Strana 3 od 5 PrvaPrva 12345 PoslednjaPoslednja
Rezultati 21 do 30 od 43

Tema: Tuzna prica.

  1. #21
    Senior Member nepoznatamrki avatar
    Datum registracije
    20.01.2007
    Poruke
    8.931

    Podrazumevano

    Pa znas sta Marica ..svako nosi svoj obraz ...velicina coveka je u njegovom prastanju..to sto njoj nije zao to je njena licnost..a na kraj krajeva da sam na tvom mestu ja bi cekala pravi trenutak i rekla joj lepo u lice..pozdravcic za tebe i cmoka..

  2. #22
    Senior Member nepoznatamrki avatar
    Datum registracije
    20.01.2007
    Poruke
    8.931

    Podrazumevano

    William Wordsworth (l770-1850

    Sjaj u travi...
    sada,kada nista na svetu ne moze vratiti dane prohujalog leta
    nas sjaj u travi i bljestavost sveta,ne treba tugovati,
    vec traziti snage u onom sto je ostalo i s tim ziveti...
    zboravimo,ne radi nas,ne radi zaborava,zaboravimo da smo
    se voleli,da smo se svadjalii da smo bili krivi..
    pozurimo,s danima i danima sto ce doci
    mozda cemo se naci jedanput na malom vrhu zivota i nizrecene tajne
    hteti jedno drugom da kazemo,al`proci cemo jedno kraj drugog kao
    stranci jedan skrenuti pogled bi ce sve sto cemo jedno drugom moci dati...
    zaboravicu oci i necu posmatrati zvezde koje me na tebe neobicno
    podsecaju...ne boj se,jednom ces se zaljubiti al`ljubices zato sto ce te
    nesto na toj zeni podsecati na mene..bio si moje veliko prolece
    uspomena koja ce dugo ziveti u buducnosti koje cu se secati...
    oseticu tugu jer sam tebe volela bi ce to ironija tuge...
    nestace sjaj u travi,nestace velicanstvenost sveta...
    ostace bleda slika onog sto je proslo...

  3. #23
    Senior Member Nela avatar
    Datum registracije
    05.03.2008
    Lokacija
    tu i tamo..
    Poruke
    12.452

