Strana 4 od 5 PrvaPrva ... 2345 PoslednjaPoslednja
Rezultati 31 do 40 od 43

Tema: Tuzna prica.

  1. #31
    Senior Member nezgodna avatar
    Datum registracije
    15.06.2008
    Poruke
    8.105

    Podrazumevano

    Osmakinja

    Bio je utorak, suncan dan, nad gradom su visile slike ruzne. Hteo si vinom da utesis dusu, zasto su prve ljubavi tuzne... Osetio si tada nesto toplo, pomislio si to je ono sto ti treba jedan kaputic zute boje i jedan komad plavog neba. Rekli su ti da sam osmakinja, uredan zivot, knjige, a ne sminka i rekli su ti " ma pusti je ortak" nije za tebe uobrazena klinka. Tog si me dana pratio do kuce a ja sam ti pricala skolske probleme, posao si da me poljubis ali su te sprecile moje knjige. Pomislio si da nemam pojma, shvatio si da nece biti lako, ali mali moj nisam ja budala i poceh to da dokazujem polako. A druga
    strana bajke o nama, pise o ljubavi velikoj do neba u rana
    jutra i hladne noci, znala sam mali sta ti treba. Umela sam da te ljubim dugo, htela sam
    sa tobom ispod duge i imala sam 14 godina i plave oci prepune tuge.
    Znam sve je bilo tako lepo, sa mnom si provodio dane sto zivot znace, crvenu traku u smedjoj kosi i tuzan pogled, voleo si sve jace. Jos jedan utorak u mesecu, mlada
    sto umornim zrakom luta, gde li sam sada? Da li te volim, pitao si se bezbroj puta i cekao si me ispred kuce. Uz vetar i prve pahulje isao ulicom desno do parka, do te proklete osnovne skole, tesko sam cutala i gledala u prazno, nisu pomagale nikakve fraze. Ko zna mozda sam bila tuzna jer takve su sve osmakinje. Ne znam zasto si me primetio jer nisam bila posebno lepa, ni ime moje nisi voleo ali sta ces, kazu:,, LJUBAV JE SLEPA”

    Nisam se bojala ni vetra ni
    mraka volela sam sa tobom
    setnje duge, nikad ti nisam rekla " VOLIM TE " jer sam
    se beskrajno plasila tuge.
    Sanjala sam buducnost u Americi, to mi je kazem zivotni san, a ti ko pravi BALKANAC zaboravio moj 15 rodjendan. Sad cutim i gledam u prazno kad me pitas zasto sam tuzna, ponosno ti kazem:
    " IZVINI, DA LI SE ZNAMO?"

  2. #32
    Senior Member nezgodna avatar
    Datum registracije
    15.06.2008
    Poruke
    8.105

    Podrazumevano

    ZaBRaNjeNa LjuBaV

    Dok sedim sama u sobi svojoj i razmisljam o ljubavi mojoj, daleko si od mene pa mi sve veca tuga na srce pada..
    Polako sveca sagoreva i dim cigare, skupa sa njom traje zivot moj, jer znam da ne mozes biti moj.
    Secanje na tebe nece umrieti, jer ti si mi bio zivotna nada.. Ja te lako zaboraviti necu, ni tvoje oci, a zivecu od secanja….
    Ljubav moju ti si htjeo.. a ja ti je nisam dala.. Ti si htjeo srecu samnom.. a ja zivjeti s tobom nisam znala..
    Ti si bolna uspomena i jedva sam te preboljela..
    Ja bih htela da se mi vratis.. i da budem voljena..
    ZASTO MI RODITELJI BRANE DA BUDEM S TOBOM?? ZASTO MI ZIVOT TRUJU I KVARE?? ZASTO MI LJUBAV BRANE KAD ME ZA NJIM DUSA BOLI?
    Svatite me zlobni ljudi.. da mi dusa ne uvene.. JA VOLIM SAMO NJEGA i umrecu zbog njega..!
    Zasto mi uzese ljubav? Zasto mi srusise srecu?
    JA DRUGOG DA VOLIM NE MOGU I NECU...
    On je mene voleo, ja sam kriva za sve...Nisam smela da ga vidjam, zbog vas, mojih roditelja….

    Pocicu sa njim u svet srece da me uvek ljubi i voli..
    Ja sam rodjena za njega i on za mene i ne mogu dozvoliti da mi u samoci prolazi vreme..
    Ja volim njega.. i on voli mene.. i ZATO NEMOJTE... MOLIM VAS... NAS RASTAVLJATI!!!!!!.........

