Rezultati 1 do 2 od 2

Tema: Crni biseri-slavuji slavonije

  1. #1

    Post Crni biseri-slavuji slavonije

    Skip to content

    * Pocetak
    * Biografija
    * Diskografija
    * Diskusije
    * Download
    * Foto Album
    * Chat
    * Kontakt


    B I O G R A F I J A



    Početkom januara 1985. godine, u Slavoniji je formiran orkestar “Crni Biseri”. Ranije je postojao sastav ovog imena, ali dolazak Đorđa Mačka, pomenute godine obeležava njegovo preuzimanje orkestra, što se smatra se zvaničnim početkom rada Crnih Bisera.

    Prvi nastupi Crnih Bisera, na područjima Slavonije i Bilogore (od Grubišnog Polja, Daruvara, Pakraca, Lipika, Podravske Slatine, Virovitice do Bjelovara i Kutine) počeli su u sledećem sastavu:

    Harmonika – Vladimir Oršoš,
    Bubnjevi – Radovan Šeatović,
    Bas gitara – Đorđe Mačak,
    Ritam gitara – Milan Kundadžija.


    Kroz sam rad i postojanje Crnih Bisera, 20 godina, prošlo je i izmjenjalo se određen broj dobrih muzičara i pjevača. Već krajem godine dolazi novi gitarista Željko Šavrljuga.
    Odlaskom bubnjara Radovana Šeatovića u JNA, početkom 1986g. orkestru se pridružuje Drago Vaclavek.


    Ovaj period predstavlja uspon i napredak u radu. Crni Biseri postaju traženiji i proširuju područje nastupa. Samim radom i uspjehom došlo je do saradnje sa poznatim estradnim imenima koji su nastupali u Slavoniji uz pratnju Crnih Bisera. Česti gosti su bili: Bora Drljača, Era Ojdanić, Braća Bajić, Šeki Turković i drugi.
    Članovi orkestra do 1991. bili su još:

    Bubnjevi – Petar Kuridža, Božidar Kundak,
    Harmonika – Boro Karan, Ratko Radulović, Milan Milaković,
    Klavijature – Dragan Bobičić.

    Poslednji nastup na području Slavonije bio je 7. augusta 1991. kod manastira Sv. Ana u Maslinjači. Nakon toga, Crni Biseri usled dobro poznate situacije bivaju primorani da na određeno vreme prestanu sa radom.

    Članovi Crnih Bisera nastavili su život na području Srbije. Sve do 1994. zbog otežavajućih okolnosti, nisu bili u mogućnosti da se sastanu i nastave rad orkestra. Te godine Đorđe Mačak ponovo okuplja muzičare sa područja zavičaja i Crni Biseri kreću sa radom na području Srbije. Poteškoću je činila razdaljina između članova orkestra,ali želja za radom bila je jača od toga.
    Nova ekipa Crnih Bisera je u sastavu:

    Harmonika – Mićo Kundadžija, koji iz Niške Banje dolazi u Staru Pazovu.
    Bubnjevi – Božidar Kundak, bio je u Sremskoj Mitrovici, nakon toga se preselio u Staru Pazovu.
    Pevač – Aleksa Budić, dolazi iz Republike Srpske.
    Bas gitara – Đorđe Mačak, Stara Pazova.

    Prvi nastupi na području Srbije bili su u Novom Slankamenu, zbog velikog broja zemljaka sa područja Slavonije.
    Nakon toga uspjeh dolazi sam po sebi, velikim zalaganjem i vrednim radom.
    U periodu od 1995. sastavu se pridružuje i Milan Milaković.
    Dolazi period nastupa po Vojvodini i Srbiji, uspješan rad na svadbama, vašarima, ispraćajima i slavonskim zabavama,koje su bile veoma posećene.
    Krajem marta meseca, 2002.godine, dolazi do zamjene članova. Umesto Milana Milakovića dolazi Dražen Miščević, kao klavijaturista, a pjevača Aleksu Budića zamjenjuje Zoran Sudar, obojica iz Borče.

    Tek tada, Crni Biseri, stiču stabilnost, slogu i veliko drugarstvo, što pokazuje i činjenica da je ovaj sastav nepromenjen do danas.
    Počinje snimanje zavičajnih pjesama uživo, što ostavlja veliki trag i još veću popularnost i slušanost na području Srbije kao i u dijaspori,kao i nastupi u medijima, odnosno radio i TV stanicama u brojnim emisijama krajiškog, ali i drugog karaktera.
    Ono što je bila težnja jeste to da se uz muziku Crnih Bisera okupe Slavonci i da se prisjete običaja i zavičaja. Nastupi su bili prepuni mladih ljudi koji su uz Bisere i njihove taktove ostajali do rane zore, a uz to nisu ni danas zaboravili značaj tarabana i slavonskog bećarca.
    To ovom orkestru daje dobru volju i podsticaj da zvanično izda svoj CD prvenac “Slavonijo moja”,2003.godine, koji prolazi zapazeno jer je to prvi skup pesama koji je opevao Slavoniju, pa se tako ovaj album našao u domovima Slavonaca, a i šire.