    Podrazumevano

    Amra & Dino

    Kad joj je pruzio ruku rekao je sasvim ozbiljno "ROMEO", a ona "JULIA",a onda su prsnuli u smijeh, jer im to nisu bila prava imena. Najzad on prizna da se zove "DINO", a ona "AMRA". Tu gdje su se upoznali pocela je njihova ljubav i od tada su bili nerazdvojni. U njihovom gradu svi su ih voljeli. Bili su vise kao brat i sestra nego ljubavnici. Njeno lice je bilo njezno a oci plave sa dugim crnim trepavicama. Dino je bio visok i lijep mladic, a isli su u istu skolu. Ona je bila drugi, a on treci razred gimnazije. Iz dana u dan radjala se ljubav koju bi svako pozelio. Bilu su srecni , mladi i zaljubljeni. DIno je maturirao otisao je u Beograd na studije. A ona je neprestano ocekivala njegova pisma puna topline i ljubavi. Dino je posao kuci jer je imao 20 dana dopusta. U vozu je sjedio sam i stalno mislio na Amru. Tako je cesto izgovarao rijeci "VOLIM TE" jer je zamisljao da je Amra pored njega. Odjednom Dino otvori oci i pred sobom ugleda djevojku koja mu se smijesila, zbunjeno je gledao u nju, i zelio je nsto da kaze, a nezna sta. "Netice me se koga volite"... Zatim ga upita da li je slobodno on joj klimnu glavom. Sjela je preo puta njega, a on je tek tada vidio da je ona zaista lijepa. Za vrijeme njihovog razgovora saznao je da se zove Selma i da studira u Beogradu. Tek tada shvati da mu se ona mnogo svidjela. Dok je tako razmisljao trze ga Selmin glas: "Vasa stanica pozurite". Dino skoci i pruzi ruku da se pozdravi ali Selma ustade i poljubi ga on se zbuni ali ona dodade. "Ne zaboravi me potraziti u studenskom domu u Beogradu". On je osjecao na usnama vreli poljubac al ga trze Amrin glas. Dino se okrenu i ugleda Amru kako trci prema njemu. Sav sretan zaboravio je na dogadjaj u vozu i potrcao joj je u susret. On je ljubio, a ona je plakala od srece. Tih 20 dana bili su zajedno na igrankama i u bioskopima. Al zadnji dan se nesto desilo. Amra je pravila zur jer joj roditelji nisu bili kod kuce. Do kasno u ponoc njihovi drugovi zajedno sa Amrom i DInom su se zabavljali. Negdje oko ponoci Dino je prisao Amri i poceo je ljubiti. Poljubci su se nizali jedan za drugim, i bivali sve duzi, a zatim su otisli u spavacu sobu i tu proveli noc. Ujutro kad je Dino otvorio oci cuo je Amrin jecaj, zatim se sjetio svega ustao je i prisao joj. Mila oprosti mi nisam htio neznam ni sam kako se to dogodilo. Opet ce mo biti zajedno sretni vidjeces. Kada je odlazio ostala je u sobi i sutjela bila je izgubljena al se ipak necemu smijesila. Tog istog dana se nisu vidjeli tek uvece Dino je vidio Amru na ulici tada joj je prisao i rekao "Mila ja sutra odlazim hoces li me ispratiti". Tiho je rekla da ce doci, a onda otrcala kuci. Autobus je trebao da dodje, a Amre jos nema. U posljednom trenutku je dosla " Amra dosla si mislio sam da neces doci molim te oprosti mi i pisi mi Amra". Tada je usao u autobus i gledao je Amru kako je stajala apustena i usamljena. Poslije mjesec dana on se osjecao usamljeno i zato je rijesio da ode malo kuci da vidi Amru. Sutredan je izasao da proseta i sretne Selmu djevojku iz voza. Ona se radovala tom susretu, a on nije. Zatim ga je pozvala u dom na igranku on je odbijao, a ona je bila uporna pa je na kraju pristao. Muzika je bila bolna pocela je pjesma bolne ljubavi. DIno se sjeti Amre u usima je odzvonjavala, dobra poznata pjesma, tako pjevac pjevao. Dino se iznenada okrenuo prema Selmi i poceo naglo ljubiti dok ju je ljubio sjeti se Amre, a zatim isto onako naglo kao sto je poceo ljubiti on je prestao. Tiho joj je govorio: "Odlazi ja volim svoju Amru". Sutredan se spremio i posao kuci kad je izasao iz voza sve mu je bilo tako pusto samo zato sto nije bilo Amre da ga ceka. Kada je dosao kuci njegovi roditelji bili su iznenadjeni a on je jos svrata upitao gdje je Amra, vidjateli Amru. Majka ga je zacudjeno pitala "Zar ti ne pise". Dino na materi ugleda uplasen pogled i doda pise mama samo onako pitam. Sutra dan u skoli casovi su bili zavrseni mladici i djevojke su uzurbano izlazili iz skole. Dino je stojao ispred skole i cekao Amru. Najzad je izasla mnogo je oslabila al to mu nije smetalo njenoj ljepoti. Dino joj pridje "dosao si mili" rece Amra. Koliko sam srecna, "sto mi nisi pisala" rece on. Dragi ti si sigurno patio al ja ti nisam pisala jer sam zeljela da povjerim, da li me jos uvijek volis poslije one noci. poslije duge sutnje rece: "Neljutis se zar ne" al mjesto odgovora on je poljubio opet su postali sretni i shvatili da ne mogu jedno bez drugog. Kroz nekoliko dana Dino se morao vratiti u Beograd. Svako Amrino pismo citao je po nekoliko minuta. Tako jednog dana dok je sjedio zamisljen neko zakuca na vrata. Bila je to Selma bacila mu se u zagrljaj i rece "Najzad sam te nasla zasto mi nisi rekao gdje stanujes." Dino je pogleda i rece: " Kasno je sada moras da odes". To je rekao jer je primjetila da je pjana, al ona nije htjela otici pposlije nekoliko minuta njih dvoje su bili zagrljeni. Dino vise nije mogao odoleti, nego je spustio i poceo ljubiti citavu noc proveli zajedno kad je ujutru otvorio oci gledao je Selmu, a vidio Amru. Odjednom neko pokuca na vrata i neocekivsi odgovoro udje bila je to Amra. Dino ja sam dosla ,nisam znala da imas drustvo, htjela sam da te iznenadim. MIslila sam da ces se iznenaditi obradovati zatim je pocela da vristi mrzim te Dino ti si me lagao "ZASTO". Sta sam ti skrivila. Malo je tise dodala, voljela sam te i mislila sam da i ti volis mene, al ti si mi zivot upropastio ne zelim vise da te volim. Dino je zavikao Amra stani da ti objasnim ja te i dalje volim molim te stani, al ona se ne zaustavi zalupi vratima i ode cula je kako je Dino preklinja da se vrati. Od tog dogadjaja proslo je godinu dana, a o Amri nije znao nista. Studije je morao napustiti i zaposliti se u nekoj radnji. Jos uvjek je volio Amru, i nije mogao da je zaboravi pred ocima je uvjek vidio Amru. Zelio je ponovo da vidi al to nije bilo moguce. Jer niko nije znao sta je s njom cak ni njeni roditelji. Svi su mislili da se ona ubila. Jednom vracajuci kuci gazdarica mu dade pismo. To vece ga nije ni pogledao samo ga bacio na sto i otisao je do kreveta i zaspao. Kad se probudio u glavi je osjecao bol, sjeti se jucerasnjeg pisma. Brzo pozuri do stola uze pismo i otvori ga, bilo je od Amre i pisalo je:
    "VOLJENI DINO VEC GODINU DANA UDATA SAM.ON JE MNOGO STARIJI OD MENE AL TO NIJE VAZNO. MORALA SAM DA SE UDAM ZA NJEGA JER SAM BILA U DRUGOM STANJU SA TOBOM, A TI IMAS DRUGU NISTA MI VISE VAZNO NIJE.DOBILA SAM SINA. ZAO MI JE STO NE LICI NA TEBE AL JE IPAK TVOJ. ZNAM DA U NJEMU NALAZI DEO TVOG ZIVOTA. ZNAM KOGA SAM VOLJELA I KOGA JOS VOLIM . PISEM TI JER CU USKORO UMRIJETI. ZATO JER IMAM NEIZLJECIVU BOLEST. MOJA JEDINA ZELJA JE DA DODJES I UZMES NASEG SINA. TVOJ JE IMAS PRAVO NA NJEGA. VIDJECES DA JE DOBAR ZNA RECI "MAMA" I "TATA". ZOVE SE DAMIR. TO SAM MU IME DALA JER SE SJECAM DA SI GOVORIO DA VOLIS TO IME. I ZATO SAM MU DALA TO IME. MOZDA CE TE SJECATI NA MENE JER IMA MOJE OCI. AKO SI ME IKAD VOLIO DODJI I UZMI DAMIRA. TOLIKO BIH TE VOLJELA VIDJETI. OVO TI PISMO PISEM POSLJEDNJI PUT ZBOGOM VOLJENI MOJ"
    Dino se jedva sadrza da ne padne. To nije moguce rekao je. Sutradan je stigao kasno. Rekli su mu da je mrtva. Tugu nije skrivao isao je prema groblju i plakao kao malo dijete. Njen grob je bio prekriven cvjecem kleknu je i spustio buket crvenih ruza trgao ga je plac djeteta: Okrenu se i vidje covjeka tridesetih godina sa djetetom u rukama, covjek se iznenadio. Dino tiho rece: "Tko ste vi? Ja sam Dino, jeli to moj sin ?""DA" bjese covjekov odgovor. Dino uze malog Damira, smedja kosa je izvirivala ispod kape. Iznenada otvorise se usta i djete tiho rece:"TATA". Dinu nesto steze u grlu suze mu se pojavise na licu, a covjek rece: "Dok je bila ziva stalno ga je ucila tu rijec". Dino klimnu, pozdravise se i covjek ode. Dino steze svog sina jace uza se. Kleknu na koljena i tiho rece:"Mila sutra odlazim, vratit cu se jednog dana kad nas sin poraste", to je govorio i posmatrao njenu sliku zatim krenu. Jednog dana kad je Damir dosao iz skole sjede pored Dine i tiho rece: "Tata molim te reci ko je moja mama, gdje je ona sad?" Tada Dino rece:"Damire pakuj se idemo". Kad su stigli na groblje stajali su sutjeli nekoliko minuta. Zatim Damir prekide tu sutnju "Tata je li to nasa mama". "Damire sine sad imas 15 godina i mogu ti reci." "Tata mi smo ovdje jednom bili."" Da sine samo ti si tada bio mali i nisi shvatio. Damire ovdje lezi moja jedina ljubav koju sam toliko volio". Tada se Dino okrenu i ode. Onda poce Damir: "Draga mama ja te mnogo volim, tata mi je rekao, a meni je drago sto sam dijete ljubavi. Mama, tata te mnogo voli i jos se nije ozenio. Kaze da ne moze jer te jos uvjek voli. Ja cu da budem kao on iskren onom koga budem volio. Mama mnogo mi je zao sto ne zivimo zajedno. Sad kad znam istinu cesto cu ti dolaziti da te obidjem.Idem mama. Klecao je nekoliko minuta i gorko plakao, a onda je poljubio sliku i otisao je za tatomu novi zivot sa istinom koju je tek otkrio sa 15 godina....
    ............