  3. #33
    Senior Member nezgodna avatar
    Datum registracije
    15.06.2008
    Poruke
    8.105

    Podrazumevano

    VOLELA JE DROGU,A MOZDA I MENE...

    Bilo je decembarsko jutro, hladno, sumorno i sa pahuljama na prozorima.Gledao sam moju Sofiju kako spava i milovao je po kosi, bila je poput andjela...poljubio sam je na njen slatki nosic i rekao:” Budi se spavalice”...otvorila je svoje okice i protegnula se.''Dobro jutro voljeni moj''...poljubila me i ustala koracajuci prema kupatilu,ostao sam u kupatilu gledajuci je,.Imala je divne obline,i dobar ten.Kosu dugu,kao lan.-“Srce,jesi mi spremio kafu”...cuo sam je dok se umivala...ustao sam, otisao u kupatilo i zagrlio je oko struka nezno je ljubeci po njenim golim ledjima...Znao sam da su nam to poslednji dani jer je studirala u Sarajevu tako da bi se vidjali samo 2-3 puta u mesecu, sto meni nije bilo dovoljno, uopste.Pomisao da ce se vec sutra vratiti u Sarajevo i da se moram rastati od nje jedno dve do tri nedelje ubijala me nacisto….!!!

    .....
    ”Volim te” govorila mi je...verovao sam joj sve do tad, a onda…..Proveli smo dan u krevetu,a onda negde predvece ona je pocela pakovati svoj kofer.Bio sam tuzan,kao da mi se sve rusi preda mnom.Otisla je...nisam to mogao zamisliti,zivot bez nje...vise puta sam joj nudio brak,ali htela je zavrsiti svoje studije.Zvao sam je i culi smo se skoro svaki dan.Moj najbolji drug je studirao sa njom takodje,i javljao mi je da je vidja i da nema nikoga u Beogradu.i da kad izlazi,izadje samo sa drugaricama.Zvonio mi je telefon,bio je sakriven broj...mislio sam da je ona,ali nije...bio je to Stevan koji mi je rekao: ,,E brate sta ima,zovem te samo da ti kazem da sam sada video Sofiju sa nekim frajerom u nekom autu.Nazvao sam je istog trenutka,ne cekajuci da Stevan zavrsi svoj razgovor,ali nije mi se javljala...zasto mi je to uradila?Da li jedna osoba moze povrediti tako surovo nekog?Tesio sam se,misleci da joj je mozda neki drug...zvao sam je ceo dan i celu noc,ali od odgovora nista...slao sam poruke da se javi i dalje nista...sve do jednog dana...Bio sam ocajan i nisam zeleo nikoga da vidim.Po prvi put u svome zivotu patio sam zbog jedne devojke...srce mi se lomilo...Stiglo mi je pismo,bilo je od nje.Pisalo je sledece:
    VOLJENI MOJ, PISEM TI ZADNJI PUT...ZELIM DA ZNAS DA JE MEDJU NAMA KRAJ,TI NE MOZES NISTA DA MI PRUZIS.JA SAM SRECNA OVDE I NE NAMERAVAM DA SE VRACAM TAMO!!!UPOZNALA SAM ALEXA,ON JE SVE STO SAM TRAZILA,ONO STO MI TI NIKAD NISI PRUZAO...NE,NE PRICAM O LJUBAVI,TO SAM UVEK IMALA OD TEBE,ALI NISTA VISE...A OD LJUBAVI SE NE ZIVI DRAGI...ZATO SVE NAJBOLJE U DALJEM ZIVOTU I >ZBOGOM<''
    Plakao sam kao dete,i brisao suze,nisam mogao shvatiti kako da toliko patim zbog jedne devojke.tesio sam se, da ipak ona to nije mislila ozbiljno.Stevan me je nazvao nedelju dana nakon naseg zadnjeg razgovora,rekao mi je da je vidja po lokalima u losem drustvu i da se DROGIRA...a da je drogom snabdeva upravo Alex.Inace Alex je bio Rus,Imao je puno problema bas zbog droge,pa je pobegao u Beograd.Nisam mogao verovati...Bio sam razocaran i postavljao sebi milion pitanja,i cak osudjivao sebe zasto sam je pustio da ode...2 meseca kasnije,Stevan je dosao do mene i doneo mi pismo...pisalo je:
    VOLJENI MOJ,POSTO MI NIJE JOS DUGO OSTALO OD ZIVOTA ZELIM TI RECI DA SAM TE VOLELA,DA TE VOLIM I DA CU TE VOLETI I NA DRUGOM SVETU...ZAO MI JE STO TI NISAM MOGLA PRUZITI NISTA OSIM NASIH LEPO PROVEDENIH TRENUTAKA,ALI SADA JE VEC KASNO DA SE SVE VRATI UNAZAD.MENE JE SAD JEDNA JACA SILA UZELA U SVOJE RUKE-DROGA!!!POSTALA SAM ZAVISNA,I NE ZELIM DA ME VISE IKADA VIDIS OVAKVU...A KAKO NI JA TEBE NE MOGU VIDETI...OSTALO MI JE JEDNO RESENJE...SMRT!TAKO VISE NECU PATITI,A I SKRATICU SEBI MUKE---VOLJENI BUDI MAKAR TI DOBRO KAD JA NISAM MOGLA.ZAUVEK TVOJA....SOFIJA!
    Kad se Stevan vratio u Beograd javio mi je da nje vise nema i da su je nasli na ulici mrtvu.Nisam mogao to izdrzati.u nasoj sobi video sam samo njen lik,kao da me je zvala da dodjem kod nje...da je pratim na onome svetu...DROGA JE UBILA NASU LJUBAV!!! P.S. OSTALIMA: IGRAJ ZA ZIVOT, DROGA NEEEE!!!!!!!!!

