Ah, TaNaNa gde nadje bas ovu temu? Cim sam pocela da citam ovo mene uhvatila melanholija, depresija ne znam ni ja tacno. Ja mogu svakoga da saslusam i rado i posavetujem nekoga ili utesim koliko mogu ali kad je red na mene da olaksam svoju dusu i srce nema nikoga, ustvari nije da nema ima dovoljno ali ne i za svaki problem. Ja odkad sam ovde osim mog dragog nemam osobu kojoj bi mogla sve da kazem, da se izjadam ili tako to... a nije da nisam stekla nove prijatelje ali ne znam, osobu za ovako nesto jos nisam nasla. Slatkis jedino, inace od moe familije nema ovde nikog. Sto se ramena za plakanje tice imam mog muzica ali nekad je ipak potreban neko drugi, neutralan a i necu da budem dosadna sa mojim jadanjem jer je on jedan od onih koji retko kad kaze da mu nesto fali, ma koliko veliki problem imao nece sam od sebe to da kaze i zato necu ni ja da preterujem. Tako sam se sad setila svih onih meni dragih osoba koje nisu tu kraj mene. A ni mzika koju trenutno slusam nije bas da me razveseli...Galija...moram odmah da nadjem nesto veselo.
Markeri