  4. #24
    Senior Member jelena_yu_cafe avatar
    Datum registracije
    10.03.2008
    Poruke
    5.394

    Podrazumevano

    joj Nela Ali Si Me Rasplakalabas Tuzna Prica

  5. #25
    Senior Member kiki23 avatar
    Datum registracije
    20.08.2007
    Poruke
    2.562

    Podrazumevano

    Bila sam dijete a opet odrasla zena.
    Bila sam poput sestre a opet ona koja ga je voljela.
    Pitam se jeste li voljeli nekoga ljubavlju odrasle zene,naivne djevojcice,iskrene prijateljice,tihe ljubavnice?
    Ja jesam,ne jedan dan,ne mjesec ni godinu vec dugih 12 godina.
    Ugledala sam ga svojim djecijim ocima i shvatila da postoji ljubav na prvi pogled.
    Nisam znala sto me ceka.
    smjeh,suze il sreca?
    Te zelene oci postale su mi san svake noci,svaki sam dan cekala hoce li doci?
    Trudila sam se biti najbolja prijateljica i uspjevala sam bila sam njegova Kraljica.
    Ona koja je cuvala najlude tajne,znala sve njegove snove,sve zelje i strahove.
    A ja sam ga svakim danom sve vise voljela.
    Bio je djete a opet odrastao muskarac.
    Toliko sam vjerovala u njega,mislila da me voli.
    I volio me kao jedinu sestru.
    Odrastao je uz djeda i baku koji su bili sve sto je imao.Kada sam dosla ,davajuci mu prijateljsku ljubav,savjete,pomoc,obje ruke kad god padne
    postala sam mu obitelj,ljubav ali ne ona koja sam htjela biti voljena i jedina.
    Cesto je mjenjao cure,neke su mi bile prijateljice,neke nikad nisam sretala,neke su bile drage,neke sam mrzila ali niti jedna od njih bezbroj nije trajala.Svaka je samo onako jadno prolazna.Svakim danom sam odrastala,sve vise ga voljela,postajala ozbiljnija.Priznati ljubav nisam naucila.Bila sam njegov ponos,pametna"sekica",pristojna curica,dobra ucenica i sportasica.Njegovi prijatelji su me voljeli jer sam bila tako posebna.Zajedno smo se smijali svim onim prolaznima,odbacenima i odmah zaboravljenima.A nikad nije ni slutio koliko sam puta pozeljela biti bar jedna od tih prolaznih al samo da budem.

    Prolazili dani,godine a moje prijateljice sve umornije od mog cekanja,plakanja i gledanja kako se ljubi s drugima a onda komentiranja pa nije ti losa braco,slatkica je.

    Moj mobitel priznao mu je koliko ga volim dok sam ja odgovarala pred plocom a mobitel ostavila najboljoj prijateljici da mi ga cuva.Bas na moj rodjendan.