  4. #34
    Senior Member nepoznatamrki avatar
    Datum registracije
    20.01.2007
    Poruke
    8.931

    Podrazumevano

    Tvoje su ruke previše fine za moju kožu. Tvoj dah je previše vreo za moj vrat. Tvoje su usne premekane da bi na mojim grubim, ispucalim od hiljadu neostvarenih želja, željno upijale strast. Tvoj je jezik previše gladak da bi se sa mojim reljefastim ukrštao. Tvoja je koža previše nežna da bi niz nju skliznula moja gruba ruka, moje ispucale usne, moj reljefasti jezik. Možda samo moja suza može preći preko tvoje kože i pomaziti je sasvim blago, da je ne naježi, da je ne uznemiri, da je ne povredi.
    Tvoja je reč previše mirna da bi moja uzburkala krv u njoj pronašla utehu. Tvoje je sve previše iskreno, da bi moglo da spere hiljade laži u kojima sam ogrezla. Tvoj je pogled previše pitom, da bih u oku mogla ovako divlja da ti se izgubim.
    Sve sam ti to kazivala, a onda si poželeo da se sam uveriš u sve to. I ja se pojavih pred tobom.
    A ti...gledao si me dugo, dugo.
    Analizirao si svaki pokret, svaki poru, svaku boru, svako spuštanje pogleda i skriveni osmeh, " previše si nežna", kažeš, a ja se zapitam zbunjeno da li je moguće da ne osećaš vatru koju razbuktiš samo jednim pokretom ruke. Nesvesnim. Spontanim. Usporenim.
    Oduzimao si mi dah svaki put kad si posezao za mnom kao za poslednjom cigaretom - lagano i sa poštovanjem, kao gospodar svog nepostojećeg vremena, koji jedino što želi da radi, jeste da uživa u toj poslednjoj cigareti. Mutio si mi razum svaki put kada si mi dovodio čula do fantastične ekstaze, tek tankom linijom razdvojene od savršene agonije požude.
    A ja sam ti se davala...cela i potpuna. Nisam štedela ni jedan uzdah, ni jedan dah, ni jednu reč, ni jedan vrisak koji odvodio nas je u čarbne šume nedoživljenih osećanja koja rastu na samoj granici ludila. I igrala sam, igrala, igrala na podijumu tvoje mašte, kretala se najfinijim pokretima, obmotavala najtananijim nežnostima, ne skidajući pogled sa tebe, igrajući samo za tvoje oči, smejući se samo za tvoju dušu, bivala tvoja ... umorno bih završavala svoju tačku zavodjenja, klečeći pred tobom, polako puzeći ka tebi i tiho obmotavajući usne oko osetljivosti koja nam je bila karta za još jedan put do središta zemlje. i onda, zamenjenih uloga, ja sam kao rodjeni hedonista, uživala u tebi, sebično ti nedozvoljavajući da posegneš za mnom svojim grubim rukama, držala se na distanci da mi vrat ne izgoriš svojim vrelim dahom, na sigurnoj daljini držala usne i jezik, da ih ne bi povredio ispucalim usnama od nečujnih uzdaha i jezika izbrazdanog mojim ukusima, sve dok se ne bih napojila slatkastim ukusom tvoje ljubavi, koju osećala bih dugo, dugo kako klizi mi niz grlo i greje utrobu savršenim osećanjem pripadanja.