    Kao vokalni solista na albumu pored Đorđa Mačka i Zorana Sudara, pojavljuje se i Dragoslav Lukić, koji je bio u orkestru godinu dana.
    Pesma “Slavonijo moja”, postaje zaštitni znak Crnih Bisera, ali izdvajaju se i pesme: “Ako Bog da”, “Rađajte sinove, Slavonke”, a svoje posebno mesto, kao i uvek zauzimaju taraban i bećarac.
    Posle toga, medijski nastupi i saradnje sa estradnim umetnicima se dodatno povećavaju.
    2004.godine, kao pojačanje sastavu, pridružuje se gitarista Predrag Dorontić Čipo.
    Zbog dobre prihvaćenosti prvog albuma, kao i interesovanja publike, Crni Biseri odlučuju da se 2006. godine, ponovo nađu u studiu i snime drugi album pod nazivom “Nek se ore pjesme naše”, koji je kao i prvi zavičajnog karaktera.
    Svoj uspeh Crni Biseri su ozvaničili i nastupima u inostranstvu, nakon izlaska prvog CD-a i to u: Nemačkoj, Austriji, Švarcaskoj.
    Sadašnji članovi orkestra su:

    Pjevač – Đorđe Mačak (vođa orkestra) rođen u Slavoniji, Mala Jasenovača, Grubišno Polje, sada u Staroj Pazovi
    Pjevač – Zoran Sudar, rođen u Dalmaciji, Oton, Knin, sada u Borči
    Harmonika – Mićo Kundadžija rođen u Slavoniji, Grubišno Polje, sada u Staroj Pazovi
    Klavijature – Dražen Miščević rođen u Slavoniji, Lončarica, Grubišno Polje, sada u Borci
    Bubnjevi – Božidar Kundak rođen u Slavoniji, Turčević Polje, Grubišno Polje, sada u Staroj Pazovi
    Gitara – Predrag Dorontić – Čipo rođen u Slavoniji, Kantrovci, Slavonska Požega, sada u Kukujevcima

    Crni Biseri su uvek bili tu kad je trebalo nastupati humanitarno i pomoci ljudima u nevolji. I dalje ce ostati vjerni svojoj puplici i gajiti muziku iz zavicaja, kao što kaže pjesma „Daleko od zavičaja držimo se običaja, ostavimo nešto djeci i nama su naši preci“

    Za uvek lep izgled na nastupima Crnih Bisera zaslužan je butik Snovi iz Borče, koji je već četiri godine generalni sponzor.



    Izmenio/la korana-macak; 08.09.2008 u 22:50. Razlog: GRESKA

  2. #2

    Podrazumevano

    BIOGRAFIJA CRNIH BISERA

    Početkom januara 1985. godine, u Slavoniji je formiran orkestar “Crni Biseri”. Ranije je postojao sastav ovog imena, ali dolazak Đorđa Mačka, pomenute godine obeležava njegovo preuzimanje orkestra, što se smatra se zvaničnim početkom rada Crnih Bisera.

    Prvi nastupi Crnih Bisera, na područjima Slavonije i Bilogore (od Grubišnog Polja, Daruvara, Pakraca, Lipika, Podravske Slatine, Virovitice do Bjelovara i Kutine) počeli su u sledećem sastavu:

    Harmonika – Vladimir Oršoš,
    Bubnjevi – Radovan Šeatović,
    Bas gitara – Đorđe Mačak,
    Ritam gitara – Milan Kundadžija.


    Kroz sam rad i postojanje Crnih Bisera, 20 godina, prošlo je i izmjenjalo se određen broj dobrih muzičara i pjevača. Već krajem godine dolazi novi gitarista Željko Šavrljuga.
    Odlaskom bubnjara Radovana Šeatovića u JNA, početkom 1986g. orkestru se pridružuje Drago Vaclavek.


    Ovaj period predstavlja uspon i napredak u radu. Crni Biseri postaju traženiji i proširuju područje nastupa. Samim radom i uspjehom došlo je do saradnje sa poznatim estradnim imenima koji su nastupali u Slavoniji uz pratnju Crnih Bisera. Česti gosti su bili: Bora Drljača, Era Ojdanić, Braća Bajić, Šeki Turković i drugi.
    Članovi orkestra do 1991. bili su još:

    Bubnjevi – Petar Kuridža, Božidar Kundak,
    Harmonika – Boro Karan, Ratko Radulović, Milan Milaković,
    Klavijature – Dragan Bobičić.

    Poslednji nastup na području Slavonije bio je 7. augusta 1991. kod manastira Sv. Ana u Maslinjači. Nakon toga, Crni Biseri usled dobro poznate situacije bivaju primorani da na određeno vreme prestanu sa radom.