    Nije nazvao,nije odgovorio,ispred skole nije cekao.samo sam slusala:eto vidis nije te zavrijedio,oprosti ali zivot ti se zbog njega promjenio.Nije se javljao danima,nije me podigao u zrak i vrtio,nije mi rekao sreco Sretan ti rodjendan,voli te braco,nije se pojavio dugo,predugo.Sjedila sam ispred skole,bez prijatelja,njegovog osmjeha i zezanja.Sjedila i kajala se sto mu nisam sama priznala i da budem iskrena to si jos ni danas nisam oprostila.Kad sam najmanje ocekivala srela sam ga,bez sjaja u ocima i prelijepog osmjeha,prisao je i poceo pricat:ej di si?kako si?sta radis?Bila bih sretnija da je dosao i ubio me,rekao mi kucko lazljiva nikad me nisi kao brata voljela ali nije.Postala sam poznanica,cak ni prijateljica.Da sam bar tada shvatila i nekim drugim putem krenula!Ja sam se jos vise trudila,sve sto sam znala da zeli kupovala mu,svaku koju je zelio imati namjestala mu,trudila se biti mu zlatna ribica samo da se vratim bar da budem opet kao sekica.I jesam,uspjela sam.Opet sam bila najbolja,opet najdraza a izjava o mojoj ljubavi kao da se nikada nije ni napisala.Svaka moja prijateljica imala je nekoga,bar je mjesec dana bila voljena a ja sam 9 godina patila.Nisam znala kako je kad te netko zagrli,pojubi,dodirne.znala sam samo kako voljeti i to najbolje skrivati.Jednog dana sam odlucila sve prekinuti i svakom bicu svoju ljubav priznati.Kuci su svi poludjeli,sve mi zabranili,svaki dan me kontrolirli.ali sta su oni bili za mene i moju ljubav??Nista,samo ljudi koji ne znaju iskreno voljeti.zaboravila sam da postoje.Oni su me izdali,ni u jednom trenu me nisu podrzali.Vise se nisam trudila da budem najbolja,da budem obiteljska slatkica,najmlada dobra curica.Mrzila sam ih,skolu,svoj razred,prijatelje.Htjela sam njegovu obitelj,njegove prijatelje,htjela sam njegov zivot umjesto svog.Cekala sam ga satima,prosao je cijeli dan,noc,jutro,popodne cinilo se kao vjecnost.Sjecam se njegova baka se spustila u prizemlje zgrade:Jeste li poludjeli,ti ovdje cijeli dan i noc a on ispred zgrade ne klupi!Otvorila sam vrata zgrade i stala na vrh stepenica prisao je i stao kraj zadnje.Nikad prije nisam vidjela suze u tim zelenim ocima.Ej,ne mogu zivjeti a da ti ne priznam koliko te volim i koliko sam te voljela svih ovih godina.Nasmijao se,prisao mi i uhvati me za ruku,dodi,sjedi kraj mene.Lagala si me znas?Volim te braco.Nasmijala sam se,bila sam djete kad sam te srela,bila bi to djecija ljubav ne bi uspjeli a to nisam htjela,onda sam shvatila da imas toliko onih u prolazu to nisam mogla zamisliti da budem,uvjek si me ucio da budem ponosna,pametna,da ne budem nicija lutkica.Nasmijao se.Znas braco rekla sam smijuci se ovako mozemo pricati satima daj da skratimo muke pa mi reci mozes li me voljet,mogu li biti ja i samo ja u tvom zivotu?Sutio je,gledao je u pod,mogla sam cuti kako dise ,cinilo se kao da je vjecnost prosla kad mi je rekao:Mlada si,nisi nista prosla,samo trening,skola,poludjet ces za koju godinu i ostavit ces me.Znas da si mi sve na svijetu,daj mi vremena.Vremena?Dala sam ti 9 god.Bili smo djeca,nisam znao.Sjecam se da sam ga jos samo jednom za ruku primila i tiho izgovorila:Ako te ikada netko bude volio bar malo poput mene zivjet cu mirno jer cu znati da imas nekoga tko te voli i usrecuje a tvoja sreca mi je najvaznija.Dala sam mu narukvicu bijelog zlata koju sam imala od kad sam se rodila,tiho sam rekla:Neka te sjeca koliko sam te voljela.Okrenula se i otisla.Kao da sam si zivot za sve vremena olaksala.Sljedeci dan je zvao,molio,objasnjavao...ja nisam htjela razumjeti,sad sam se htjela namjerno inatiti,da vidi sta znaci zbog ljubavi patiti.Godinu dana je molio svaki dan,da krenemo ponovo kao par.A ja?Uzivala sam da me moli,ponizavala ga,ismijavala ga,na njemu iskaljavala sve one zabrane koje sam imala od obitelji radi ljubavi prema njemu,a opet kad bih dosla doma plakala sto sam tako tvrdoglava.Tesko bi netko to mogao shvatiti,bila sam cura koja je htijela patnju vratiti.A uostalom on me ucio da nikada ne dopustim da postanem igracka,sad me volis,sad ne.sad mi se javis,godinu dana ne...Moj zivot je izgledao poput pakla,kuci su me zbog njega izludivali,njega zbog svog ponosa nisam htjela.Nisam vise mogla izdrzati sve zabrane,sve svade,sva optuzivanja bez razloga i jedno jutro sam jednostavno odlucila odlazim.Ispisala sam se iz skole,napustila trening,prijatelje,obitelj,sve.Otisla sam 900 km dalje gdje nikoga ne poznajem,gdje me nista ne njega ne posjeca, nema laznih optuzba.Zivjela sam iz dana u dan,misleci biti ce bolje,zaboravit cu ga,neka pati malo zbog mene pa cu se vratiti,moram mu pokazati kako je meni bilo tolike godine.Godinu i 6 mj.nisam nikoga nazvala,zivjela sam u sestrinom stanu,drugoj drzavi,drugom gradu.Prvih dana bilo mi je dobro,privikavanje na grad,ljude,novi dom,samacki zivot,skolu,prijatelje,bilo je lijepo neko vrijeme...A onda griznja savjesti,kako je?sto radi?je li sretan?Ima li nekoga koga voli?Misli li na mene?Brojala sam dane da mi zavrsi skola i da se vratim.Ipak kuci ce mi biti najbolje,u svom gradu najlijepse,on ce mi se vratiti i sve ce biti kao sto sam zeljela prije.Grad,ljudi,Prijatelji sve je bilo isto kao da nikada nisam niti otisla.Isti dan potrazila sam ga.Srela sam prijatelje i odmah ih za njega pitala.on ti je negdje okolo,ne znam nismo ga vidjeli dugo,nije u gradu,on je puko,njemu je droga pojela mozak...Svasta sam cula.Morala sam ga naci..i jesam isti dan.Njegove oci vise nisu bile onako sjajne i lijepe,nije imao djecacki osmjeh...dugo smo stajali jedno kraj drugog bez rijeci,Oprosti mi...tiho sam izgovorila gledajuci u pod,Oprosti.Zagrlio me,stisnuo me uz sebe Uvijek ces biti moja kraljica rekao je.Pomislila sam sve je uredu,ljudi pricaju gluposti. Uskoro je sjeo,uhvatio me za ruke i rekao:Idi,budi sretna u zivotu,nadam se da si me zaboravila,da si sretna.Nisam mogla vjerovati.Sta ti je jesi poludio?Ja vise nisam onaj isti,onaj koga si voljela,po cijele dane i noci sam na ulici,zivim sam,imam druge prijatelje.Koga?Htjela sam znati!Kad mi je nabrojao mislila sam da cu umrijeti,ljudi koji su bili dno dna,prodavali su drogu,zivjeli za travu,speed,kokain i tko zna sta jos.Pa nikada ih nisi volio,jesi puko,sta ces ti s njima?Gledao je u pod...dugo jako dugo.Ja mrzim tvog brat rekao je.Molim,nisam mogla vjerovati!Kad si otisla on mi je radio scene,krivio mene,rekao da nikada vise neces doc.Mislila sam da umirem.Zasto uvijek meni?Sa svojim bratom do dana danasnjeg nisam progovorila ni rijeci.I najvjerovatnije nikad ni necu.Ljubav nije prestala ni tada i dalje sam ga ludo voljela i uporno za sve sebe krivila.On je postajao sve gori,a ja sam se trudila da mu budem blizu pa sam se druzila sa istim drustvom samo da doznam gdje je?S kim?I sto radi?Proslo je 12 godina kad sam ja odlucila da bih mogla s drugim probati.Nije islo,nisam mogla a da ne mislim na njega koliko god da sam se trudila.I onda jednog dana...Cijeli grad prica dobio je puno godina koje ce provesti iza resetaka...Mislila sam da cu umrijeti,pitala sam se gdje je decko kojeg sam davno upoznala,gdje je ona maza?Gdje je onaj u kojeg sam se zaljubila.Dosao je do dna ja tamo nisam mogla za njim.U to vrijeme upoznala sam decka koji me toliko podsjecao na njega,njegove oci,glas,njegove sale,toliko toga.bio mu je i prijatelj,mislila sam da necu uspjeti,nije fer u drugom njega traziti.prolazili su dani ja sam se navikavala,zavoljela ga.Nisam ni pomislila sto cu doznati kad mi je jedan dan zazvonio mobitel.Prijateljica me zvala:Ej sreco izasao ti je van!Ostala sam bez rijeci...Moj decko je stajao iza mene i pitao me:ljube sta je bilo?Tiho sam rekla:Izasao je!Nikad necu zaboraviti taj pogled,to pitanje:Hoces li me sada ostaviti zbog njega?Bilo je to najgore pitanje koje mi je netko postavio.Naravno da necu rekla sam.I nisam.On je izasao,nije mi bilo lako,pokusao je pricati,miriti se ali nisam popustila.Naucila sam kako je kad nekog povrijedis i nisam htjela to ponovno uciniti.
    "Jer ljubav gleda srcem a ne okom;
    I baš zato Amora krilatog i lijepog,
    Slikaju s krpom na očima, slijepog." (San ljetne noći)