    Preuzeto

  5. #35
    Senior Member kiki23 avatar
    Datum registracije
    20.08.2007
    Poruke
    2.562

    Podrazumevano

    Buket bijelih ruža




    A jesam li vam već pričao o maloj Margareti? U zadnje vrijeme sve rjeđe je se sjetim.

    Njezini roditelji su se upoznali na jednom poslijeratnom slavonskom sijelu, mislim negdje 1947-e godine, u Marijancima.

    Bilo je to doba siromaštva i odricanja, ali i velikih nada u bolje sutra. Voljeli su se iskreno i čisto, kako samo pošten čovjek to umije. Vjenčanje je bilo skromno, u skladu s prilikama koje su ih okruživale. Život nije bio lak, radilo se od jutra do mraka samo da bi se preživjelo, no oni su bili mladi i jaki, život je bio pred njima.

    U svome srcu su nosili ljubavi plamen želeći ga iznjedriti u vanjski svijet. Silno su željeli dijete, no vrijeme za to još ne bijaše.



    Svaki dan misao ista bila im u glavi, svaki dan želja jaka postajala sve jača, iz dana u dan tuga ih preplavljivala dok su gledali tuđu djecu kako trče selom, iz dana u dan... no, vjeru nisu gubili nikad.

    Svako jutro i svaku veće molili su se dragom Bogu. Svaki dan zamišljali da imaju dijete živo, da ga uče, da ga školuju, da se igraju s njim, smiju se zajedno, glasno i iskreno.

    Svaki dan... I tako sedam godina.



    A gledala sve to gospoda nebeska sa svojih plavih prijestolja. Gledala i smilovala se iskrenoj želji, smilovala se njihovoj ljubavi i odlučiše da im podare dijete toliko milo, toliko lijepo da samo pogled na njega budio bi ono najiskrenije čuvstvo u svakom čovjeku. Pripremiše gospoda nebeska novu dušu, čistu kao smaragd, lijepu poput alem-kamena. Pripremiše je i poslaše je plamenom zrakom ravno u njihova srca...



    Dok je zora stizala zlatnim stopama, kućom odjeknu dječji plač. Babica odreže pupkovinu i poveže je, obriše dijete, umota ga u čistu bijelu plahticu i pruži ga majci. Reče: curica je, lijepa i zdrava.

    Prihvativši dijete, oči joj se napune suzama i krenu niz obraze. O, silne li sreće, o veselja da meni jadnoj, dragi bog smiluje se i anđeli njegovi. Margareta će da se zove, neka bude ukras ovoga svijeta.



    Sreća ispuni njihov dom i njihova srca, težački rad im olakša a svijet im se učini još ljepšim nego prije. U njihovim mislima ne bijaše ničega nelijepog a svaku veće zahvaljivahu Bogu na ostvarenoj želji i dobivenoj radosti.

    Život im dobi novi smisao.



    Margareta je rasla. Sa devet mjeseci je progovorila a s 18 mjeseci je prohodala. Uvijek je sve oko sebe gledala radoznalim pogledom nikad se ne mršteći, uvijek s osmijehom na malom licu. Kada bi je pustili da puzajući otkriva svijet oko sebe znali su je promatrati gdje ponekad zastane gledajući pred sebe, kao da vidi nekoga, i kao priča ona njima nešto, sve zapliće onim svojim malim jezikom nižući svoje bebi slogove, sve okrećući onu svoju malu glavicu prema roditeljima i pokazujući ručicama prema njima. Margareta je rasla a s njom i sreća njezinih roditelja.



    Na njezin četvrti rođendan, nevolja se nastani u selo. Dva tjedna kasnije nesreća pokuca na njihova vrata. Dva mjeseca kasnije ležaše malena Margareta u svome dječjem krevetiću, drvenom u bijelo obojanom. Ležaše u svojoj dječjoj sobici ispunjenoj mirisnim cvijećem. ležaše smireno, ponekad zakašlje s naporom a mati joj njezina obriše iskašljanu krv s malih usana. Ležaše Margareta na samrti, a leptiri joj dolažahu na cvijeće u sobi i bubamare joj šetahu po malenim ručicama. Kraj nje sjedi majka a niz obraze suze joj se slivaju u tri reda pod bradu, kao pletenice.

