srce je ludi husar, pijan i mlad.

    I te sam noci preplivao Dunav,
    dubok i strasan.
    Oprosti velika reko,
    al' ja sam morao preko!

    Dolazim, sto dukata donosim,
    i kasmirsku maramu cudesnih boja.

    Dolazim, da te opet zaprosim,
    dok te drugom ne daju,
    ljubavi moja.
    U meri u kojoj ljubav u tebi raste, raste i tvoja lepota, jer ljubav je lepota duše.
    Aurelije Augustin

Ovlašćenja postavljanja

  • Vi ne možete postavljati nove teme
  • Vi ne možete postavljati odgovore
  • Vi ne možete postavljati priloge
  • Vi ne možete menjati vaše poruke
  •