  6. #26
    Senior Member nepoznatamrki avatar
    Datum registracije
    20.01.2007
    Poruke
    8.931

    Podrazumevano

    Kad ptica prestane voljeti drugu pticu, ona joj ne kaze; "Odleti sada hiljadu milja daleko da ne bi gledala ravnodusnost kako se gomila u mojim zjenicama!"
    Jer ptica nije troma kao covjek; daljina je za nju leprsanje slatke svjetlosti koja raspiruje ljubav.
    Ne kaze joj; "Sad se sakrij hiljadu stopa duboko ispod zemlje,da ne cujes kako pjevam u predvecerje njeznu uspavanku drugoj dragani koja lezi sa kljunom u mome krilu...!"
    Jer ptica nije povrsna kao covjek; ona zna da se otkucaji srca pod zemljom propinju jos snaznije, i umjesto umirujucih zvukova uspavanke cijela bi suma morala slusati tutnjavu podzemlja koju je izbacio bol.
    Zato ptica kad prestane voljeti drugu pticu,ona ostane pokraj nje da tu umre u samoci.
    A covjek kad prestane voljeti drugog covjeka, od stida i pomutnje ne zna sto bi,i bjezeci sve dalje od njega, ugnijezdi u svom srcu njegovu tugu.


    Vesna Parun

  7. #27
    Senior Member kiki23 avatar
    Datum registracije
    20.08.2007
    Poruke
    2.562

    Podrazumevano

    Upoznala ga je sa 14 godina, on je bio stariji od nje, njemu je bilo 19 god. No, to njega nije sprijecilo da pridje malom njeznom plavom bicu. Od prvog pogleda u plavim i crnim ocima ostala je zvijezda koja je bila tek pocetak plamena njihove ljubavi. Poceli su da se zabavljaju. I bili su mnogo sretni, on je bio dosta romantican i njezan prema njoj. To je i bio najveci razlog sto se ona u njega zaljubila, jer do tada nikada nije ostjetil neku n jeznosti, dakle bio joj je prvi momak. Pisao joj je pjesme, sastavljao predivne i prelijepe stihove, pjevao joj je prelijepim i njeznim glasom, pjevao joj je dosta njeznih rock pjesama koje je samo za nju pisao. Jendom je od njega dobila jabuku koja je bila crvena kao krv koja joj je tekla ispod koze, i na kojoj su bili urezani stihovi samo za nju pisani. Voljeli su se, nakon dvije godine zabavljanja uzeli su se. Iako je ona bila mlada tek 16 godina, bila je spremna da stupi sa njim u brak, i da svoju ljubav tako zauvijek svezu. Bili su sretni, njihova prva ljubavna noc ostavila je traga u njoj, sto ce je uskoro napraviti majkom. U njoj je raslo njihovo prvo dijete, porod za nju je bio veoma tesko iskustvo, jer je ipak bila mlada, ali ostala je snazna, i rodila se njihova kerka. On je bio presretan, ovo je bio dokaz njihove ljubavi. I ostali su sretni, nakon nekoliko godina, ona je ponovo ostala trudna, rodila je ponovo djevojcicu, i opet nakon nekoliko godina, rodila mu je sina.
    Bili su sretna i emocionalno bogata porodica. On je imao hoby, volio je da ide u lov sa svojim drustvom.
    Jednog dana, ona nesluteci sjedeci u dnevnom boravku, zazvoni telefon, najstarija kcerka se javila, zvala je majka od nje, ona se javila, i slusalica joj samo pade iz ruke, i ona se srusi. STA JE BILO? Izbila je panika? Sta se desilo njoj? STA JOJ JE? Kcerka je opet uzela slusalicu i upitala sta se desilo? OTAC JE RANJEN!!! Pocela je da place, i ona i mladja sestra, a brat nista nije znao tek je imao 1 godinu.
    Pucali su u njega ne znajuci da je on nego misleci da je neka zivotinje koja se sunja iza grmlja. 3 metka su ga pogodili, jedan u stomak, drugi kraj srca, a treci groz grlo dusnik i glasne zice.
    Ostao je u bolinici, nije znao za sebe, prosao je kroz mnoge operacije, i nista nije osjecao, nije mogao da govori, sta mislite kakav je to osjecaj kada pjesniku nestane ono sto ga cini, njegov glas, nije vise mogao da prica. 3 mjeseca je lezao u bolnici, a onba je svaku noc, sjedila budna pored njega. Brisuci njegove suze, cisteci njegove rane, ljubeci njegove ruke, gledajuci u njegove polumrtve oci. Kroz previse operacija je prosao, isrcpljen je bio. I zadnja operacija, bila je operacija njegovih glasnih zica. Dugo je trajala. Ona je sjedila u njegovoj sobi i cekala, cekala samo da joj kazu hoce li uopste prezivjeti operaciju i da li ce opet moci govoriti. Cekala je i cekala, odjednom zacula je necije korake... ustala je, na vrata je usao on, hodao je, pogledao u nju, i prvo sto joj je rekao bilo je VOLIM TE, otrcala mu je u zagrljaj, plakala, i ljubila ga. Bili su presretni. Prezivio je svo ovo i njihova ljubav je prevazisla jos jenu planinu jos jednu oluju, da bi na kraju sunce zasjalo.
    I dan danas su sretni i zaljubljeni kao prvoga dana, mada se ce tragovi oziljaka zbog ovoga uvijek na srcu ostati......