    - Nemoj mama plakati, pogledaj kako leptirići plešu.

    - Kako nebi kćeri plakala kad tvoja bol razdire srce moj...

    - Nemoj mama, vidi vani kako nebom ovčice skakuću, nemoj mama plakati anđeli su tužni kada te gledaju. Ajde opet nam pjevaj mama onu pjesmicu; anđelu čuvaru mili...



    ~ * ~



    Tuberkuloza bješe tada teško izlječiva bolest a toliko rasprostranjena. Odrasli umirahu lako od nje a djeca još lakše. Toga nevinog jutra, anđeo dođe po Margaretinu dušu. Njezini roditelji su sve do zadnjeg trena vjerovali da će im Bog pomoći, kada već čovjek to ne mogaše, no sa zadnjim Margaretinim izdisajem otiđe i njihova nada. Otac se držao čvrsto boreći se s tugom i boli u srcu, zaplakavši samo kada bi bio sam. Mati njezina nije plakala dok su Margareti oblačili bijelu haljinicu u kojoj će je sahraniti. Nije plakala dok su zatvarali drveni lijes.

    Nije plakala dok su lijes spuštali u duboku raku. Nije plakala bacivši bijelu ružu na lijes. Ne, nije plakala mada joj je duša gorjela od boli. Tek kada su se vratili doma, kada je otvorila vrata od Margaretine sobe, kada je vidjela prazan krevetac, kada je sjela na njegov kraj, tek tada se slomi duša njena, srce joj preskoči od silne boli kao da će puknuti u tisuću komada. Pokri lice rukama i zaplače tako jako, zaplače tako tužno da sve ono cvijeće poče venuti, a svi oni leptirići prestadoše lepršati krilima i smiriše se.
    Plakala je tri dana i dvije noći. Plakala je neprestance isplakavši jezero suza žalosnica. No treće noći, svlada je umor i ona zaspi teškim snom.

    Dok je puni mjesec plovio svodom vukući punu mrežu zvjezdica, jedna zraka svjetla se ušulja kroz prozor i pade joj na lice. Ona otvori oči i ugleda na kraj kreveta stoji djevojčica bijele puti, kosa joj se duga valovita plavi na mjesečevoj svjetlosti, a haljinica bijela njezina bješe umrljana blatom. Bila je to Margareta.

    - Zašto plačeš mama? Vidi kako mi je haljinica zaprljana od tvojih suza. Nemoj se više žalostiti, meni je sada dobro. Ja sam sada s anđelima, oni paze na mene. Moraš me pustiti da odem i nemoj više plakati jer tvoje suze mi ne daju otići i tvoja bol me zove.

    Prestala je plakati. Prestala je tugovati jer sada je znala...

    njezina Margareta je dobro i anđeli je čuvaju.


    . . . . .



    Eto prijatelji, sada znate zašto ovu priču ne pričam tako često. Ako vas put nekad nanese kroz Marjance, potražite na starom seoskom groblju jedan mali humak. Pored kamenog križa stoji još uvijek bijeli mramorni anđeo veličine četverogodišnjeg djeteta. Krila mu skupljena, glava malo spuštena dok gleda na maleni humak, a bijele mramorne ruke drži sklopljene u molitvi.

    Ako pogodite trenutak u godini, zateći ćete jednu staricu u crnini kako ostavlja buket bijelih ruža na humak, sjedne ispred na malu drvenu klupicu, gleda prema nijemom grobu i nešto priča. Neki su se kleli da čuju maleni dječji smijeh...

    il` to bješe vjetar samo?…
    "Jer ljubav gleda srcem a ne okom;
    I baš zato Amora krilatog i lijepog,
    Slikaju s krpom na očima, slijepog." (San ljetne noći)

  6. #36
    Senior Member kiki23 avatar
    Datum registracije
    20.08.2007
    Poruke
    2.562