    Članovi Crnih Bisera nastavili su život na području Srbije. Sve do 1994. zbog otežavajućih okolnosti, nisu bili u mogućnosti da se sastanu i nastave rad orkestra. Te godine Đorđe Mačak ponovo okuplja muzičare sa područja zavičaja i Crni Biseri kreću sa radom na području Srbije. Poteškoću je činila razdaljina između članova orkestra,ali želja za radom bila je jača od toga.
    Nova ekipa Crnih Bisera je u sastavu:

    Harmonika – Mićo Kundadžija, koji iz Niške Banje dolazi u Staru Pazovu.
    Bubnjevi – Božidar Kundak, bio je u Sremskoj Mitrovici, nakon toga se preselio u Staru Pazovu.
    Pevač – Aleksa Budić, dolazi iz Republike Srpske.
    Bas gitara – Đorđe Mačak, Stara Pazova.

    Prvi nastupi na području Srbije bili su u Novom Slankamenu, zbog velikog broja zemljaka sa područja Slavonije.
    Nakon toga uspjeh dolazi sam po sebi, velikim zalaganjem i vrednim radom.
    U periodu od 1995. sastavu se pridružuje i Milan Milaković.
    Dolazi period nastupa po Vojvodini i Srbiji, uspješan rad na svadbama, vašarima, ispraćajima i slavonskim zabavama,koje su bile veoma posećene.
    Krajem marta meseca, 2002.godine, dolazi do zamjene članova. Umesto Milana Milakovića dolazi Dražen Miščević, kao klavijaturista, a pjevača Aleksu Budića zamjenjuje Zoran Sudar, obojica iz Borče.

    Tek tada, Crni Biseri, stiču stabilnost, slogu i veliko drugarstvo, što pokazuje i činjenica da je ovaj sastav nepromenjen do danas.
    Počinje snimanje zavičajnih pjesama uživo, što ostavlja veliki trag i još veću popularnost i slušanost na području Srbije kao i u dijaspori,kao i nastupi u medijima, odnosno radio i TV stanicama u brojnim emisijama krajiškog, ali i drugog karaktera.
    Ono što je bila težnja jeste to da se uz muziku Crnih Bisera okupe Slavonci i da se prisjete običaja i zavičaja. Nastupi su bili prepuni mladih ljudi koji su uz Bisere i njihove taktove ostajali do rane zore, a uz to nisu ni danas zaboravili značaj tarabana i slavonskog bećarca.
    To ovom orkestru daje dobru volju i podsticaj da zvanično izda svoj CD prvenac “Slavonijo moja”,2003.godine, koji prolazi zapazeno jer je to prvi skup pesama koji je opevao Slavoniju, pa se tako ovaj album našao u domovima Slavonaca, a i šire.

    Kao vokalni solista na albumu pored Đorđa Mačka i Zorana Sudara, pojavljuje se i Dragoslav Lukić, koji je bio u orkestru godinu dana.
    Pesma “Slavonijo moja”, postaje zaštitni znak Crnih Bisera, ali izdvajaju se i pesme: “Ako Bog da”, “Rađajte sinove, Slavonke”, a svoje posebno mesto, kao i uvek zauzimaju taraban i bećarac.
    Posle toga, medijski nastupi i saradnje sa estradnim umetnicima se dodatno povećavaju.
    2004.godine, kao pojačanje sastavu, pridružuje se gitarista Predrag Dorontić Čipo.
    Zbog dobre prihvaćenosti prvog albuma, kao i interesovanja publike, Crni Biseri odlučuju da se 2006. godine, ponovo nađu u studiu i snime drugi album pod nazivom “Nek se ore pjesme naše”, koji je kao i prvi zavičajnog karaktera.
    Svoj uspeh Crni Biseri su ozvaničili i nastupima u inostranstvu, nakon izlaska prvog CD-a i to u: Nemačkoj, Austriji, Švarcaskoj.
    Sadašnji članovi orkestra su:

    Pjevač – Đorđe Mačak (vođa orkestra) rođen u Slavoniji, Mala Jasenovača, Grubišno Polje, sada u Staroj Pazovi
    Pjevač – Zoran Sudar, rođen u Dalmaciji, Oton, Knin, sada u Borči
    Harmonika – Mićo Kundadžija rođen u Slavoniji, Grubišno Polje, sada u Staroj Pazovi
    Klavijature – Dražen Miščević rođen u Slavoniji, Lončarica, Grubišno Polje, sada u Borci
    Bubnjevi – Božidar Kundak rođen u Slavoniji, Turčević Polje, Grubišno Polje, sada u Staroj Pazovi
    Gitara – Predrag Dorontić – Čipo rođen u Slavoniji, Kantrovci, Slavonska Požega, sada u Kukujevcima

    Crni Biseri su uvek bili tu kad je trebalo nastupati humanitarno i pomoci ljudima u nevolji. I dalje ce ostati vjerni svojoj puplici i gajiti muziku iz zavicaja, kao što kaže pjesma „Daleko od zavičaja držimo se običaja, ostavimo nešto djeci i nama su naši preci“

    Za uvek lep izgled na nastupima Crnih Bisera zaslužan je butik Snovi iz Borče, koji je već četiri godine generalni sponzor.

Ovlašćenja postavljanja

  • Vi ne možete postavljati nove teme
  • Vi ne možete postavljati odgovore
  • Vi ne možete postavljati priloge
  • Vi ne možete menjati vaše poruke
  •