    upoznali smo se na veoma cudan nacin. Preko daljine smo se zavoljeli. Samo smo rijeci, glasove i slike jedno od drugo imali, ali to nas nije sprijecilo da izgradimo ljubav s tolikom jacinom, kao nikada do sada! Kada smo se prvi puta vidjeli, bio je to veoma cudan osjecaj, stojali smo jedno pored drugog, pruzili jedno drugom ruku, gledali se u oci, predamnom je stojala osoba koja mi je bila tako poznata a u isti cas i tako nepoznata. Sjedili smo jedno pored drugog, i gledali se. Pored mene je sjedila osoba o kojoj sam sve znala, ali tako malo imala.
    Sunce je sjalo u tvoje oci, kao sto su i moje oci sjale gledavsi u tebe. Srce je u istom trenu i sporije i jace kucalo. Da li je to bila zaljubljenost, ili strah, i dan danas nemogu raspoznati!
    Od prvog susreta, su nastavili i drugi, i treci, i jos mnogo vise....
    Sada se nismo voljeli samo rijecima, nego i dodirima.
    Svaki dan smo se voljeli sve vise i vise. Uvijek smo bili jedno za drugo tu, ja sam bila bolesna, moje srce je bilo slabo kao sto je i tijelo, bilo blijedo i iscrpljeno. Ali to tebe nije sprijecavalo da me volis, nastavio si da se brines o meni i da uvijek budes tu za mene.
    Pored moje bolesti, imali smo i drugih prepreka, koje je nasa ljubav morala pobijedti. Moji roditelji su bili protiv tebe, samo zbog imena. Da, tvoje ime im se zabadalo u srce kao vatrena i otrovna strijela. Nije im ni bilo bitno sta sam ja osjecala, i to sto si ti mene pravio sretnom. Postavili su mi uslov, oni ili ti. Kako moje srce ovo odluku da prezivi? KAKO? Svijet su mi sa par rijeci moji roditelji, moja krv srusili Andjele, ja sam odabrala tebe! Jer nisam mogla da zamislim zivot bez osmijeha koji si mi svaki dan davao na licu, bez tvojih usana, dodira, tvog mirisa, tvojih ociju.... Sada smo postojali samo mi, i nasa ljubav, i nas san!
    Jeste, postojali smo mi, nas san, i moja bolest borila sam se, samo zbog tebe andjele. Samo radi nase ljubavi, i naseg sna. Sve sam od sebe davala, da mi srce ojaca. I hvala tebi sto si uvijek bio tu. Izdrazala sam nekako, ali bol nikada nije prestala.
    Cak smo i nas san ostvarili, andjele ja sam ti rodila sina! Dokaz i simbol nase ljubavi, ovim smo ojacali nasu vezu, kao i nasa osjecanja, sve je bilo jos snaznije. Ali najvaznije je bilo, rodila sam ti zdravog sina. Konacno nam se san ostvario. Dijete je imalo predivno ime, ime koje smo mu htjeli naditi, j o s kada smo ja i ti bili mladi, i tek poceli sanjati taj san. Kada su moji roditelji culi ime djetea, konacno su prihvatili nasu ljubav. Ali tada je bilo kasno.
    Moje slabo tijelo, se sve vise iscrpilo, i raspadalo. Ja vise nisam imala snage.
    Umrla sam! Zao mi je sto sam te ostavila andjele. Oprosti mi. Hoces li mi ikada moci oprostiti.
    Zao mi je sto ostavi i tebe i sina. Oprostite mi. Vi ste bili ono za sto sam ja zivila. I ja cu idalje zivjeti u vasim srcima, iako moje tijelo vise nije tu, moja dusa ce uvijek biti uz vas. I cuvat cu svoja dva andjela.
    "Jer ljubav gleda srcem a ne okom;
    I baš zato Amora krilatog i lijepog,
    Slikaju s krpom na očima, slijepog." (San ljetne noći)

  8. #28
    Senior Member nezgodna avatar
    Datum registracije
    15.06.2008
    Poruke
    8.105

    Podrazumevano

    Smedja djevojcica

    Sedela je sama na klupi u jednom parku hede skole. Oci su joj bile vlazne a na celu se ocitavale bore tuge, tuzne stvarnosti. Negov lik je lebdeo pred njenim ocima. Nasmejana bice bez bola, bez tuge kao u san... Okrenula je prvu stranicu dnevnika sa zeljom da bar u mislima bude s'njim, u njegovom toplom zagrljaju... Bilo je vec kraj leta kada su poceli izlaziti. Isli su u istoj skoli samo je on bio godinu dana stariji od nje. Kada je pocela nova skolska godina biili su stalno zajedno i nestrpljivo su cekali zvona. Sve je tako brzo prolazila... Okrenula je trecu stranicu dnevnika gde je pisalo "Srecna nova godina 31.12" Sklopila je dnevnik. Te veceri trebao je doci. Minuti su prolazili, ali se on nije pojavio. Uskoro je bilo pola deset. Ustala je sa klupe u parku. Polazeci prema kuci, cula je njegov glas, objasnjavanja, ispirke, suze, smeh i poljubce. Sve je opet bilo u redu, sve je zaboravila u njegovom zagrljaju, i ako je znala da laze... Nije htela pokvariti Novu godinu. Uskoro su poceli letnji dani, tiho je rekao "hteo sam reci..." Znam, ne trebas mi nista reci! Ostacemo prijatelji! Iako je bolela ta rec. Dugo u nocima je plakala, a kad bi ujutro ustala jastuk bi bio mokar od suza... Bio je raspust. U razgovoru s'prijateljicama bi ga zaboravila, al cim bi razgovor prestao, ko zna po koji put bi okrenula svoju poslednju stranicu dnevnika koji bi vracao u stvarnost! Opet je pocela skola. Vise nije bilo one Luciane koja bi nasmejala ceo odeljenje, postala je povucena, zatvorena... Nije bilo onih smedjih ociju koje su otkrivale nemir i veselje. Luciana se ponosila, al nije videla kada bi joj neko reko devojcica. Ponekad bi joj bilo drago kada bi bila u njegovom drustvu. Jednog dana su se svi skupili u hodniku. Tamo je bio i njegov razred. Lucianin najbolji drug slavio je rodjendan. Dobacio je Luciani cim je ugledao:"Luciana, sta je sa onom smedjom devojcicom, zar je umrela? Ona mu je prisla, nezno ga zagrlila i rekla:"Nikad emoj zaboraviti onu smmedjju devojcicu, koja je umrela... Nervozno je gasio cigaretu, a kad bi podigao glavu, pogledi su im se sreli. Prijatelj joj je dodao lutkicu koja joj je ispala iz ruku. Luciana
    je napravila poslednji korak... bio je to poslednji korak. Pre njom je bila nepomicna dubina smrti, svi su poceli vristiti videvsi kako pada niz stepeniste, a ona nije cula ni jedan jauk, nijedan jecaj... Krv joj je bila niz lice. "Luciana, Luciana..." cula je jecaj prijateljice... Osetila je da je neko tiho sapnula zbogom i krenula u potpuno nepoznati svet... Onaj dan kada je bila sahrana kisa je neprestano lila. Duga kolona mladica i devojaka isla je za kovcegom smedje devojcice....

