Na Novom groblju u Nišu juče sahranjen kralj romske muzike Šaban Bajramović


Uz trubačke zvuke romske himne "Đelem, đelem", koja ga je ispratila do groba, i veliki aplauz, u takozvanoj Aleji velikana na Novom groblju u Nišu, juče je sahranjen internacionalni kralj romske muzike Šaban Bajramović. Velikog svetskog putnika nemirne duše je na njegov poslednji put u konačno smirenje ispratilo više stotina poštovalaca, među kojima su bili i visoki državni predstavnici, predvođeni predsednikom Srbije Borisom Tadićem. Okupljeni nisu štedeli posthumne reči poštovanja za "najautentičnijeg balkanskog umetnika", "najveću zvezdu world mjuzik scene sa ovog prostora" i "muzičkog genija", na koje su drugi zaboravljali, za njegovog života.


TADIĆ: Šabanov način interpretacije je svetski vrh



- On je veliki umetnik ne samo romskog naroda već i čitavog evropskog prostora, a njegova muzika je veliki doprinos identitetu mog naroda. Napravio je veliki broj izuzetnih pesama i zauzeo značajno mesto u svetskoj umetnosti. Po načinu interpretacije i doživljaja muzike, Šaban je sam svetski vrh. Moje prisustvo ovde znači lični izraz poštovanja prema njemu, romskom narodu, njegovoj umetnosti i našem zajedničkom identitetu. Muzika Šabana Bajramovića nadilazi prostor Srbije, romskog i srpskog naroda, i pripada svim narodima na ovom prostoru - rekao je predsednik Srbije Boris Tadić.



"Šaban Bajramović ostavio je veliki trag u istoriji Niša, Srbije i svetske kulture. Njegova smrt prilika je da se podsetimo da moramo da poštujemo prave vrednosti koje su pored nas, a kojih nekada nismo svesni, sve dok ne odu i ostave veliki gubitak. Šaban je zanemeo na ovom svetu, a onda otišao na nebo da peva svojim crnim glasom onima koji su bolji od nas koji smo ostali na ovoj planeti. Hvala ti Šabane za 700 odličnih pesama, hvala ti što si nam puno dao, a nikada nisi tražio ništa za uzvrat", rekao je u posmrtnom govoru bivši premijer Srbije Zoran Živković, koji je bio Bajramovićev poštovalac i sponzor njegovog poslednjeg albuma "Romano raj".


Poštovaoci i oni drugi



Na poslednji ispraćaj velikog umetnika došli su i republički ministar Rasim Ljajić, predstavnici grada Niša, slikar iz Čikaga Boban Ilić, književnik Zoran Ćirić, pevači Željko Samardžić i Boban Zdravković, orkestar Bobana Markovića, nekadašnji kosovski lider Miroslav Šolević... Nije došao ministar kulture Vojislav Brajović, gradonačelnik Niša Smiljko Kostić, kao ni Goran Bregović, koji je najavio dolazak.



Reditelj Goran Paskaljević poželeo je Bajramoviću "srećan put u legendu", uz zahvalnost "jedinom autentičnom geniju iz Niša", koji ga nije zaslužio, jer i na sahranu nije došao masovno. Reči hvale u pozdravnim govorima Bajramoviću su uputili i predstavnici Udruženja muzičara, Nacionalnog saveta Roma Srbije i saborski predstavnici romske zajednice u Hrvatskoj. Beogradski muftija Muhamed Jusufspahić zaključio je da je Bajramović spadao u retke ljude na zemlji koji sa lakoćom rade ono što je drugima veoma teško. Nakon pozdravnog govora, koji je završio toplom porukom na romskom jeziku, muftija Jusufspahić je služio verski obred, pošto je umetnik sahranjen po muslimanskim običajima.


"Najveći pevač na svetu"



Goran Šepa Gale, frontmen Kerbera: Tu sam da odam počast Šabanu ispred generacije rokera koja je slušala njegovu muziku i dugo će je slušati, jer je vanvremenska. On ne samo da je ostavio veliki pečat na Balkanu, on je kosmička veličina;
Miloš Jovanović, producent poslednjeg albuma "Romano raj": U poslednje tri godine radili smo koncerte u celom regionu. Uradili smo zajedno njegov poslednji album "Romano rai", a sada smo pripremali album "Šaban, privatno", koji nije stigao da ugleda svetlost dana. Želeo je da uradi album sa tamburašima. Obožavao je život, ali mu i prkosio, kao i svojoj bolesti. Svi smo ga voleli, ne samo kao umetnika već i kao čoveka. Prosto je neverovatno da ga više nema. Šta da vam kažem, on je najveći pevač na svetu. Većeg od njega nema;
Ivan Blagojević, direktor Internacionalnog džez festivala Nissville: Niš je zatečen medijskom halabukom oko Šabanove smrti, malom histerijom značajnih ljudi iz sveta muzike ili politike, što samo pokazuje da grad nije bio svestan njegove veličine, od muzičke do medijske. On je bio prava zvezda Niša i Nišvila, jer je živeo pravi umetnički život, nisu ga zanimale materijalne stvari, bio je lokalpatriota u pravom smislu te reči. Odrekao se svetske karijere, koju bi sigurno imao da je bio disciplinovan, da je imao agenta ili moćnu agenciju u svetu koja bi ga verovatno dovela do Gremi nagrade ili do statusa trećeg bluz pevača na svetu, koji mu je Tajm već dodelio.



Iza ovog velikog umetnika ostalo je više stotina kompozicija, među kojima su široj publici najpoznatije "Mesečina" i "Geljam dade". Bajramović je u Indiji proglašen kraljem romske muzike, a njegova interpretacija "Đelem, đelem" himnom svih Roma sveta. Počeo je da peva na Golom otoku, gde je proveo tri godine zbog toga što je pobegao sa redovnog služenja vojnog roka zbog devojke koju je voleo. Prvi materijal je snimio 1964. u Sloveniji, jer ni jedna muzička kuća u Srbiji nije želela da ga izda. Kasnije je pevao Josipu Brozu Titu, Indiri Gandi i Nehruu, te nastupao sa poznatim rok, latino i rep mutičarima iz ex-Jugoslavije i sveta. Njujorški Tajm ga je uvrstio u deset najvećih bluz pevača na svetu. Internacionalni džez festival Nissville mu je 2006. dodelio nagradu za životno delo i predložio Ministarstvu kulture da mu dodeli nacionalnu penziju. Ministarstvo je odgovorilo da je Bajramović ne može dobiti jer "nije ispunio uslove", pošto nije uplatio sav doprinos za osnovnu penziju. Nissvile je takođe inicirao da Bajramović bude proglašen počasnim građaninom, te da jedna ulica ili bulevar u Nišu nosi njegovo ime.
Poslednji album "Romano raj" Bajramović je snimio pre dve godine u novosadskom studiju "Hammer". Jedan od poslednjih i najblistavijih koncerata održao je avgusta prošle godine u Dubrovniku, a u publici su osim Hrvata podjednako bili i Francuzi, Englezi, Nemci, Portugalci, te predstavnici hrvatskog javnog života. Ipak, sve vreme je ostao u Nišu, a nekoliko dana pred smrt rekao je novinarima da živi u siromaštvu i zaboravljen. "Živim žalosno, ćerke mi šalju novac da bih nekako kupio lekove, a posle 40 godina rada niko mi ne otvara kapiju i ne pita kako mi je". Umro je na niškoj Kardiovaskularnoj klinici u nedelju 8. juna od posledica infarkta