    Podrazumevano

    Djevojka i momak se voze na motoru..
    DJEVOJKA: "Nemoj tako brzo voziti, smanji..."
    MOMAK: "Ne, bas nam je dobro."
    DJEVOJKA: "Nije mi dobro, molim te..."
    MOMAK: "Kazi mi da me volis..."
    DJEVOJKA: "Volim te i ti to znas."
    MOMAK: "Zagrli me..." (djevojka zagrli momka)
    MOMAK: "Skini mi kacigu sa moje glave i stavi sebi na glavu, molim te..."
    SLIJEDECE JUTRO U NOVINAMA:
    "Motor je imao saobracajnu nesrecu, jer su otkazale kocnice.
    Na motoru su bile dvije osobe.
    Jedna je poginula, a jedna prezivjela..."
    A PRAVA ISTINA JE:
    Momak je na pola puta shvatio da su kocnice otkazale, ali nije zelio da kaze djevojci. Zelio je posljednji put od nje cuti rijeci VOLIM TE, i posljednji put osjetiti njen zagrljaj. Zatim joj je rekao da stavi njegovu kacigu, jer je znao da ce onda ona prezivjeti... iako je to znacilo da ce on poginuti...
    VOLIO JU JE VISE OD SVOG ZIVOTA...Sutradan je djevojka presjekla vene...VOLJELA GA JE VISE OD SVOG ZIVOTA...


    PREUZETO
    "Jer ljubav gleda srcem a ne okom;
    I baš zato Amora krilatog i lijepog,
    Slikaju s krpom na očima, slijepog." (San ljetne noći)

  7. #37
    Senior Member jelena_yu_cafe avatar
    Datum registracije
    10.03.2008
    Poruke
    5.394

    Podrazumevano

    Citirati Originalno postavljeno od kiki23 Pogledati poruku
    djevojka i momak se voze na motoru..
    Djevojka: "nemoj tako brzo voziti, smanji..."
    momak: "ne, bas nam je dobro."
    djevojka: "nije mi dobro, molim te..."
    momak: "kazi mi da me volis..."
    djevojka: "volim te i ti to znas."
    momak: "zagrli me..." (djevojka zagrli momka)
    momak: "skini mi kacigu sa moje glave i stavi sebi na glavu, molim te..."
    slijedece jutro u novinama:
    "motor je imao saobracajnu nesrecu, jer su otkazale kocnice.
    Na motoru su bile dvije osobe.
    Jedna je poginula, a jedna prezivjela..."
    a prava istina je:
    Momak je na pola puta shvatio da su kocnice otkazale, ali nije zelio da kaze djevojci. Zelio je posljednji put od nje cuti rijeci volim te, i posljednji put osjetiti njen zagrljaj. Zatim joj je rekao da stavi njegovu kacigu, jer je znao da ce onda ona prezivjeti... Iako je to znacilo da ce on poginuti...
    Volio ju je vise od svog zivota...sutradan je djevojka presjekla vene...voljela ga je vise od svog zivota...


    Preuzeto
    jojjjjjjjj sekic breeeeeeeeeee sva si me najezila bas je tuzno breeeeee i jezivo oh taj motor

  8. #38
    Senior Member kiki23 avatar
    Datum registracije
    20.08.2007
    Poruke
    2.562

    Podrazumevano

    da,bas je jezivo
    "Jer ljubav gleda srcem a ne okom;
    I baš zato Amora krilatog i lijepog,
    Slikaju s krpom na očima, slijepog." (San ljetne noći)

  9. #39
    Senior Member Nela avatar
    Datum registracije
    05.03.2008
    Lokacija
    tu i tamo..
    Poruke
    12.452

    Podrazumevano

    ....Jednog dana mu je rekla da je bolesna, da ima opasnu bolest srca. U trenutku ju je zagrlio i poceo plakati. Ubrzo kada je trebala icii na operaciju, kada je trebala ukrcati u avion, nije se ni pozdravio s njom,nije ga bilo... Kada je došla oporavljena sa operacije ponovo ga nije vidjela. Pitala je mamu gdje je. A ona odgovorila: "ZAR NE ZNAŠ KO TI JE DAO SRCE!"


    ............

  10. #40

    Podrazumevano

    Ovo nije tuzno, nego bljutavo pateticno.
    Jahorinahoteli.com
    jahorinahoteli.rs
    jahorinainfo.wordpress.com

Ovlašćenja postavljanja

  • Vi ne možete postavljati nove teme
  • Vi ne možete postavljati odgovore
  • Vi ne možete postavljati priloge
  • Vi ne možete menjati vaše poruke
  •