  9. #29
    Senior Member nezgodna avatar
    Datum registracije
    15.06.2008
    Poruke
    8.105

    Podrazumevano

    Ovo sam danas procitala,pa mi je djelovalo nekako da bi moglo da pase na ovu temu...:s


    Od kada znam za sebe, znam i za nju. Zvala se Ana, imala je smedju kosu, smedje oci i mogu slobodno reci da je bila najsladja i najsimpaticnija devojka u gradu. Ali ona toga nije bila svesna. Uvek je zelela da bude opasnija, bolja riba od drugih. Da nije bilo te njene sulude zelje ne bi bilo ni ove price.
    Imala je 16 godina, bila je drugi razred srednje skole. Uvek je bila odlican djak, lepa kao lutka, pametna kao pcelica, ali lakomislena.
    U osmom razredu osnovne skole po prvi put je osetila bol, ali onaj pravi. Po prvi put je osetila sta znaci izgubiti ljubav, po prvi put joj se ucinilo da nema razloga za srecu. Povukla se, nije nigde izlazila, od one vesele i nasmejane devojke koja je zivela za izlaske nije ostalo ni traga. Isla je u skolu, ucila za prijemni, pokusavala da preboli Marka i njihovu neostvarenu ljubav. Cekala je leto.
    Polozila je prijemni, upisala se u skolu koju je zelela. Marka jos nije bila sasvim prebolela, ali joj je dosadilo da place zbog njega, da pise tuzne stihove, slusa "njihove" pesme, zatvara se u sebe.
    Pocela je da izlazi, da se ludira, da se zabavlja. Svake nedelje je imala novog decka. Nijednog nije volela, zezala ih je, svetila im se zbog bola koji joj je Marko naneo. Jos ga je volela, ma koliko se trudila da to sakrije. Takvo ponasanje ju je drzalo malo vise od godinu dana.
    Onda je upoznala Dragana. Bio je pet godina stariji, imao je najbolja i najskuplja kola, najbrzi motor, kucu koja lici na hotel, crnu kosu, crne oci, "lice andjela" kako je govorila. Medjutim, ono sto sam ja znala, a ona nije mogla pored opcinjenosti njime da primeti, je da se ispod tog lica andjela krije nesto drugo.
    Dragan je imao 21 godinu, nie nista studirao, ziveo je na racun roditelja, menjao je devojke tri puta na dan, pio, pusio, ponekad se i drogirao. Nije bio ni neki lepotan, ako cemo iskreno. Medjutim, bio je veliki sarmer, ribe su padale na njegove fore, mirisao je na najskuplje parfeme, uvek je bio lepo obucen - jednostavno, devojke su sekle vene zbog njega.
    Ali, moja Ana nije. Njoj je bila dovoljna lekcija pod imenom Marko da shvati zlatno pravilo: ako decko pored tebe ima jo 2-3 devojke nije vredan truda, ima onih za koje mozes biti jedna i jedina. Dragan je prema njoj bio takav u pocetku. Zabavljao se sa plavusama, crnkama, udatim, razvedenim, mladim, starijim, nije mu bilo vazno, a zvanicno je bio njen decko.
    Raskinuli su. Ana to nije htela da trpi.
    Ali, ubrzo su se pomirili. Ostavio je sponzoruse koje su ga jurile, bio je samo njen. Cesto joj je pustao Djokinu pesmu: "citav zivot jurile su me plave, sve neke iste kao kopije, hej moje plave, dosle ste mi glave, dosadne krvopije, HOCU JEDNU MALU GARAVU, da je gricnem kao jabuku..." Ne znam da li se bio zaljubio u nju, ponekad mislim da jeste, a ponekad, opet, pomislim da on to ne ume. Sve u svemu, bili su zajedno non-stop. Vozili su se autom, motorom, isli zajedno u diskoteke, kafice, provodili se. Spavala je s njim nekoliko puta. Nije joj bio prvi, ali je govorila da je on njena treca i najveca ljubav. Da se sve nastavilo kako je pocelo, ja mislim da bi se oni vencali odmah nakon njene srednje skole. Ali, sudbina je htela drugacije.
    Te proklete veceri, bio je petak 13, otisli su na neku zurku. Tad su se prvi put posvadjali. Rekao joj je da se promenila, da nije vise ona devojka koju je upoznao. Da je postala gruba prema ljudima, smatrala ih manje vrednim, svaku lepu devojku smatrala zakletim neprijateljem, uvek zelela da bude najbolja u svemu, "gazila preko leseva" da bi ostvarila ono sto hoce. Govorio joj je da previse pije i pusi, da to ne valja.
    - U sta si se to pretvorila, mala? - pitao je, ali nije dobijao odgovor.
    Cutala je. Nije znala sta da mu odgovori.
    Dragan i ja, njena najbolja drugarica, smo bili jedine osobe na ovom svetu prema kojima se normalno ponasala. Ali, u poslednje vreme se i to promenilo.
    Daj, oladi Dragane! - bilo je sve sto je rekla. - Ajde, idemo kuci.
    Trazila je da vozi. Dragan se bunio, govorio joj da je pijana, ali nije slusala. Sela je u njegov crni kabriolet. Imala je opet onaj cudan sjaj u ocima, gotovo bolestan i ludacki. Vozila je brzo, vrisnula je na sav glas i pustila volan.
    - Ana, ne zajebavaj se s tim, pijana si, udaricemo u nesto... - dreknuo je Dragan.
    Nije se obazirala. Ponovila je to, pustila volan i podigla ruke visoko u vazduh. U tom trenutku je iza krivine naisao kamion i dva automobila iza njega. Dragan je zgrabio volan, ali prekasno...
    U pola pet ujutru je zazvonio telefon. Javila sam se i cula Aninu mamu kako govori nesto nepovezano. Sve sto sam razumela je da je Ana imala udes.
    Odjurila sam u bolnicu. Videla sam uplakane ljude, nosila na kojima su je doneli su bila skroz krvava. Dragan je imao posekotinu na glavi i polomljenu ruku. Bio je pod stresom, dali su mu sedative da se smiri. Zelela sam da cujem detalje, kako se to dogodilo. Nije znao da mi kaze nista osim: - Ja sam kriv, nije trebalo da joj dozvolim da vozi. Bila je pijana, trebalo je da je sprecim...
    Ja sam bila u soku. Jedna zena mi je ispricala kako se sve desilo. Rekla mi je da su udarili u kamion, da je Ana izletela iz kola. Nisam mogla da verujem.
    Tesila sam Anine roditelje. Svi smo bili u soku. Posle pola sata se pojavio doktor. Anina majka je potrcala prema njemu.
    - Kako je ona? Dobro je, zar ne? Da li je povredila kicmu? Moci ce da hoda, recite mi nesto, pobogu!
    Doktor je tiho rekao:
    - Zao mi je gospodjo. Vasa cerka je izletela iz auta. Srce joj je stalo na mestu, izgubila je mnogo krvi...Primite moje saucesce.
    Ne mogu opisati osecaj koji smo svi imali tog trenutka.
    Od doktora sam saznala svaki detalj. Od silnog udara njeno srce se pomerilo i prestalo da radi istog trenutka. Pored toga, izgubila je mnogo krvi, imala teski potres mozga, polomljene obe noge, kicmene prsljenove. Da je prezivela, bila bi u komi ko zna koliko, a ako bi se ikada probudila iz kome ostala bi nepokretna.
    Tuzna povorka ljudi u crnom, njeni najblizi izgledali su kao senke. Kovceg nisu otvarali. Zeleli su da je ljudi zapamte onakvu kakva je bila. Lepa, najlepsa. Bar dvadeset ljudi je govorilo na sahrani, svi su plakali, sahrana je trajala tri sata. Kako da su svi odugovlacili, kao da niko nije zeleo da se oprosti od nje, zauvek.
    Od tada je proslo neko vreme. Rane su jos uvek sveze.
    Sa Draganom sa nedavno pricala. On ne moze da se pomiri sa cinjenicom da Ane vise nema. Njenu sliku u najvecem formatu koji postoji je uramio. Gleda u nju, tuguje, pije, ne shvata sudbinu koja mu je uzela.
    Ja sam tuzna, ali se trudim da tu tugu nekako sakrijem. Ma sta da se desi, idi dalje - Ana je to uvek govorila.
    Ali, nje nema da mi sada pruzi podrsku, da me svako vece pita: "A sto se ne smuvas s onim, bas je sladak? Ili sa onim tamo, to mi je drug, lako cu ti ga srediti...", da mi gleda u solju, da mi pomaze oko matematike, da se smeje i kad nema razloga za smeh i radost.
    Zivot ide dalje, to je tacno, ali kako i na koji nacin, to zavisi malo od nas, a malo i od Boga...

  10. #30
    Senior Member nezgodna avatar
    Datum registracije
    15.06.2008
    Poruke
    8.105

    Podrazumevano

    TUZNA PRICA.....DO BOLA....

    Jednog dana u novinama je osvanula prica da se devojka bacila sa nebodera zbog voljenog mladica,pre smrti napisala mu je oprostajno pismo:"DVA SVETA MI SMO,NIKAD SKUPA MOGLI BITI NISMO,KRAJ TEBE SAM SE OSECALA KAO PTICA U LETU BIO SI MI SVE NA SVETU.VOLELA SAM SVAKI DEO TEBE I ZBOG TOGA PROKLINJALA SEBE,PRATILA SAM SVAKI KORAK TVOJ I PRIZELJKIVALA DA SI SAMO MOJ,ALI TEBI JE VAZNIJA BILA DROGA GLEDAO SI U NJU KAO U BOGA.VOLELA SAM OCAJ NA TVOM LICU DOK SI SVUGDE SA SOBOM NOSIO SPRICU.KOLIKE SAM NOCI PROPLAKALA MOLECI BOGA DA TE IZBAVI IZ PAKLA TOGA.ZBOG TEBE SAM SKORO UBILA, DOK TE DRUGA PRED MOJIM OCIMA LJUBILA.SVAKE NOCI U MISLIMA SU MI BILE TVOJE SMEDJE OCI.HTELA SAM TE PREBOLETI,HTELA SAM TE PRESTATI VOLETI,HTELA SAM TE ZABORAVITI POMOCU PICA,ALI SAM TE OPET OSECALA U SVAKOM DELU SVOG BICA.CIM SAM TE UGLEDALA:SMEDA KOSA,SMEDE OCI ZNALA SAM ZABORAVITI TE NECU MOCI.ZBOG TEBE SAM MORALA KROZ PAKAO PROCI I DO OVE TACKE DOCI.BIO SI MI LJUBAV PRVA,A JA ZA TEBE OD LJUBAVI NI MRVA.NOSILA SAM TE U KRVI A SAD CE NJOM DA SE HRANE CRVI.KAD SE VRATE LASTAVICA JATA VISE NECE BITI MOJIH RUKU DA SE SMESTE OKO TVOGA VRATA.MOLIM TE SHVATI SVU SRECU ZELIM TI JA,ALI NE ZELIM VISE SAMA CEKATI SUMORNE ZORE,OVO JE JEDINI IZLAZ IZ OVE NOCNE MORE.ZNAJ DA TE NE KRIVIM NI ZA STA VOLELA SAM TE, TI MENE NISI I TO JE TO.SAMO TE JEDNO MOLIM POVREMENO MI DONESI NA GROB JEDAN CVIET,JER IPAK SI BIO SAV MOJ SVIET! Nakon dva dana u novinama osvane prica:"NA GROBU DEVOJKE NADJOSE LES MRTVOG MLADICA.PORODICA
    STO JE DONELA CVECE SVOJIM MRTVIM NASLA GA JE S NOZEM U PRSIMA.KAD JE DOSLA POLICIJA USTANOVILA MIR,U NJEGOVOJ RUCI NASLA JE KRVAVI PAPIR-JA SAM VOLEO TEBE AL ME OVAJ ZIVOT NEPOVRATNO SJEBE.GADIM SE SAM SEBI JER PRVU LJUBAV NISAM MOGAO PRUZITI TEBI,A VOLIO SAM TE SVEDOK MI JE BOG, SAD KAD TE NEMA KO DA NEMAM NIKOG SVOG.GURAO SAM TE STALNO OD SEBE JER NISAM ZELEO UNISTITI TEBE.NISAM HTEO DA PATIS,A HILJADU PUTA SAM POZELEO DA MI SE VRATIS.LJUBAV JE KUJA KOJA TE NA SVE NACINE SJEBE,LJUBAV JE ONA GUJA KOJA TE ODVOJILA OD MENE.NE ZELIM VISE BITI TUGE I BOLI ROB,JEDNA ZELJA MI JE DA S TOBOM DELIM GROB.U ZORU KAD MI SRCE PRESTANE DA LUPA,KAD NISMO MOGLI ZA ZIVOTA,U SMRTI CEMO BITI SKUPA.........

Ovlašćenja postavljanja

  • Vi ne možete postavljati nove teme
  • Vi ne možete postavljati odgovore
  • Vi ne možete postavljati priloge
  • Vi ne možete menjati vaše poruke
  •